Nemaština u Srbiji sve češće navodi ljude da ono što im je nedostupno u prodavnicama „nabave“ tako što će to ukrasti, samo ako im se ukaže prilika.
Kako to izgleda iz perspektive onih koji rade u takvim uslovima za „Vreme“ objašnjava prodavačica jednog od velikih prodajnih lanaca u Srbiji, specijalizovanog za trgovinu tekstilom i predmetima za kuću, a koja je insistirala na tome da ostane anonimna kako bi izbegla eventualne neprijatnosti kod poslodavca.
Ona kaže da nema pravila kada je u pitanju roba koja se krade, i da su na „meti“ celokupna garderoba, čarape, donji veš, odeća za bebe, odeća za odrasle, i da nema pravila ni po pitanju cene, pa se krade sveod najeftinijeg do najskupljeg.
„Svi kradu, i mlađi i penzioneri, nema pravila. Ponekad dolaze u grupicama, ali najčešće kradu sami. U našoj radnji je uvek gužva, ima mnogo ljudi, pa koriste situaciju da ih neko od radnika ne vidi“, kaže prodavačica.
Razne tehnike krađe
Ona navodi da su kradljivci veoma domišljati i da postoje različite tehnike krađe.
„Skidaju etikete sa artkla, bace ih na pod, da ne bi pištali na izlaznoj kapiji. Ukradeno stavljaju u džepove, u torbe i kese koje nose sa sobom. Ulaze u kabine za presvlačenje, skidaju etikete i ‘zujalice’, oblače garderobu i tako izadju iz radnje“, kaže prodavačica.
Ona naglašava da nema pravila ni kada su u pitanju dani ili delovi dana kada se najviše krade, već da je svaki deo dana podjednako kritičan, i da uvek ima onih koji su spremni za krađu.
„Vikendom je najveća gužva, tada primetimo i najviše krađa. U radnji nemamo obezbeđenje, sami pokušavamo da propratimo situaciju, i do sada nismo zvali policiju“, kaže prodavačica.
Za kradljivcem samo vrata
Ona objašnjava da, ako primeti nekog sumnjivog, da ga ljubazno zamoli da mi pokaže šta ima kod sebe, u prisustvu kolege.
„Ako nekog primetim, a on počne da beži, mogu samo do ulaznih vrata da pokušam da ga sprečim. Poslodavac ima stav da je bezbednost radnika na prvom mestu i da trеba izbegavati svaђu i raspravu sa kupcem“, kaže ona.
Dodaje da je sva roba u radnji osigurana do određenog iznosa na nivou kompanije.
„Manjak u radnji se procenjuje na polugodišnjem popisu i u zavisnosti od toga koliki je, direkcija odlučuje o nadoknadi manjka“, zaključuje prodavačica.