Vest glasi – uhapšen je javni izvršitelj A. N. iz Vranja zbog sumnje da je zloupotrebio službeni položaj i oštetio budžet opštine Vladičin Han za oko četiri miliona dinara, pisale su Južne vesti.
„Hapšenje izvršitelja u Vranju nije ’nastavak borbe protiv korupcije’, kako ga predstavlja MUP, nego akt vlasti koja koristi moć i resurse države da brani samo sebe tamo gde je sve na nemilost reketašima“, prokomentarisala je na svom Instagram nalogu Združena akcija „Krov nad glavom“.
Milena Repajić iz Združene akcije „Krov nad glavom“ za „Vreme“ kaže da su zloupotrebe položaja (privatnih izvršitelja) jako česte, a još češće u slučajevima kada su privatna lica dužnici.
„Mi znamo za desetine slučajeva gde su izvršitelji grubo kršili prava, naplaćivali neverovatno visoko svoje nagrade ili troškove izvršenja, izvršavali na predmetima koji nisu predmet izvršenja. Dakle, tih zloupotreba ima mnogo, ali država reaguje samo u onim situacijama u kojima bude direktno ugrožena kao što je ovaj slučaj u Vladičinom Hanu”, objašnjava Repajić.
Kakva je onda kontrola rada privatnih izvršitelja?
Ona kaže da u praksi ne postoji.
„Postoji kada je dovoljno snažan onaj koga je izvršitelj oštetio kao u ovom slučaju u Vladičinom Hanu. Dakle, on je oštetio opštinu odnosno državu i u tom slučaju će država reagovati. U praksi koju smo videli sve žalbe, peticije, traženja bilo od Komore izvršitelja bilo od Ministarstva pravde apsolutno nikada nisu urodile plodom”, naglašava sagovornica „Vremena”.
Pogubne izmene zakona
Do privatizacije izvršnog postupka je došlo tokom sveobuhvatne reforme sudstva 2000. godine u procesu tranzicije, priča Repajić. A izvršni potupak svakako nije jedina stvar koja je (delimično) privatizovana. Tu su i notari, stečajni postupci i tako dalje.
To prebacivanje je, kaže Repajić, urađeno u ime efikasnosti.
Međutim, ono što se desilo, nastavlja ona, jeste da je ovaj izvršni postupak efikasan samo za moćne i krupne poverioce. Sitni poverioci i dalje ne mogu da naplate svoje dugove.
„Imali smo više slučajeva gde imamo ljude koji su oštećeni u privatizaciji i ne mogu da naplate dug prema preduzeću. Kažu, nenaplativo je, nema iz čega, a njih s druge strane jure izvršitelji, i to uspešno, za neki dug koji su zbog nekog kredita koji su podigli, pa posle u gubitku posla nisu uspeli da vrate, ili za neke komunačlne dugove i tako dalje.”
Pored javnih izvršitelja postoje i sudski. Međutim njihov delokrug rada je sužen.
„Ukoliko ste izgubili posao i sud naloži da se vratite onda je to delokurg rada sudskih izvršitelja. Ovde ne govorimo o novčanoj nadoknadi to naplaćuju privatni izvršitelji. Ili, recimo, oko slučajeva starateljstva nad decom i tome slično gde u suštini nema profita za private izvršitelje”, objašnjava naša sagovornica.
Dodaje da Zakon o izvršenju javnim izvršiteljima daje široka ovlašćenja, pa tako oni često donose odluke na osnovu izvršnih odnosno verodostojnih isprava što su recimo računi komunalnih preduzeća, parking servisa gde vi ne možete ni na koji način da to sudski osporite, ali čak i mimo toga i ovaj zakon koji daje jako velika ovlašćenja oni ih stalno krše.
Zašto?
„Zato što ne postoje skoro nikakve sankcije za njihovo kršenje zakona, a pritom profit koji stiču je takav da im se apsolutno isplati”, naglašava Milena Repajić.
Javni izvršitelji, umesto sudskoj vlasti, odgovaraju Komori janvih izvršitelja i nadležnost su Ministarstva pravde. „Dakle, oni su otrgnuti iz sudske vlasti ne samo u okrilje privatnih preduzetnika već su praktično stavljeni i u okrilje izvršne vlasti. Tako da njih moze da smenjuje ministarka pravde”, kaže naša sagovornica.
Neophodne promene
Da su promene neophodne, saglasna je Repajić. Navodi da će Združena akcija „Krov nad glavom“ uskoro krenuti u kampanju oko izmene Zakona o izvršenju.
„Dve glavne stvari koje treba promeniti jesu ukidanje privatnih javnih izvršitelja i njihovo vraćanje u nadležnost suda. Oni tvrde da postoji i sada neka sudska kontrola, ali praktično ne postoji ni na jedan funkcionalan način, to je mrtvo slovo na papiru. Postoji samo ukoliko vi njih tužite, ali znate i sami koliko traju sudski postupci. To je jalov posao i u međuvremenu se ništa ne menja. Eto, dva krivičnna postupka se vode protiv Mirjane Dimitirjević, a ona i dalje radi nesmetano”, ukazuje sagovornica „Vremena”.
Druga stvar jeste zaštita prava na dom, zaključuje ona, da bi se sprečilo stavranje beskućništva koje sada postaje masovna stvar.