Vlast godinama teži da pobegne od odgovornosti i usluga koje treba da obezbedi građanima, a sve čvršće stiska oblast sile i prinude. Da bi to stanje ostalo neupitno, radi se na smanjenju potreba građana reklamiranjem siromaštva. Otud dolazi i promocija i forsiranje zamrznutog, neaktivnog, pasivnog, destruktivnog i malodušnog etničkog patosa umesto sagledavanja, razumevanja i promocije sveg dobrog sadržaja ovog prostora i građana koji na njemu žive
...Vladimir Pajić
Jedna od najstrašnijih posledica decenijske vladavine Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije je potpuno razorena opšta kultura. I tu nije reč o tome da većina stanoviništva sluša “lošu muziku” već da aktuelna vlast teži ka dubinskoj promeni ustaljenih navika i običaja, ideja, mišljenja i uzora kao i načina komunikacije. Višegodišnjim “kuvanjem” društva oni žele da redukuju naš sadržaj i kvalitet. Iz naše zajednice u tom “kuvanju” potrebno je da ispare patriotizam, solidarnost, vera, ljubav, poštenje, posvećenost, istrajnost i želja za dubljim smislom. Da bi oni ostali na pozicijama moći, potreban je dominantan suvi nacionalizam, ratobornost, kukavičluk, podmitljivost, zavist, grubost i gramzivost. Upravo sve po njihovoj meri.
Da li će to potpuno postići, zavisi i od svih nas. Ovo su njihove metode.
ISTINSKI PATRIOTIZAM ZAMENILI SU SIMBOLIČNIM NACIONALIZMOM
Osnovni stub ove vlasti je medijska hegemonija i monopol na političku poruku koja se emituje u javnost. S obzirom na kontrolisanu sliku u medijima i važnost zamrznute percepcije, gde nema mesta a ni vremena za uzvišene osećaje poput patriotizma, vlast u prvi plan ističe bljutavu, površnu i slabu nacionalističku sliku. Simboli će biti sirovi, zastava i grb zloupotrebljeni. Hiperinflacija simbola, inače nekada patriotskih, dovešće do pada vrednosti. Tako jedan deo “opijenih” nacionalizmom neće imati prostor za produbljivanje ljubavi prema zemlji i sunarodnicima jer od “drveta neće videti šumu”, dok će drugi razvijati prezir i osećaj dosade jer njihova percepcija patriotizma ne može da stane u tako mali kulturni ograničeni prostor kakav predstavljaju osnovni simboli. Jednima je kulturni prostor preširok, drugima preuzak. Tako podeljeno društvo nema kapacitet za konsenzus.
UNIŠTILI SU SVEST O KONTINUITETU
Sukob sa prošlim vremenom ovoj vlasti dolazi prirodno jer su u prošlosti imali važne uloge u ratu koji je izgubljen. Odatle težnja da sve počinje sa njihovom drugom vlašću, ili od 2012. godine. Nusproizvod tih aktivnosti je ukidanje političkog kontinuiteta pa građani stvaraju osećaj privremenosti i kratkotrajnosti. Tada se težnja ka dugogodišnjem sticanju pretvara u brzu otimačinu. U državi koja ne poštuje sopstveni kontinuitet, vrednosti i znanje neće biti na ceni, već će ih zameniti bezglavost u neznanju i korist od trenutka moći.
IZAZVALI SU PREZIR PREMA STRUCI I ZNANJU
Kada se država davi u laži i kada na njima počiva vlast, onda je istina neprijatelj. Godinama se funkcioneri vlasti o struci i stručnjacima izražavaju posprdno i pogrdno paralelno kupujući diplome i doktorate. Instituti se gase a fakulteti degradiraju. U sistemu koji se bazira na laži potrebno je da svi “jednako ne znaju” kako bi plasirana laž bila prihvaćena kao istina. Rezultat je uništavanje obrazovanja, kompromitacija znanja kao nekakve “izdaje kolektiva” i dugoročno unižavanje potencijala svakog građanina.
IZGRADILI SU KULT LIČNOSTI
Loša vlast traži bezuslovno obožavanje i što manje preispitivanja jer je tako lakše vladati. U demokratskim i slobodnim društvima bilo kakva “bezuslovnost” jeste poraz društva i slabost sistema. Savršenost, bezgrešnost i apsolutnost nisu kategorije realnog života pa se insistiranjem na njima stvara osećaj “državne” fantazije koja služi odvajanju građana od vlasti. Tako građanin državu počinje da vidi kao nešto daleko i strano što nije on sam.
PONIŠTILI SU DUBLJI SMISAO
Njihova politika se svodi na moto “ona da rađa, on da brani”. Herojstvo ili životna ostvarenost se u tom konceptu može postići samo na dva načina. Žene će biti heroine ako rode mnogo dece u užasnim uslovima, dok će muškarci moći da budu heroji samo u smrti. Takav pojednostavljen odnos prema smislu života i uloge pojedinca u društvu ljude ostavlja inertnim prema običnim a važnim životnim stvarima. Svakodnevne “male” žrtve, istrajnost i posvećenost društvo neće afirmisati kao važne pa će se od njih i odustajati. Građani će biti prisiljeni da se zadovolje minimumom smatrajući da nisu vredni boljeg pa će pasti i očekivanja od države. To vlastima znatno olakšava kontrolu i funkcionisanje.
SOLIDARNOST SU ZAMENILI KOLEKTIVIZMOM
Solidarnost i empatija su mera društva i civilizacije. Problem za tiransku vlast nastaje kada se bilo šta radi bez ličnog interesa. Goli beskrupulozni lični interes je okosnica loše i diktatorske vlasti jer je njegovo održavanje korupcionaško, jeftino i prosto. Spona koja vezuje građane u celinu neće biti kulturološka sličnost i uravnoteženi razvoj baziran na solidarnosti i vrednostima, već pravolinijski kolektivistički etnički uspeh u domenu fantastike. Samostalni razvoj i uspeh pojedinca šteti takvoj vlasti jer potire njenu sveprisutnost i svemogućnost a diktatoru uzurpira omnipotenciju.
PROMOCIJA SIROMAŠTVA
Vlast godinama teži da pobegne od odgovornosti i usluga koje treba da obezbedi građanima, a sve čvršće stiska oblast sile i prinude. Da bi to stanje ostalo neupitno, radi se na smanjenju potreba građana reklamiranjem siromaštva. Otud dolazi i promocija i forsiranje zamrznutog, neaktivnog, pasivnog, destruktivnog i malodušnog etničkog patosa umesto sagledavanja, razumevanja i promocije sveg dobrog sadržaja ovog prostora i građana koji na njemu žive.
Ovim metodama, “kuvanje” i posledična redukcija identiteta biće, nažalost, vrlo uspešna. Poslednja prilika da ne “zagorimo” i da nas ne “prekuvaju” na kraju leži samo i isključivo u nadi, entuzijazmu i volji. Ukoliko se ta tri osećaja ne stave u funkciju promene društva i dugoročne, posvećene borbe protiv ovih metoda, ostaće nam samo talog.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Šta su razlozi dugovečnosti protesta protiv Vučićevog režima? Na ovo pitanje odgovaraju sagovornici “Vremena” iz različlitih perspektiva, ali se jedan motiv provlači kod svih: uznapredovala nepravda i nepodnošljiva laž
Odbijanjem da raspiše prevremene izbore režim šalje implicitnu poruku svima koji su deo klijentističkog sistema: ako se izbori uporno izbegavaju, to je kao da su već raspisani – i izgubljeni. Što duže ta poruka ostaje neizrečena, ali prisutna, to će klijentistički sistem postajati sve slabiji
Egzit je počeo kao glas pobune, a izgleda da se njime i završava. Festival koji je rođen iz studentskih protesta 2000. godine, ove godine će simbolično zatvoriti svoje kapije zauvek – upravo zbog podrške studentima
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!