Banje u Srbiji je u prvih šest meseci ove godine posetilo 1.111.818 domaćih i stranih turista, podaci su Republičkog zavoda za statistiku. Na koji način se banje u Srbiji privatizuju, ko su „investitori“ i ko će imati korist od privatizacije
Nakon što se Grad Niš odrekao udela i poklonio parcelu na kojoj se nalazi Institut Radon u Niškoj Banji, zvanično je promenjen i imovinski status u Katastru. Iz stranke Srbija centar (SRCE) iz Niša kažu da je identična procedura bila i pre privatizacije banja u Kuršumliji, Vranju i Novoj Varoši i upozoravaju da bi ista sudbina mogla da zadesi i Nišku Banju, pišu Južne vesti.
Foto: Tanjug/Tanja Valić
Postupak privatizacije banjskih lečilišta u Srbiji sledi istu proceduru, tvrdi poverenica niškog SRCE-a Vesna Stojanović i dodaje da je početak uvek isti: specijalne bolnice ili instituti dobiju nove vlasnike – po pravilu Republiku Srbiju i Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje. Kada država preuzme vlasništvo imovinu daje na upravljanje Direkciji za imovinu.
Slučaj instituta Radon
Ona ističe da je u slučaju Instituta Radon promenjen imovinski status parcele, pri čemu je Grad Niš izgubio svoj udeo, a korisnici koji su ranije bili upisani kao vlasnici su izbrisani.
Foto: Tanjug/Tanja Valić
„Ono što se sada dešava sa imovinskim statusom Instituta Radon u Niškoj Banji je kompletna promena imovinskog statusa ovog zemljišta. U trenutku donošenja Skupštinske odluke Grad Niša o ustupanju svog, ne malog dela od 48 posto, nad zemljištem pod Institutom, Republika Srbija je bila u posedu tri posto, a Fond PIO u vlasništvu od 49 posto. Nakon raspodele Gradu Nišu nije ostalo ništa, a korisnici koji su bili upisani na delu grada Niša su izbrisani i to TON Niš, Zanatski centar Niš i Srbijaturist”, kaže Stojanović.
Osnovni model privatizacije banja se može utvrditi istim postupkom sprovedenim u slučaju Kuršumlijske banje, Vranjske banje, banjskog kompleksa Zlatar u Novoj Varoši.
U čiju korist ide novac iz budžeta
„Namere Vlade Srbije nije ni bila da ozbiljnije ulaže u Nišku Banju, dok se ne pronađe pogodan vlasnik budućih spa i velnes centara koji će se uzgred i pripomoći bespovratnim sredstvima, opet na teret građana, dok ne osposobi Institut, a iz budžeta će se obnoviti-izgraditi i potrebna infrastruktura za što bolje funkcionisanje Instituta, da se pomogne privrednik”, navodi Stojanović.
Parcelu od 5760 kvadratnih metara, od kojih je 2765 pripadalo Gradu, odlukom Skupštine u februaru poklonjeno je na upravljanje državi bez ikakve naknade.
Tvrdili su tada da će Institut Radon biti infrastrukturno sređen i opemljen iz budžeta, te da je to u interesu građana, a iz niškog ogranka stranke Srbija centar kažu da se nameće zaključak da Vlada Srbije budžetski novac za razvoj daje „pod patronatom razvoja” i dodaju da će koristi imati hotelijeri i privredna društva.
Nije prva privatizacija
Osnovni problem s kojim se država Srbija suočila u pokušaju privatizacije banja jeste nerešeni pravno-imovinski status. Nakon oglašavanja prvih privatizacionih tendera, u spor sa državom umešao se PIO fond. Naime, većina banjskih kompleksa građena je sredstvima PIO fonda i zato on polaže pravo na ove objekte. Ovo je potvrđeno i na sudu i ozvaničeno je da imovina PIO fonda ne ulazi u državnu imovinu. Ova odluka se nije svidela ministrima u vladi i tadašnjem predsedniku vlade Aleksandru Vučiću, pisala je ranije Mašina.
Vučić je još 2016. godine izjavio da neće čuvati banje za „trinaest sindikalaca“ koji od njih ne mogu da naprave profitabilna preduzeća, zaboravivši potpuno na zdravstvene funkcije banja i podredivši sve logici profita.
S vremenom se pritisak na PIO fond povećavao, pa su različiti ministri sledili primer tadašnjeg premijera i pojašnjavli kako je nedopustivo što PIO fond neće da preda državi vlasništvo nad banjama, kako bi privatizacija bila što lakše izvedena. U međuvremenu su stvorene i radne grupe kako bi se prevazišao ovaj „problem“, a u radnu grupu bila su uključena gotovo sva ministarstva i PIO fond.
Početkom 2019. postignut je dogovor da će pored Kuršumlijske banje, koja je bila prva na listi za privatizaciju, biti prodate i Specijalna bolnica Bujanovac, Banja Koviljača, Niška banja, Sokobanja, Ribarska banja, „Merkur“ u Vrnjačkoj banji, „Gejzir“ u Sijarinskoj banji, Institut za lečenje i rehabilitaciju u Niškoj banji, „Termal“ u Vrdniku i mnoge druge; na spisku za prodaju je ukupno 27 lečilišta u Srbiji.
Proces otuđenja banjskih lečilišta odvijaće se preko modela kao što su javno-privatna partnerstva, koncesije i potpunom privatizacijom. Kao potencijalni „investitori“ pominju se već usual suspects, između ostalog Miodrag Kostić, Petar Matijević, Filip Cepter, kao i strani biznismeni iz Azerbejdžana, Rusije, Kipra…
Posećenost banja
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku u prvih šest meseci 2024. godine u banjama u Srbiji noćilo je 1.111.818 domaćih i stranih turista, što je u odnosu na prošlu godinu povećanje od 0.4 posto.
Foto: Tanjug/Tanja Valić
Najviše turista u prvih šest meseci bilo je u Vrnjačkoj banji, njih 279.263 što je za 3.7 posto više nego prošle godine. Odmah iza nje je Sokobanja sa 205.743 turista, Banja Vrdnik sa 104.669 turista.
Nišku banju posetilo je 13.847 turista, što je u odnosu na prošlu godinu povećanje od 11,9 posto.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako bi i Srbija i Zapadni Balkan napredovali neophodno je privlačenje više kapitala, negovanje talenata i stvaranje povoljnijeg okruženja za rast čitavog ekosistema što zahteva saradnju između državnih institucija, investitora i startap zajednice. U čitavom regionu uloženo je svega 11,2 miliona evra
U Srbiji je hrana znatno skuplja nego u regionu, te će Vlada u narednih desetak dana saopštiti konkretne mere za pravičnije cene najpotrebnijih namirnica. Koliko „pravične“ mogu da budu, drugo je pitanje. Kao i koliko je građana Srbije prinuđeno da štedi na hrani
Danas se održava novi sastanak o iznosu minimalne zarade. Sindikati su „šokirani“ predlogom države, poslodavci smatraju da bi rast minimalca negativno uticao na njihovo poslovanje, a država predlaže povećanje veće i od planiranih 10 odsto
Unija poslodavaca Srbije još nije izašla sa predlogom iznosa za koji bi trebalo da bude povećana minimalna cena rada. Njih 35 odsto se izjasnilo da će otpuštati radnike, ako budu primorani na povećanje minimalca. „Predlog sindikata da zarada bude povećana na 60.000 dinara je i više nego skroman”, kaže za „Vreme” sociolog Jovo Bakić
Kompanija Dexpress prva je kurirska služba koja je uvela robote u proces sortiranja pošiljaka i povećala kapacitet selekcije paketa za preko 50 procenata
U političkom dijalogu suprotstavljene strane se ne obraćaju jedna drugoj, već građanima. Utoliko laž nije „zabranjena“, ali kada nema posledica ako u laži budeš uhvaćen, dijalog gubi smisao jer neistini je onda samo nebo granica
Mislili ste da u Vojvodinu ne može da snađe veća nesreća od Igora Mirovića. Prevarili ste. Na čelu pokrajine sada su Maja Gojković i njena svita sa onim starim, radikalskim glogovim kolcem za vojvođansku autonomiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!