img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Godišnjica

Kako je bombardovana SR Jugoslavija: Četvrt veka od „slučaja Račak“

15. januar 2024, 11:47 A.I./Arhiv "Vremena"
Foto: Printscreen/Youtube/RTS
Masovna grobnica kod Račka, januar 1999. godine
Copied

Napad srpskih snaga na kosovsko selo Račak odigrao se 15. januara 1999. Ubijeno je 45 Albanaca. Tadašnji šef posmatračke misije OEBS-a, američki diplomata Vilijam Voker, požurio je da kaže da se radi o „masakru albanskih civila“. Zapadni mediji preneli su tu vest koja se proširila kao požar. Srbija je uzalud demantovala. Bio je to direktan povod da NATO bombarduje SR Jugoslaviju

Posle potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. koji je Bosni i Hercegovini nakon krvavog rata doneo mir, tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević je od „balkanskog kasapina“ avanzovao u „nezaobilazni faktor mira i stabilnosti na Balkanu“. Rat u Jugoslaviji koji je počeo u Sloveniji, pa zahvatio Hrvatsku i Bosnu počeo je polako da se smiruje. Razmere njegovih strahota osećaju se i danas.

Kao bezbednosno trusno područje ostalo je bilo Kosovo i Metohija. Težeći otcepljenju od Srbije, tj. Savezne Republike Jugoslavije, Demokrtski savez Kosova pod vođstvom „kosovskog Gandija“ Ibrahima Rugove organizovao je paralelan društveni, obrazovni i politički sistem – kosovski Albanci su bojkotovali srpske institucije.

Rugovina politika koja se zasnivala na nenasilnom otporu nije, međutim, davala željene rezultate. Međunarodnoj zajednici je bilo dosta ratova u Jugoslaviji, Milošević je imao podršku da reši pitanje Kosova kao sastavnog dela Srbije.

Godine 1996. na scenu je stupila „Oslobodilačka vojska Kosova“ (OVK koju je predvodio Hašim Tači. Delovala je kao teroristička organizcija, napadala pripadnike srpske vojske i policije, ali i Albance za koje je sumnjala da su lojalni Srbiji. Rugova nije podnosio Tačija. Sjedinjene Američke Države su OVK ubrzo stavile na listu terorističkih organizacija. Milošević je imao zeleno svetlo da reši taj „problem“.

Policija, međutim, nije uspevala da izađe na kraj sa OVK. Dolazilo je sve češće do sukoba. Primenjujući gerilsku taktiku, OVK se posle napada povlačila u naseljena područja i počela da regrutuje sve više boraca.

U pomoć policiji došla je vojska.

Ulazak vojske u sukob sa UČK

„U oružanim sukobima na Kosovu Vojska Jugoslavije nije bila angažovana sve do kraja maja 1998“, rekla je Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo. „Tada Vojska ulazi u Dečane i granatira sela u okolini i sam gradić. Međutim, u to doba na Kosovu VJ služi MUP-u Srbije i njenim raznim specijalnim jedinicama kao logistička institucija, kao sila čija tehnika služi za obezbeđivanje uslova u kojim policija deluje.“

Uprkos pretnjama službenom Beogradu iz SAD i Evropske unije, zbog ekstremizma i eskalacije napada UČK tokom leta 1998. u jednom trenutku se činilo da Vojska i policija imaju prećutnu podršku relevantne međunarodne zajednice za obračun sa militantnim albanskim grupama, pislo je „Vreme“ u tekstu Srbija u plamenu objavljenom 2001. godine.

„Iz razgovora s američkim diplomatama i funkcionerima znam da se u to vreme od ovadašnjih čelnika i iz vlasti i iz opozicije moglo čuti ‘Zašto se vi mešate? Zašto ne pustite da se Kosovo reši na ovaj način?’“ pričao je Predrag Simić, tadšnji savetnik predsednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice za međunarodne odnose.

„Jedan od odgovora glasio je sasvim eksplicitno: ‘Vi ste imali tri meseca, između juna i avgusta 1998. da završite s tim. Jeste li završili? Niste.’ U avgustu te godine, u ‘Vašington postu’, novinama koje obično izražavaju mišljenje američke administracije, objavljen je jedan uvodnik po kome Amerika ne može da podrži UČK jer se radi o organizaciji čiji su ciljevi za SAD neprihvatljivi. Nešto se dogodilo u septembru, a posebno u vezi sa slučajem u selu Račak, kada je došlo do širokog zaokreta.“

Zaokret

U oktobru 1998. činilo se da je NATO bombardovanje SR Jugoslavije neizbežno – SAD i EU ocenili su tada da je usled aktivnosti vojske i policije u pokrajini nastupila „humanitarna katastrofa albanskog stanovništva“. Intervencija je, ipak, odgođena nakon pregovora Slobodana Miloševića i Ričarada Holbruka, tada specijalnog izaslanika američkog predsednika Bila Klintona.

Duh postignutog sporazuma bio je da se okončaju sukobi, a da se za njegovo nadgledanje na teritoriji Kosova razmeste posmatrači OEBS-a – na čelu ove misije stajao je američki diplomata Vilijam Voker.

Situacija na terenu, međutim, nije se stabilizovala. U januaru 1999. došlo je do teškog incidenta u selu Račak. Akciju jedinica MUP-a Srbije u kojoj je ubijeno više od 40 Albanaca Voker je kvalifikovao kao „masakr civilnog stanovništva“.

Zvanični Beograd odbio je ovakve ocene i pozvao finske patologe koje je predvodila dr Helen Ranta. No šta se stvarno dogodilo u selu Račak javnost nikad nije saznala – dr Ranta na konferenciji za medije, nakon autopsija, nije ni potvrdila ni opovrgla Vokerove rieči.

„O Fincima se u početku govorilo da su izuzetni stručnjaci, da je Helen Ranta svetski stručnjak, da bi posle konferencije za štampu bila ispljuvana“, rekao je kasnije pukovnik dr Zoran Stanković, načelnik patologije na VMA.

„Može ona da bude stomatolog, ali ona ima tim stručnih ljudi i kao šef te ekipe ima dovoljno znanja da govori jer za stručni deo odgovaraju ljudi koji su radili obdukcije. Ja sam pregovarao sa dr Helen Rantom i ja sam joj jedini rekao u Beogradu da njen tim nije stručan da obavi posao u Račku. Nisam hteo da ih omalovažim kada sam im rekao: ‘Oprostite, šta ste vi to radili’, ali sam bio svestan da su oblici nasilja na ovim prostorima mnogo složeniji od nasilja u Švedskoj ili Finskoj. Oni imaju smrtno stradale u saobraćajnim nesrećama, ljude koji umiru od predoziranja drogom ili alkoholom, ali nemaju povrede kao kod nas – ta klanja i iživljavanja nad telima. Predočio sam i po kom osnovu dolaze: ako dolazite da pomognete, onda potpišite zajednički izvešaj – u delu u kome se slažete, a u delu u kome se ne slažete izdvojte mišljenje, pa će neka treća komisija da presudi. Oni su mi rekli: ‘Mi nećemo da radimo na taj način.’“

Haško prizivanje Račka

Sučeljavanje Slobodana Miloševića i Viljema Vokera nekoliko godina kasnije pred Haškim tribunalom za ratne zločine počinjene u Jugoslaviji o onome što se 15. januara 1999. dogodilo u selu Račak bilo je označeno kao jedan od najvažnijih momenata prvog dela suđenja.

Postojale su dve zvanične verzije – ona Vokerova i međunarodne zajednice o „maskaru civila“ koja je poslužila kao okidač za NATO bombardovanje i ona Miloševićeva koja je poricala bilo kakve civilne žrtve i insistirala na tezi o velikoj „nameštaljci“, pisalo je „Vreme“ u tekstu Junska žurba iz 2002.

Sudska istina o tom događaju tek je bila počela da se nazire u mnoštvu krvavih i morbidnih detalja koji su bili saopštvani. Neki od Vokerovih saradnika i potčinjenih iz KVM-a priznali su bili u haškoj sudnici da je njihov nekadašnji šef požurio da ocenu o „masakru“ izrekne pre nego što su o tragičnim događajima u Račku bile prikupljene sve relevantne činjenice.

Jedna od činjenica koja je nedostajala u Vokerovoj priči bila je ona da je upravo Račak za OVK imao strateški značaj i da su tamo 15. januara vođene žestoke višečasovne borbe, kao i da je na albanskoj strani bilo i minobacača, što se nije uklapalo u tezu o „golurukim seljanima s nekoliko lovačkih pušaka“.

Sam Milošević često je tokom suđenja bio priželjkivao trenutak da lično unakrsno ispita Vokera – jednog od onih koji su nekada imali mesto na njegovom kanabetu. Za početak, reklo bi se da je taj američki diplomata, za kojim se vuku razni repovi prethodnih službovanja (u njegovoj karijeri je zabeleženo da je umeo i da prećuti neke masakre), prilično dobro bio „snimio“ optuženog tokom njihova ranija četiri susreta – opisao ga je kao čoveka koji je ono što sam izgovori obično smatrao konačnom istinom.

Srbija danas zvanično smatra da je dokazala da su se u masovnoj grobnici koja je za Vokera bila „dokaz“ da se radi o „masakru albanskih civila“, nalazili pripadnici OVK koji su stradali u oružanom sukobu sa pripadnicima MUP-a.

Pregovori u Rambujeu

Vratimo se nazad. U senci Račka započeli su bili i pregovori u Rambujeu koji su, s prekidima, vođeni između 6. februara i 22. marta 1999. Nakon maratonskih sesija sa posrednicima, albanski prgovarački tim, na čelu sa Tačijem, je nakon prvobitnog otpora pod pritiskom tadašnje američke državne sekretarke Medlin Olbrajt bio prihvatio i vojni i politički deo ponuđenog sporazuma. Tači je bio nezadovoljan jer je odmah tražio pisane garancije da će Kosovo biti nezavisno.

Srpska delegacija usvojila je samo drugi deo rešenja, bez vojnih modaliteta za njegovo sprovođenje. Time su pregovori, održani u dva turnusa, propali.

Predsednik Srbije Milan Milutinović je u govoru poslanicima republičke skupštine tada rekao da se suština zahteva svodila na „trupe, trupe i ništa drugo osim trupa“. Prosto rečeno – da na Kosovo preko SR Jugoslavije uđe NATO, što je tadašnji režim ocenio kao neprihvatljiv uslov čije bi prihvatanje bilo ravno kapitulaciji države.

U 19.45 sati, u sredu 24. marta 1999, na teritorij SR Jugoslavije pale su prve krstareće rakete i avionske bombe – NATO intervencija je počela. Prethodio joj je sukoba između ilegalne „Oslobodilačke vojske Kosova“  i MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije.

Tagovi:

Kosovo nato bombardovanje Pregovori u Rambujeu Slučaj Račak
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Rusija o srpskom oružju

07.novembar 2025. M. L. J.

Zaharova: „Vučić u Moskvi priča jedno, a u drugim zemljama drugo“

Stižu nove packe iz „prijateljske“ Rusije. Marija Zaharova, portparol Ministarstva spoljnih poslova Rusije, rekla je da se „pita da li postoji jedan predsednik Vučić“ ili njegove intervjue daju različiti ljudi

Romi u Srbiji

07.novembar 2025. Sonja Ćirić

Srđan Šajn: Na skupovima SNS-a Romi prisustvuju iz straha od vlasti

„Kada se i nađu u istom autobusu sa drugim mitingašima SNS-a, za Rome su po pravilu rezervisana zadnja sedišta i izlaz na zadnja vrata“, komentariše Srđan Šajn događaj u Vrbasu pred poslednji SNS skup

Naprednjački otpadnici

07.novembar 2025. V.K.

Sektaši i oni drugi: Danica Grujičić pozvala na cepanje SNS-a

Bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić poručila je poslanicima SNS-da se odmetnu od “sektaša” u partiji – onih bespogovorno odanih antipolitici Aleksandra Vučića. A pomenula je i “veleizdaju”

Učenici beogradskih srednjih škola u velikom broju dolaze ispred Skupštine Srbije kako bi pružili podršku Dijani Hrki.

Bojkot nastave

07.novembar 2025. N. M.

Veliki broj beogradskih srednjoškolaca ispred Skupštine kao podrška Dijani Hrki

Učenici beogradskih srednjih škola u velikom broju došii su ispred Skupštine Srbije kako bi pružili podršku Dijani Hrki. Blokada nastave u beogradskim gimnazijama nastavlja se i danas, a njima su se pridružile i srednje škole iz drugih gradova Srbije

Dva traktora sa tanjiračom na njivi

Poljoprivrednici i protesti

07.novembar 2025. K. S.

Osveta vlasti: Šikaniranje zemljoradnika zbog podrške studentima

Poljoprivrednog inspektora koji obilazi zemljoradnike u Mačvi u četvrtak su dočekali traktori i poljoprivredna mehanizacija - ali ne da bi izvršio nadzor, već da ga u tome spreče. Umešala se i BIA

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić euforičan, sa ispruženom rukom

Pregled nedelje

Vučić, zaštitnik nepravde

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Filip Švarm
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić gleda u visinu ispred Narodne Skupštine

Komentar

Predsednik Ćacilenda

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

Andrej Ivanji
U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra.

Komentar

Besmisleno prebrojavanje na pomenu

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1818
Poslednje izdanje

Štrajk glađu Dijane Hrke

Jedna žena protiv trulog sistema Pretplati se
Posle obeležavanja godišnjice tragedije

Režimski debakl u Novom Sadu

Kratka hronologija 2025

Luciferov izaslanik za Srbiju

KK Partizan

Ostoja između dve vatre

Intervju: Miloš Lolić i Borisav Matić

Neposlušni umetnički tim Bitefa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure