
KiM
Poslanici Srpske liste se zakleli da će se „zalagati za zaštitu teritorijalnog integriteta Kosova“
Predsednik Udruženja novinara Kosova Džemailj Redža tvrdi da su poslanici Srpske liste „pokušavali da sakriju“ da su potpisali zakletvu
Zašto je položaj savršene žrtve i takmičenje ko je veća žrtva kroz istoriju tako važan? I kako su sa tim povezane neprestane rasprave oko broja stradalih i ubijenih
Ponovo se u srpskoj javnosti zahuktala debata oko broja žrtava u logoru Jasenovac. Ponovo su na udaru vladika Jovan i zaposleni u Muzeju žrtava genocida. Zašto? Posvećeno se bave ovim temama, organizuju konferencije i izložbe, pišu i govore o ogromnom stradanju, sarađuju sa drugim istoričarima, a njihov glas se čuje i van regiona. Ali za određene (široke) krugove je način na koji se oni time bave nezamisliv.
Naime, nadmetanje oko broja žrtava i pokušaja (dela) istorijske nauke da se izbore za svoj prostor – nije naravno posebnost naših prostora. Ovde se te rasprave samo izvlače svako malo na svetlost dana i najčešće nisu usmerene ka odavanju poštovanja žrtvama.
Štaviše, područje bivše Jugoslavije bi moglo da služi kao knjiški primer onog što se naziva competetive victimhood – nesrećno prevedeno kao kompetetivna, nadmećuća viktimizacija – i definiše kao subjektivna tvrdnja svake grupe (naroda) u sukobu da je propatila više nego neprijateljska grupa (drugi narod) i preživela više nepravdi.
Pošto smo mi jedina i najveća žrtva, to implicira da smo nevini šta god da ubuduće učinimo („nismo imali drugog izbora“) i moralno smo neupitni, superiorni. Jer mi smo dobri, a oni su zli, uvek i svuda. Takođe, žrtve njihove strane ne zaslužuju ni da se pomenu. Socijalni psiholozi i ini naučnici diljem sveta proučavaju ovaj fenomen.
Zašto je položaj savršene žrtve i takmičenje ko je veća žrtva kroz istoriju tako važan? Koje funkcije ispunjava? I kako su sa tim povezane neprestane rasprave oko broja stradalih i ubijenih?
Uloga vođe u viktimizaciji
Pre svega, političari znaju da je zajednička žrtva snažan element povezivanja. I zato je mnogi instrumentalizuju. Pišući o tome, psihijatar Vamik Volkan ističe da se grupa seća onih događaja koje su je najviše obeležili, kada su njeni članovi bili najugroženiji, i ako se ti događaju mitologizuju, postaju izabrane traume, potencijalne varnice za buduće sukobe.
„Početkom devedesetih, jedan psihijatar me je pozvao da dođem u Hrvatsku i dva puta godišnje nalazio sam se u Dubrovniku sa mladim psihijatrima iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine“, rekao je Volkan u intervjuu za „Vreme“.„O čemu god bismo pričali, priča bi se vratila na prošlost. Svuda je tako. Ali ako vaš vođa ne izaziva i ne naglašava sve to, onda to nije problem. Izabrana trauma nije sama po sebi trauma. To je pitanje identiteta (…) Vođa podstiče izabrane pobede i izabrane traume, ali to nije samo slava ili trauma, već uključuje opasne predrasude o drugima – e, to je problem.“
Dakle, narod kao grupa se odriče odgovornosti, odbija da prizna sopstvene zločine, jer je on žrtva i njegova su (ne)dela samo osveta, nužnost… Drugim rečima, slika blistave nacionalne prošlosti ostaje netaknuta i mnoge se mrlje prećutkuju, a opravdava se sopstveno nasilje.
Da izbegneš krivicu, nemoj biti heroj, već žrtva
U tom kontekstu dvojica američkih psihologa napisali su članak o načinu na koji se najlakše možete izvući ako učinite nešto pogrešno ili nemoralno… U naslovu je već bio odgovor: „Da izbegneš krivicu, nemoj biti heroj, već žrtva.“ Ovo je sve bitno i da bi se dobila podrška stranih aktera i njihovo priznanje.
Jedna od ključnih stvari u ovoj spirali – ko je veća žrtva – jeste „igra brojeva“: broj naših žrtava se uvećava, a broj njihovih umanjuje. Zato se umesto istinske rasprave o žrtvama NDH ili ratova devedesetih gde bi se izrazilo poštovanja žrtvama kroz njihova imenima i prezimena i sećanja, vodi sukob oko brojeva po principu – što navedete veći broj žrtava, to ste veći patriota.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Predsednik Udruženja novinara Kosova Džemailj Redža tvrdi da su poslanici Srpske liste „pokušavali da sakriju“ da su potpisali zakletvu
“Naša kuhinja za širenje mržnje i laži se nalazi u ovoj zgradi iznad nas, na ovom istom RTS-u koji i danas širi laži i mržnju. Moja generacija se primila na te laži, verovala je da radimo pravu stvar i da smo mi u pravu a oni drugi da su zli. I oni drugi su to isto mislili za sebe i onda je krenuo točak zla koji nikako da se zaustavi a za mnoge traje i dan-danas”, rekao je Goran Samardžić ratni veteran, koji je bio vršnjak studenata kad je u Sarajevu postao i ratni vojni invalid
Da bi izašla iz političkog ćorsokaka i podela u društvu, Srbija bi trebalo da pojača napore u borbi protiv korupcije, unapredi reforme vladavine prava, uključujući izbor Saveta REM kroz transparentan i sveobuhvatan proces, navela je komesarka za proširenje EU Marta Kos
Posebno zabrinjava to što je medijskim radnicima u RTS uskraćena sloboda kretanja i obavljanje profesionalnih novinarskih zadataka,, a upućene su im i uznemirujuće pretnje, navodi Ministarstvo spoljnih poslova
Mokrih kolovoza više nema, jedino ih treba očekivati na jugu i jugoistoku gde su još uvek mogući kratkotrajni pljuskovi
Vučić i Šešelj: Gde ja stadoh, ti produži
Povratak radikalskog nasilja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve