
Preporuka
Markes: Priča o mom životu
Napisani u trenucima kada je Markes bolovao od raka, memoarski zapisi "Priča o mom životu" predstavljali su potrebu da ispriča svoju životnu priču pre nego što ode
Johan Volfgang Gete: (Pra)faust; reditelj Boris Liješević; Beogradsko dramsko pozorište
(Pra)faust Johana Volfganga Getea u režiji Borisa Liješevića je nova predstava Beogradskog dramskog pozorišta. Pra–Faust je prva verzija Geteovog Fausta koji je pronađen nakon Geteove smrti i objavljen 1887. godine, pola veka nakon objavljivanja Drugog dela Fausta. Pra–Faust se sastoji od niza scena koje govore o pogodbi Fausta i Mefistofelesa i stradanju Margarete. Zaokruženi oblik prvog dela Fausta (objavljen 1808. godine) sadrži i trostruki uvod (posveta, uvod u pozorištu i uvod na nebu) i detalj koji značajno menja razumevanje kraja dela. Naime, u završenom Faustu nakon što Mefistofeles oglasi da je Margareta osuđena, javi se “glas” koji kaže da je ona spasena. Obradu teksta prevoda Branimira Živojinovića uradio je dramaturg i dramski pisac Fedor Šili, stalni saradnik Borisa Liješevića. Za godinu dana ovo je drugo kapitalno delo evropske literature koje na scenu zajedno postavljaju Liješević i Šili (pre godinu dana u Narodnom pozorištu je bila premijera Rata i mira L.N. Tolstoja).
Ovu predstavu pre svega treba posmatrati u kontekstu pozorišnog istraživanja reditelja Borisa Liješevića koje se kreće u dva pravca. Jedan pravac je tematska okosnica koja povezuje mnoge njegove predstave, a koja se tiče pitanja šta je to dobro, šta je to zlo i šta je to ljubav. Najšire gledano, ovo je tematska okosnica brojnih Liješevićevih predstava: Elijahova stolica u JDP-u, Pijani u Ateljeu, Čitač u BDP-u, Rat i mir u Narodnom pozorištu (da nabrojimo samo neke od predstava ovog reditelja). Drugi pravac je istraživanje same teatarske forme – odnos pozorišne iluzije i pozorišne stvarnosti, odnos publike i predstave, pokušaj da se scenografija i kostim svedu na minimum, da se igra na praznoj pozornici, da se ispitaju glumačka sredstava… Predstavu po predstavu, godinu po godinu, Boris Liješević je razvio specifičan način kako bira komade i kako stvara predstavu i tako je izgradio prepoznatljiv rediteljski stil.
Reditelj Boris Liješević i dramaturg Fedor Šili napravili su adaptaciju Geteovog dela u kojoj su zadržali ključne dramske momente – kriza naučnika Fausta, njegov pakt sa Mefistofelesom i stradanje Margarete. Nasuprot ovih aktera za koje možemo da kažemo da su nosioci čistih i jasnih težnji (Mefistofeles iskušavanje, Faust potraga i Greta nevina ljubav) stoje likovi koji predstavljaju nekakav prosečan ljudski svet koji ne dobacuje do ponora i visina do kojih stižu glavni junaci. Možda baš zato, oni (ambiciozni studenti, zgubidani po krčmama, komšinice koje brinu tuđu brigu) će se vrlo rado ostrviti na onoga ko posrne, prezreti onoga ko ima manje i biti zavidni i ponizni prema onome ko ima više. Oni su ti sa kojima će se Mefistofeles grubo poigrati u sceni krčme i koji će Margaretu poslati na gubilište. Ovakvi likovi postoje i u samom Faustu, ali su zbog načina na koji je komprimovan tekst predstave došli do mnogo većeg izražaja. Iz teksta predstave su uklonjeni duhovi, demoni i veštice koji predstavljaju donji svet. Tako se stekao utisak da tzv. obični svet predstavlja tematsku, idejnu i dramsku protivtežu onoga što sobom nose Faust, Mefistofeles i Margareta. U glumačkoj skupini koja igra različite likove iz naroda (Daniel Sič, Ivan Zarić, Ivan Tomić i Stanislava Nikolić) posebno se istakao Ivan Tomić koji je jako dobro odigrao mladog studenta koji je nezreo, zanesen i pohlepan za sticanje znanja i statusa. Veoma dobru ulogu dala je i Mirjana Karanović koja je igrala Martu, Margaretinu komšinicu. Njena Marta je glumačka studija malograđanskog pretvaranja i prenemaganja iza koga se krije pažljivo kalkulisanje i spremnost da se zbog sopstvene koristi drugom nanese ozbiljna šteta.
Napisani u trenucima kada je Markes bolovao od raka, memoarski zapisi "Priča o mom životu" predstavljali su potrebu da ispriča svoju životnu priču pre nego što ode
Deluje da je Nacionalni festival filma i televizije za Ministarstvo kulture ono što je za državu EKSPO. Ministar Selaković je najavio digitalizaciju bioskopske sale u Novoj Varoši, domaćinu NAFIT-a
„Car je go, ali Cara je baš briga što je go, on i tako go ostaje Car i hvali se svojom golotinjom u stilu ne možete mi ništa“, kaže rediteljka predstave „Razbijeni krčag“ Banjalučkog pozorišta koja u nedelju gostuje u Beogradu
U DKC-u više nije Kultura u blokadi koja je u februaru zauzela ovu bioskopsku salu, već grupa koju predvodi Ratibor Trivunac, aktivista i anarhista. Skupština grada ćuti, deluje da je Kulturni centar pušten niz vodu
Nisu nezadovoljni svi, već samo deo baletskih igrača, piše u saopštenju Uprave SNP-a, i nude dijalog povodom navedenih argumenata zbog kojih traže smenu Aje Jung. Večeras, umesto predstave, za publiku će biti izvedena samo generalna proba "Labudovog jezera"
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve