Pročitajte ceo tekst Jovane Gligorijević u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (15. septembra)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Foto: Marija JankovićNa izmaku zakonom propisanog roka, tačno 96 sati pre šetnje u okviru Europrajda u Beogradu, Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo je ovo okupljanje zakazano za 17. septembar u 17 sati. Organizatori su već najavili žalbu, tako da tračak nade da se nešto promeni još uvek postoji. Premda – teško
Obrazloženje Ministarstva unutrašnjih poslova sada je već standardno: ne mogu da garantuju bezbednost učesnicima.
Međutim, litijama i šetnjama protiv Europrajda bezbednost očigledno nije ugrožena (i dobro je što nije). Ali jasno je da zapravo oni, koji šetaju slobodno, koji su u poslednjih mesec dana imali tri okupljanja, predstavljaju pretnju po bezbednost učesnika Europrajda. Ako to znaju svi koji ovu temu prate, pa sasvim sigurno zna i MUP. Trebalo bi da je lako: pohapsiti organizatore, lidere ekstremističkih organizacija koji su viđeni na litijama, kao što su Narodne patrole, MC Srbi ili Miša Vacić…
Da ne ponavljamo izlizanu frazu o kapitulaciji države pred huliganima, ovde više nije reč o tome. Ovde je reč o huliganskoj vlasti koja sarađuje sa huliganskim grupama i nije istina da ne može, već neće da garantuje bezbednost učesnicima prajda, jer bi morala da hapsi “svoje”…
Pročitajte ceo tekst Jovane Gligorijević u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (15. septembra)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću

U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve