Pokretno dno: Režimska odmazda nad Zdravkom Ponošem

Režim Aleksandra Vučića ničeg nije sramota. Baš ničeg. Niko nikad nije toliko ponizio vlastitu zemlju, njen Ustav i zakone; niko i nikad sa nivoa vlasti nije bolje pokazao svoju uličarsku prirodu. Mada je Šešelj van parlamenta, njegov duh i metode caruju.

Čitalac zna: državljaninu Republike Srbije, bivšem Načelniku generalštaba i predsjedničkom kandidatu na proteklim izborima Zdravku Ponošu, policija nije dopustila da uđe u vlastitu zemlju iz Hrvatske. Zašto? Zato što je „bezbjednosno problematičan“. Ako hoće preko Batrovaca, mora sačekati agente BIA da ga ispitaju. Njegova porodica s kojom je bio u automobilu, neka se snalazi.

Postoji li išta opskurnije, ogavnije i gluplje? Pa ako je Ponoš tobože sumnjiv, valjda bi Vulin, Bata Gašić i njihov trust pilećih mozgova željeli da uđe u zemlju. Ovako su samo našli izgovor da mu direktno priprijete protjerivanjem – druga kvalifikacija ne postoji.

Vrijedi li se još jednom zapitati u šta su to Vučić, Vulin, Gašić, Brnabić, Vučević i ekipa pretvorili Srbiju? Vrijedi li po tko zna koji put mjeriti dubinu njihovog moralnog ponora i beščašća?

Naravno, Ponoš nije zadržan na granici ni zbog kakve „bezbjednosti“. U pitanju je nešto sasvim drugo.

Prvi razlog je pokušaj demoniziranja i diskreditiranja pod Vučićevim sloganom „Neću na more, hoću u Jasenovac“. U tom duhu, naprednjaci vode džihad protiv srpskih turista u Hrvatskoj i podižu nacionalne tenzije. Na suprotnoj strani je Ponoš. Točnije – u njegovim kompetentnim i promišljenim istupima, javnost je prepoznala glas razuma. Zato je i izložen ovoj odmazdi: zadržavanjem na granici poslije boravka u rodnoj kući u Kninu, režim ga je želio naslikati kao odroda i sumnjivca. A kako ima i hrvatski pasoš poput gotovo svakog Krajišnika, eto i najboljeg dokaza “kakav je Srbin“.

Drugi razlog za odmazdu nad Ponošem posebno je mučan i odvratan. U pitanju je namjera da ga ponize pred porodicom po metodu siledžija iz podzemlja. Konkretno – da Ponošu i njegovim najbližim stave do znanja kako za njih ne vrijedi ustavno-pravni poredak. Ako ovo nije mafijaška poruka predsjedniku Pokreta Centar Srbije da se mane politike, što li onda jeste?

Nakon što je obavijestio javnost o zadržavanju na granici preko ono malo preteklih profesionalnih i nezavisnih medija, Zdravko Ponoš je ušao u Srbiju. Agenti BIA nisu došli da ga ispitaju, niti mu je objašnjeno zbog čega je i po čijem naređenju zadržan. Taj je očito procijenio da je postigao ono što je želio.

Riječ je o upozorenju svakome tko digne glavu i suprotstavi se bezakonju autokratske vlasti da nikada nikad neće biti siguran što ga i odakle može strefiti. Zdravko Ponoš nije pokleknuo pred ovom mafijaškom prijetnjom države.  Sada smo svi mi ostali na potezu.

P.S: zadnji put kada je srpska policija na granici sprečavala Srbe iz Hrvatske da uđu u Srbiju desio se 1995: hapsili su ih i izručivali Arkanu kao topovsko meso. Toliko o Vučićevim izjavama da se „Oluja“ neće ponoviti.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com