Dragica je rađala, nije planirala, prešlo joj u naviku, bez dece ne može, kad negde ode, mozak joj traži decu. Najmlađe muško Slobodan, po Slobodanu, tako reko onaj Minić, sve obećo, ali ne dolazi
SVI ZDRAVI: Dragica sa decom
Jako, baš pred Novu godinu, kad je red da razmišljamo o budućnosti, na televiziji, manje je važno lokalnoj ili centralnoj, prilozi o porodicama sa puno dece. Lazar Tufegdžić iz sela Maljević, opština Mionica, devetoro, biće da se kaže nejači. Kuća nova, Lazar, žena, deca, nov televizor, novo pokućstvo. Kad je Milošević, u punoj snazi, obiš’o zemnjotres, zavedu ga i kod Lazara i, ne prođe mesec dana, Lazar dobije novu kuću, pokućstvo, čak i kravu da deci daje mleko. Sve regulis’o onaj Dragan Marković iz Lajkovca, on se i za kravu setio. Tema za poželeti, u kadru Lazar, žena, deca, zadovoljni, trakelja se, jeste da dvoje ne ide u školu, nemaju knjige ali imaju glave, više Lazar voli decu nego 100 hektara zemlje, šta će mu zemlja kad nema traktor, reporter baš pita, otac baš odgovara, neko voli konje, neko volove, a on, eto, decu, a ima ih, dao bog. Oće li biti još, jok, odgovara, dosta je.
Druga slika iz sela Degurić, zaseok Belići nadomak Valjeva. Mnogo drugačija slika, sve neomalterisano. Jeste da i ovde reporter ima pitanja, kako se zoveš, šta bi poželeli od Deda Mraza, da li će srećna majka još rađati, jeste da su i odgovori ispravni, ali vidi se, nije to to, slika je to, sve ko na dlanu, i ovde su deca rasla, ali sve neomalterisano, biće da ovim putem nije proš’o Slobodan.
1982, 83, 84, 88, 89: Pa, ajde u Beliće. Drugi dan Božića, sneg, klizavo, nađosmo, znali orijentir, neomalterisana kuća. Ima kapija, prednja strana kuće, vrata, prozori, sneg na krovu, nikoga. Ispod kuće utabano, vrata, suteren, izađe žena, rekosmo kojim dobrom, uvede nas. Niska tavanica onoga što se zove stan, beton zastrt pokrivkama, još ono što se zove šporet na drva, lavabo u ćošku, sto prepun tegli, flaša, sudova, ono što se zove ležaj i mnogo dece na dva primerka što služe za sedenje, ležanje. Domaćica Dragica nije znala za goste, oblači tanku limun bluzu, izvinjava se, jeste, bila im televizija, nisu gledali, nemaju televizor.
Sedamo u sobu za goste, imaju tri prostorije, dugačak sto zastrt mušemom sa lalama, drvene klupe, u porodici ona, suprug Mirko i desetoro dece. Najstariji Dejan u vojsci, najmlađa Danijela ima dva meseca, tu ih je sedmoro, Nemanja na zanatu, Kaća završila za šnajdera, u Valjevu… Udala se u sedamnaestoj, sad u četrdesetoj, 82. rodila Dejana, 83. Katarinu, 84. Nemanju, 88. Jelenu, 89. Ivanku, 91. Stefana, 94. Igora, 96. Jadranku i, pre dva meseca, Danijelu, svi zdravi, svako rođeno sa preko pet kila. Dok nabraja, deca na krevetima, kad završi, jedan dečačić uđe u okvir vrata, iz druge sobe opominju da je zaboravila Slobodana, jeste, i Slobodana dobila, kad ono bi, 98…
Kuću počeli pre 12 godina, udarili ploču, dva odeljenja, valjevski i uspešni pekar Todorović obeć’o proširiti i sazidati, proširio za jednu prostoriju i stao, rek’o kriza, sam prist’o, pa odust’o, onda od zemnjotresa pokrili, ali stali, neomalterisano, nema kupatila. Rekli ključ u ruke, tip C, ali ništa, sva odobrenja imaju i ništa, drugi bez odobrenja dobili i kuće i kupatila, jedan član domaćinstva pa kuća, njima ništa, šta vredi, samo da su joj dva bezbedna, suva odeljenja, ovako beton i vlaga sve pojedoše… Suprug Mirko radi privatno, govori preko velike sveće za stolom, nisu imali za božićnu pečenicu, prasetina izašla na sedam maraka, uzela na farmi 12 pilića, svakom po jedno. Prilazi Slobodan, uzima ga u krilo, je li ime dobio po Slobodanu, ćuti more, kako da kaže, jeste, da bi kuću završili, rek’o onaj Milomir Minić, brat i majka mu u obližnjem Dračiću, da bude kum, da se zove Slobodan, sve će biti… nosili dete na krštenje, od tada ništa, niti dolazi, niti se javlja. Tako oni ostadoše u betonu, a ko sve nije dobio kuću.
SVEBEZPLANA: Sreća da su deca zdrava, ni jedno nema karton u Domu zdravlja, eto Dejan u vojsci, na granici, ‘vako gleda Podujevo, dobar vojnik, šest puta dolazio kući, ne može stalno ni kući, 800 dinara samo da dođe. Kako da kaže, sa porođajima nikad nije imala problema, svako dete lako nosila, ništa joj nije smetalo, svako imalo preko pet kila, znaju doktori, tako, nije planirala, prešlo joj u naviku… Naučila s njima, ne može bez njih, kad ode negde, mozak traži decu, a što su dobri, ne može se opisati, svi im zavide… Eto tako, voli decu, porodi se, odmah izađe da ih obiđe, pa se vrati. Ne može opisati, neće da legnu na spavanje dok nisu svi na okupu, kad jedno ustane svi ustaju, a život, kolko ima, zaliha nema, jedino brašna, veliki poso sa decom, treba oprati, najgore nema kupatila, ali, što je najvažnije zdravi, da kucne.
Od Crvenog krsta ne dobijaju ništa, ne traže, ranije dobijali, ali onaj što je dopremo više uzimao sebi nego što im je donosio, od socijalnog džačić brašna, ulje, kilo pasulja, kilo šećera, kažu za jednu porodicu, jedino dečji dodatak redovan, smanjili, bilo bi blizu 8000, sad 3600, dvoje dece preraslo. Crkva, kakva crkva, ne traže oni ni od koga, a vide i sa manje dece traže, važno joj je da sa hranom ne ispusti decu, mleka mora biti, za garderobu se nema, ne voli svačije… Samo da je kuću da dovrše, nisu podašili crep, dune vetar nema pola krova, u opštini vele da su sve uplatili ali onaj što je bio preduzimač, zna ga, dolazio, Ljuba julovac, izgleda smoto pare. A znao da dođe, pa joj, kako će to biti, kako će on to da uradi, sve u mermernim pločama, ćuti, sve njoj, zemnjakinjo, ni on više ne dolazi, ne dolaze ni ovi novi.
Dece ne bi više, još je u godinama ali ćuti, šta ako se dogodi, nema da se dogodi, najstariji vojnik, metar i 84, samo što se nije vratio kući, i ova najstarija za udaju. Fotografišemo ih ispred ulaznih vrata, najmlađe muško, Slobodan, nemirno, stavlja ga u vrstu, eto, sto puta mu rekla, ako ne bude dobar ide kod imenjaka, ne vredi, Prati nas do kapije, staje pored ogromnog badnjaka naslonjenog na krov neomalterisane kuće, prate nas reči: „Vidite u opštini, ako se nešto može…“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Danas će u Vašingtonu biti održan žreb za Svetsko prvenstvo u fudbalu 2026. koje će se igrati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. Najavljen je spektakl u najboljem američkom duhu
Rukometašice Srbije na korak su od uspeha koji se čeka još od 2013. godine kada je naša reprezentacija igrala finale Svetskog prvenstva. Za narednu fazu i četvrtfinale potreban im je samo bod u meču sa Crnom Gorom
Ako vam veza tokom video-poziva „secka“ i „preskače“, sagovornici će vam manje verovati i lošije misliti o vama. A možda i ostanete na robiji, pokazuje jedno istraživanje iz SAD
Partizan je u Areni igrao protiv Bajerna. Ali rezultat je dobrim delom utakmice malo koga zanimao. Na smenu su se orili podrška Željku Obradoviću i pogrde na račun Aleksandra Vučića i Ostoje Mijailovića. I zdušno se "pumpalo". Na kraju je u veoma čudnoj utakmici Partizan pobedio rezultatom 92:85
MAXI poziva građane da se pridruže humanitarnoj misiji „Hrana za sve” i tokom praznika pruže podršku bankama hrane volontiranjem na terenu ili humanitarnim donacijama. Zajedno, građani, poslovni partneri i MAXI nastavljaju da grade zajednicu u kojoj solidarnost zauzima posebno mesto jer, dobro ima smisla samo kada se deli.
Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama
Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!