img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Povodom smrti Idija Amina

Gorko podsećanje

21. avgust 2003, 07:23 M. Savić
Copied

U Ugandi danas, četvrt veka posle njegove vladavine, većina stanovništva ga ne pamti. Ipak, ostalo je dosta onih koji ga neće zaboraviti i koji su ogorčeni što nikada nije odgovarao za zločine koje je počinio

Bivši ugandski diktator Idi Amin umro je u subotu 16. avgusta u bolnici u Džedi, u Saudijskoj Arabiji. On se od 18. jula nalazio u komi pošto su mu otkazali bubrezi. Kako je zvanično saopštila ugandska vlada, Amin je sahranjen u saudijskom gradu Džedi istog dana, posle večernje molitve. Vest o njegovoj smrti obišla je svet, ponovo podsećajući na brutalnih osam godina njegove vladavine.

Idi Amin rođen je u selu Koboko, na severozapadu Ugande u plemenu Kakva. Datum njegovog rođenje nikada nije utvrđen, pretpostavlja se da je rođen oko 1925. godine. Služio je u britanskoj vojsci sa kojom se borio u Burmi za vreme Drugog svetskog rata. Pokazao se kao dobar vojnik i dogurao je do čina kapetana. Bavio se i boksom i bio je sedam puta prvak Ugande u teškoj kategoriji. Povezao se sa Miltonom Oboteom, pod čijim vođstvom se Uganda izborila za nezavisnost 1962. Amin je tada služio u ugandskoj vojsci i 1966. postao je načelnik Generalštaba i drugi najmoćniji čovek u Ugandi.

Pet godina kasnije, u januaru 1971, vojnim pučem svrgao je Miltona Obotea i preuzeo vlast. Njegov usponpozdravila je tada Velika Britanija, smatrajući da će moći da ima veći uticaj na Ugandu dok je on na njenom čelu. Međutim, prave strane njegove ličnosti i brutalnost njegove vladavine ubrzo su izbile na videlo.

GVOZDENA PESNICA: Vladao je gvozdenom pesnicom. Za vreme njegove vladavine brutalno je ubijeno oko 400.000 ljudi. Svako za koga se posumnjalo da može da bude pretnja njegovoj diktaturi uklonjen je bez razmišljanja. Optuživan je da je bacao ljude krokodilima, pa čak i za kanibalizam, što je i potvrdio u jednoj izjavi kada je rekao da je probao ljudsko meso, ali da je bio primoran na to. Sve to donelo mu je nadimak Kasapin iz Ugande.

Godinu dana pošto je došao na vlast proterao je sve Indijce i Pakistance iz zemlje, dajući im rok od 90 dana da se isele. Oni su u svojim rukama držali ekonomiju Ugande. Proterano je nekoliko desetina hiljada ljudi, a njihova imovina je konfiskovana i njome su upravljali Aminovi štićenici koji su ubrzo doveli Ugandu do ekonomskog kolapsa.

Njegovi postupci i izjave uokviruju sliku njegove ličnosti. Od njega se moglo čuti i to da je „Hitler bio u pravu što je pobio šest miliona Jevreja“, Niksonu je želeo brz oporavak od Votergejta. Kao samoproklamovani osvajač i naslednik britanske imperije u Africi, proglasio se čak i za kralja Škotske i tvrdio da je prirodno da on bude prvi čovek Komonvelta, a ne britanska kraljica. Tražio je da učestvuje kao posrednik u rešavanju sukoba u Irskoj. Po sopstvenoj izjavi, bio je najlepši čovek na svetu. Proglasio se za doživotnog predsednika i uzeo sebi nadimak Dada, što znači Veliki otac.

Godine 1976. optužen je da je direktno pomogao otmicu aviona koji su palestinski teroristi oteli i spustili na aerodrom Eutebe u Ugandi. Avion je oslobođen u spektakularnoj akciji izraelskih komandosa, a jedna 75-godišnja žena je nestala. Svedoci su tvrdili da su je ugandski vojnici odveli i ubili.

Tako je nekadašnji „zlatni dečko“ i „velika nada Afrike“ brzo počeo da smeta Velikoj Britaniji, ali i svojim susedima. Stalne trzavice sa susednom Tanzanijom na kraju su dovele do rata u kome je tanzanijska vojska pomognuta ugandskim izbeglicama provalila u Ugandu i svrgla Idija Amina u aprilu 1979. Tanzaniju je vojno i finansijski pomogla Velika Britanija. Lord Dejvid Oven, tadašnji ministar inostranih poslova Velike Britanije, izjavio je da se razmišljalo i o atentatu na Idija Amina, ali da se Britanija odlučila da pomogne njegovo svrgavanje. Na kraju, za njegovu vladavinu je bivši američki predsednik Džimi Karter rekao da „izaziva gađenje sveg civilizovanog sveta“.

POSLE SVEGA – MIRNO: Posle svrgavanja Idi Amin je našao utočište u Libiji. U Ugandi je na vlast ponovo došao Milton Obote, što nimalo nije popravilo položaj ugandskog naroda. Smatra se da je Obote, diktator poput Amina, ubio možda i više ljudi od svog prethodnika. Amin je, zajedno sa svojom mnogobrojnom porodicom, ostao u Libiji desetak godina, a potom je prešao u Irak, pa zatim u Saudijsku Arabiju (pošto je primio islam i obećao da se neće baviti politikom), gde je i umro pošto je i tu proveo desetak godina. Imao je pet žena i više od tridesetoro dece.

Dok je bezbrižno provodio dane u izgnanstvu, daleko od međunarodnih i ugandskih sudova ostao je dosledan svojoj ekscentričnosti. Imao je običaj da pozove novinare i iznosi im fantastične planove o svom povratku na vlast. Na kraju je, posle protesta saudijskih vlasti, morao da prestane s tim i u jednom od poslednjih intervjua 1999. izjavio je da želi da živi mirno sa svojom porodicom i da uživa u Džedi, gde peca i čita po ceo dan.

Pred sam kraj života, kada je bio već teško bolestan, njegova „omiljena žena“ Nalongo Madina Amin zatražila je dozvolu ugandskih vlasti da se Idi Amin vrati u svoju zemlju i da tu provede ostatak života. Ugandske vlasti su odgovorile da će mu, ako se vrati, odmah biti suđeno. Posle njegove smrti, na molbe da bude sahranjen u svojoj zemlji, ugandske vlasti su izjavile da može da bude sahranjen, ali bez predsedničkih počasti. Na kraju je, po islamskim običajima da se preminuli sahranjuje što je pre moguće, sahranjen u Džedi istog dana kada je i umro.

Na vest o njegovoj smrti oglasio se velik broj ljudi koji su bili žrtve njegovog terora, optužujući ga za najstrašnije zločine. Naravno, postoji i mali broj onih koji tvrde suprotno, kao na primer Abubaker Majanja, ministar obrazovanja u Aminovoj vladi, koji tvrdi da je Amin bio veliki dobrotvor ugandskog naroda i da je mnogo doprineo njegovom opismenjavanju.

U Ugandi danas, četvrt veka posle njegove vladavine, većina stanovništva ga ne pamti. Ipak, ostalo je dosta onih koji ga neće zaboraviti i koji su ogorčeni što nikada nije odgovarao za zločine koje je počinio.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Veliki popust

11.avgust 2025. R.V.

„Vreme“ nikad povoljnije – samo do petka

„Vreme“ je čvrsto rešilo da odoleva u pasjim vremenima po nezavisne medije. Zato se pretplatite – uz veliki popust

Tramvaj

Ukidanje „dvojke“

10.avgust 2025. T. S.

Tramvajska tradicija Beograda: Od konjskog tramvaja do gašenja „dvojke“

Čuveni tramvaj „dvojka“, jedan od simbola Beograda, uskoro bi mogao da ode u istoriju, a najava ukidanja ove linije pokrenula je proteste građana i aktivista. Kako je izgledao razvoj beogradskog tramvajskog saobraćaja kroz decenije?

Meteorska kiša

09.avgust 2025. T. S.

Perseidi: Spektakl na nebu iznad Srbije

Na platou ispred Avalskog tornja u subotu i nedelju uveče biće organizovano posmatranje letnje meteorske kiše, Perseida

Drugi svetski rat

09.avgust 2025. Martin Muno (DW)

Nagasaki, osamdeset godina kasnije: Razbijanje mita o bombi koja je okončala rat

Nagasaki, grad na zapadu Japana, sravnjen je sa zemljom 9. avgusta 1945. kad su SAD na njega bacile bombu izotopa plutonijuma-239 tešku oko pet tona, nazvanu „Debeljko“. Decenijama se bacanje atomske bombe na Nagasaki smatralo događajem koji je okončao Drugi svetski rat. Da li je zaista tako

Ekstremne vrućine

08.avgust 2025. K. S.

Toplotni talas: RHMZ izdao novo upozorenje

Danas i narednih dana očekuje se između 34 i 38 stepeni Celzijusa, a lokalno i više, upozorava RHMZ

Komentar

Komentar

Patriote, četke u ruke

Farbanje srpske trobojke po zgradama novosadskog naselja Liman predsednik Srbije Aleksandar Vučić je proglasio vrhovnim patriotskim činom. Pa, patriote, četke u ruke i pravac Andrićev venac

Andrej Ivanji

Komentar

Revolucionarni preobražaj ratnih veterana

Pobuna građana Srbije nije revolucionarna jer ne zahtevaju promenu političkog sistema, već promenu kleptokratske ekipe na vlasti. Ali u ovoj pobuni jesu revolucionarni postupci ratnih veterana

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Hoće li Vučić pomilovati Dodika

Može li Vučić nešto da učini za Dodika? Naravno. Može da ga pomiluje. Ali ne u pravnom smislu, već u onom ljudskom – po kosi i obrazu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure