
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Ako ovih dana putujete u Bosnu, ili tačnije Republiku Srpsku, prvo što će vam se učiniti poznatim jesu bilbordi sa kandidatima za lokalne izbore. Kao u Srbiji, sve pršti od bisernih osmeha, tvrdih obećanja i retuširanih fizionomija. Hrvatski kandidati nastupaju pod rubikovskom parolom „Posložimo kockice“, muslimanski podsećaju da bez SDA nema Bosne, dok se srpske stranke diferenciraju na nacionalnoj skali. Na jednoj strani su radikali, čiji posteri su blago cenzurisani (nema grba, već stoji prazna kockica), slede parole Partije demokratskog progresa „Živjela srpska“, a socijaldemokrate se okreću narodu (npr. Prnjavor kaže… sledi ime kandidata). Na svim banjalučkim televizijama u toku su predstavljanja kandidata za gradonačelnike i stranaka, iznosi se prljav veš, a od problema se najčešće pominju urbanistička mafija i grejanje. Jedna stranka čak ima slogan „Za topliju Banjaluku“, kao da će njen dolazak na vlast značiti promenu neprijatne bosanske zime u tropsku (ili bar monsunsku).
Ključni tv-spot je ipak onaj u kojem nam zalizani baja objašnjava prilično komplikovanu proceduru pri glasanju. Obratite pozornost! Birač dobija tri listića, pa na jednom bira gradonačelnika (meće samo jedan krstić), na drugom bira listu pa ima fore 3 ili 4 kandidata (piše brojeve), a na trećem valjda opet može više, ali mora da izabere hoće li samo krstiće ili brojeve – ne može oboje. Da bi mi nabili kompleks, na kraju spota vidim plavušu kako trijumfalno ubacuje svoj listić u kutiju i odvrcka iz kadra. Plavuša je shvatila! Biće nevažećih listića – kamara!
Što se grejanja tiče, valja na to misliti jer ide zima, tu primat drži reklama za bosansku verziju šporeta smederevca – da ne kažem spasoja. Firma se zove Narodno grijanje, a u reklami se ranije pojavljivao nenadmašni glumac Zaim Muzaferija, sa sloganom „Kuha, grije i peče, a ne puši, ma ovo je stvarno dobro – Narodno grijanje“. Čist biser sa prizvukom đul-bašče ili svojevrsna tv-naiva.
Za tv-auditorijum Republike Srpske, ili Banjaluke, trenutno se bore Pink BH, BK TV kroz nekoliko manjih tv-stanica koje reemituju Karićev program i HRT. Imam utisak da federalna televizija nije ozbiljan konkurent u ovom nadmetanju. Među lokalnim televizijama ozbiljan program (i gledanost) imaju Alternativna televizija i Televizija Republike Srpske. Pink BH trenutno ima adut – hrvatsku telenovelu „Villa Marija“. Glavni muški lik je Jastreb iz „Kapelskih kresova“, a žena mu je Ksenija Pajić (Matilda iz „Oficira sa ružom“). Nasuprot partizanskoj prošlosti – oni su ugostitelji, pa ratuju sa nelojalnom konkurencijom (kao u „Dinastiji“), a pojavljuje se i porodično nasledstvo (vidi opus Siniše Pavića). Ma, videćete i sami, deluje kao totalna zajebancija, jer se striktno poštuje manirizam tv-sapunica. Pitam se samo da li će Karićev odgovor kroz seriju „Jelena“ biti u istom rukopisu – deluje mi da hoće.
HRT je nedavno svoj treći program prodao RTL-u, pa je zanimljivo iskustvo pratiti transformaciju nacionalnog kanala po tradiciji zaduženog za zabavu. Pokrenut je „Big Brother“, koji izgleda kao kamp hrvatske mladeži iz svih hrvatskih zemalja. Purgeri, Dalmoši, Hercegovci i izbegle Sarajlije – oba pola razmenjuju životne mudrosti, roštiljaju i brčkaju se golišavi u đakuziju. Preneseno na naš 3K – to je kao non-stop Radovanje, radovanje – pa izgleda da pratimo trendove.
Sanja Doležal (sećate se, Dražen Petrović, Novi fosili) ima svoj šou-program koji se maštovito zove „Sanja talk show“, a tema poslednje emisije je – šta je za vas sreća. Neviđeno smaranje. Zanimljivo mi izgleda poziv gledateljkama da se prijave za učešće u emisiji „Mijenjam ženu“, gde dve odabrane mame zamene familije. Cilj je da se što bolje snađu u novom porodičnom ambijentu i novom domaćinstvu. Šta bi sa onom narodnom, možda i bosanskom – ma, jedna je majka!
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve