
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Ovogodišnji Bemus obeležiće raznovrsnost muzičke ponude okrenute stranim i domaćim renomiranim izvođačima, mladim talentima, operama i baletima
Unapred govoreći, već iz najavljenog sadržaja 37. Bemusa uočavamo njegovu koncepcijsku raznolikost, ali i naziremo momente predviđene za sam vrh ovogodišnje muzičke fešte. Recimo da će jasniju boju ovom Bemusu, u trajanju od 3. do 19. oktobra, najpre dati nastupi velikih klasičnih orkestara: Budimpeštanski festivalski orkestar, Orkestarski ansambl Pariza i Kamerata Salcburg. Ne bez razloga, počast otvaranja festivala, 3. oktobra na „Kolarcu“, ukazana je Budimpeštanskom festivalskom orkestru pod vođstvom dirigenta Ivana Fišera, uz pijanistkinju Adrijene Kraus. Koncertom sastavljenim od Veberovih, Šumanovih i Bramsovih dela, jedan od vodećih evropskih orkestara premijerno se predstavio beogradskoj publici. Inače, kada govorimo o gostima iz sveta, ne možemo a da ne čujemo za sada blago tonirane opaske muzičkih poznavalaca o nestašici velikih svetskih imena i baš zbog toga o „pokrivenosti“ festivala bogatijom orkestarskom ponudom. Ako na kraju i presudi takva reč kritike, ipak, nekoliko muzičkih virtuoza današnjice nesumnjivo će učiniti ovogodišnje izdanje Bemusa i kvalitetnijim i glamuroznijim. Dakle, među zvezdama 37. Bemusa naći će se: violinista Uto Ugi iz Italije, koji je još pedesetih godina kao dečak gostovao u Beogradu zajedno sa isto tako mladim svetskim nadama Zubinom Mehtom i Lorinom Mazelom; američki pijanista Stiven Kovačević, slavan po radikalnom pristupu klavirskom opusu Betovena, što će naravno predstaviti i našoj publici; poznati britanski violončelista Stiven Iserlis, često pominjan i kao muzičar koji svira na Stradivarijevom violončelu iz 1730. godine; violinista iz Litvanije Julijan Rahlin (koga smo već imali priliku da upoznamo), inače odnedavno i muzičar na violi, što ćemo čuti u okviru resitala na ovogodišnjem Bemusu. Programski „udar“ među muzičko-scenskim delima čini, pre svega, premijera Glukove opere Orfej i Euridika u režiji Bojane Cvejić a pod dirigentskim vođenjem Premila Petrovića. Koncepciju ovog dela naziremo iz samih rediteljkinih reči: „Ako je opera mrtva, preostaje mi samo da se poigram s njenim rasturenim organima.“ Kao večiti podsticaj za eksperimentisanje, opera Hofmanove priče Žaka Ofenbaha u režiji Dejana Miladinovića, takođe premijerno, pokazaće nam kako se Hofmanove ljubavne priče mogu smestiti i u naučnofantastični kontekst.
„Ugodite ušima“ glasi slogan 37. Bemusa, a odnosi se najviše na raznovrsnost muzičke ponude, na brojnost mogućih izbora. Peti put na mestu umetničkog direktora ovog festivala, kompozitor Ivana Stefanović opredeljuje se za široku osnovu programskog koncepta, dakle okreće se kako stranom tako i domaćem uspešnom izvođaču, mladim talentima, kako muzici tako i sceni, operama i baletima, davanju podstreka domaćem stvaralaštvu. Na ovom Bemusu, između ostalih, čućemo i Stefana Milenkovića, Katarinu Jovanović, valcere u izvođenju Nade Kolundžije, Gudače svetog Đorđa, džez kvartet Duška Gojkovića, ali i primerke naše baštine kao što je kompozicija Menehmi Josipa Slavenskog, inače neizvođena još od daleke 1943. godine. Veoma interesantna dva događaja sasvim su okrenuta ranoj muzici, a to su izvođenja dua za muziku i igru Commedia Nova, kao i ansambla za staru muziku Speculum iz Španije, koji će nastupiti sa svojim programom Mavri, sefardi, hrišćani. Među šarolikom publikom Bemusa sigurno ima i onih koji su se već „rezervisali“ za Balet Žorža Momboja iz Francuske i njegove afričke ritmove i ples.
Konačno, sud o 37. Bemusu daće i publika i kritika; pored detaljnije ocene kvaliteta, ostaje da vidimo i to da li će na programsku „disperzivnost“ biti bačena senka sumnje ili će na račun koncepta „za svakoga po nešto“ ipak stići pohvale.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve