Aktuelni filmski projekat nemačkog veterana Volfganga Petersena, koji je nadavno premijerno prikazan i u našim bioskopima, pristojno će vas zabaviti, ali će te ga zaboraviti već na putu do kuće. Da li je ova primedba definicija akcionog letnjeg hita ili još jedan u nizu potvrda kreativne krize koja preti da, zajedno sa Posejdonom, potopi Holivud?
Film pred nama je rimejk, u najširem značenju te reči, legendarnog ostvarenja Posejdonoveavanture Ronalda Nima iz 1972. godine. Preuzet je osnovni zaplet: brod sa imenom istog rimskog božanstva potopi ničimizazvani džinovski talas koji je čekao novogodišnje odbrojavanje da bi pokrenuo radnju. Grupa neustrašivih brodolomnika zatim pokušava da se spasi lutajući kroz potopljenu lađu okrenutu naopačke. Međutim, tamo gde film zaista počinje, počinju i razlike. Naime, ubedljivost jednog filma katastrofe leži u ubedljivosti likova. Ova ostvarenja su pre svega melodrame, a tek onda avanture. Likove u novom Posejdonu gledalac ne stigne ni da upozna a oni su već gurnuti u vratolomije unutar košmarne atmosfere preokrenutog plovila. A tu se zatekla galerija standardnih likova koje u blagim varijacijama možete videti u svakom ovakvom filmu: Kurt Rasel je bivši gradonačelnik Njujorka koji je nekada u mladosti bio i vartogasac?! Tu je i njegova ćerka koju pokušava da zaštiti, zatim kockar Dilan, koji je neka vrsta Barikoovog pijaniste samo sa špilom karata umesto klavira, stalni stanovnik broda koji je prethodno, sasvim zgodno, bio mornar, otuda, navodno, poseduje detaljno tehničko znanje o brodovima. Zatim tu je jedna samohrana majka sa detetom, jedna slepa putnica iz istočne Evrope, latino kelner i suicidalni gej arhitekta… Dakle, situacija je standardna a likovi odabrani iz poznatog kataloga pozitivnodiskriminisanih manjina i sa predvidljivim emotivnim interesima. Sve je do te mere rutina, a karakteri tako ravno prikazani, da kada dođe do akcije i kritičnih situacija, cela stvar pre podseća na crtani film ili video-igricu nego na napetu, uzbudljivu avanturu. S druge strane, zbog iste te žanrovske standardizacije, radnja je dinamična, pregledna, bez zastranjivanja i dosade. Ipak, čini se da je time više izgubljeno nego dobijeno.
Snimanje jednog filma katastrofe kao što je Posejdon postaje stvar zanatskog majstorstva. Volfgangu Petersenu iskustva sa brodolomima ne fali: 1981. godine je snimio DasBoot, a 2000. Savršenuoluju. Međutim, to majstorstvo koje mu je adut postaje i glavna prepreka. Čini se da bez izvesne drskosti, pretencioznosti i na kraju krajeva pogreške može da nastane samo ostvarenje kao što je Posejdon: solidna, rutinska, ziheraška, letnja bioskopska zabava.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Ako u pravednom gnevu na zlo uzvratimo zlim, ako se i sami prihvatimo silničkih metoda razumljivih vladajućoj sili, čini se da ćemo naškoditi samo prethodnim zlikovcima, ali ne i zlu samom – jedna je od niza tema o kojoj mislite nakon predstave „Mihael Kolhas“
Ivo Andrić je 19. aprila 1939. predao akreditive kao kraljevski poslanik u Nemačkoj, a nekoliko meseci kasnije, 1. septembra, počeo je Drugi svetski rat. Srećom mogao je da se osloni na odličnog vojnog izaslanika, pukovnika Vladimira Vauhnika. Ispostaviće se da je on bio najbolji špijun Kraljevine Jugoslavije
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!