img
Loader
Beograd, 0°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ivica Račan (1944–2007)

Tiho građansko „hvala“

02. мај 2007, 17:55 Tatjana Tagirov
Copied

Nakon samo tri mjeseca borbe s teškom bolešću prošle subote na zagrebačkoj klinici "Rebro" umro je Ivica Račan, predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), čovjek bogate političke biografije

Ivica Račan rođen je 24. februara 1944. godine u mjestu Ebersbah u njemačkom radnom logoru: taj dio biografije godinama je bio predmet istraživanja hrvatskih medija, da bi se ipak ustanovile činjenice da mu je otac Ivan bio sudski tumač, koji je poslan u koncentracioni logor nakon što su „provalili“ njegovu vezu s pokretom otpora u logoru. Njega i majku Mariju spašava Njemica koja ih šalje kod svoje sestre u Drezden, u kojem 1945. preživljavaju bombardiranje tog grada, a oca mu iz njemačkog konc-logora oslobađaju Amerikanci.

Nakon rata se sele u Jugoslaviju i trajnu adresu, nakon selidbi, imaju u Slavonskom Brodu. U vrijeme studija, 60-ih godina prošlog stoljeća, Ivica Račan se ne izdvaja od svojih kolega, istovremeno buntovnika i rokera i člana Saveza komunista, u koji je ušao 1961. godine. Diplomirao je pravo, nakon što nije prošao prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, za koju ga veže slikarski talent: cijeloga je života slikao, ali tek su rijetki – samo najbliži prijatelji – njegove slike imali priliku i vidjeti. U politiku ulazi 70-ih godina, a u Centralni komitet Saveza komunista SRH 1972, nakon sloma tzv. hrvatskog proljeća. Kasnije je govorio da je, iako u tim turbulentnim političkim vremenima nije sudjelovao, osjećao nelagodu zbog brutalnog obračuna s Maspokom u Hrvatskoj, kao i liberalnim snagama u Srbiji. Od 1982. do 1986. radi kao direktor Političke škole „Josip Broz Tito“ u Kumrovcu i urednik časopisa za društveno-politička istraživanja „Kumrovečki zapisi“, a krajem 1989. postaje predsjednik Predsjedništva Saveza komunista Hrvatske (SKH), kojega – nama danas povijesne 1990 – definitivno razdvaja od centrale u Beogradu, sa Sonjom Lokar iz Slovenije. Napustio je dramatični 14. kongres SKJ-a na kojem je Slobodan Milošević zapečatio budućnost bivše Jugoslavije. Račan te 1990. raspisuje izbore u Hrvatskoj, dobija 21 posto glasova i mirno prenosi vlast na Hrvatsku demokratsku zajednicu, koju vodi Franjo Tuđman.

Na idućim izborima, 1992. godine, jedva je prešao cenzus od pet posto, ali je zato 3. januara 2000. godine njegova koalicija porazila HDZ i Račana uspostavila kao premijera. To vrijeme se i danas u Hrvatskoj veže za „bronhi efekt“ – „lakše se diše“ – iz reklame koju je, o apsurda!, režirao Antun Vrdoljak. Na vlasti je naredne četiri godine, kad vlast osvaja ponovo HDZ.

U Račanovom premijerskom mandatu Hrvatska je sasvim nesporno zakoračila ka Evropi i unutrašnjoj demokratizaciji. Zamjerali su mu nerijetko što je u bitnim državnim stvarima „igrao“ previše desno, ali njemu je tih godina protivnik bila desnica koja se valjala po ulicama i čekala samo jedan njegov pogrešan korak, pa da dovode čak do državnog udara. Ono, međutim, što će ostati kao određenje njegove politike jest činjenica da je „na suhom“ ostavio Srbe u Hrvatskoj: 1990. je većina Srba glasala za njegovu stranku i vjerovala da tim svojim glasom može izbjeći rat koji je već prijetio Hrvatskoj, ali Račan i njegova stranka nisu učinili ništa. Naprotiv, na dnevni red niti jedne unutarstranačke konvencije nije stavio „srpsko pitanje“ u Hrvatskoj, a kad je ubijen čak i čelni čovjek SDP-a u Gospiću (za što su pred riječkim Županijskim sudom osuđeni general Norac i Orešković) i kad je Račana bliski suradnik upitao što s time da rade, on je odgovorio: „Pusti, nije vrijeme.“

Taj stav je pokazao i u odnosu prema Srbiji: tek je u martu 2003. odlučio doći u Beograd, na sahranu mučki ubijenog premijera Zorana Đinđića.

Račan je, također, u svojoj partiji – tako ga bar optužuju suradnici – trpio samo one koji su poslušni, a tome u prilog navode one koji su otišli iz SDP-a; Ivan Ninić, koji je nedavno osnovao Ljevicu Hrvatske, najjača je potvrda toj tezi. S druge strane, ljuljao je i gajio Milana Bandića, aktualnog gradonačelnika Zagreba, koji je poznat po desnim „izletima“ u politici i koji je i samog Račana, vjerojatno, koštao ponekoga glasa.

Svakako, Ivica Račan je stranku, u kojoj je već počela borba za njegovo naslijeđe, ostavio u najgorem trenutku: redovni parlamentarni izbori izvjesni su krajem godine, njegov nasljednik je nepoznat, a glasače se u javnom mnijenju i dalje veže samo za Račanov lik i djelo, a ne za stranku kao takvu.

Ivica Račan je umro, ali u trenucima nakon toga njegova porodica pokazala je ono što Hrvatskoj (a i ostalim ex-yu državama) nedostaje: osnovnu pristojnost. Osim komemoracija, koje je organizirala stranka i još poneko, protokolom ništa nije predviđeno. Nije uobičajeno da se za bivše premijere u evropskim zemljama proglašava dan žalosti, kazao je Sanader neki dan, a Račanova porodica i stranka obavijestile su javnost da će – po njegovoj želji – pogreb biti privatan, u krugu porodice i stoga ni datum niti mjesto neće biti objavljeni javnosti.

Kad je prije nepune tri godine u Zagrebu umro Račanov politički prijatelj do 1990. i politički protivnik nakon toga, Stipe Šuvar, Čedomir Višnjić iz Srpskog demokratskog foruma poručio je da će Šuvara, „tog hrvatskog političara ožaliti sve majke pravoslavne, od Dalmacije do istočne Slavonije“. Za Račana se to, sasvim sigurno, ne može reći, ali jednako sigurno možemo reći da će – usprkos tome što smo ga zvali „Odlučnim Možda“ zbog toga što je sve svoje političke odluke teško vagao i donosio – nedostajati na još nedovršenoj političkoj sceni Hrvatske.

Što je dovoljno za tiho „hvala“ čovjeku koji nam je, bolje no većina drugih, obilježio naše male živote.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Muzika ili politika

09.фебруар 2026. M. L. J.

Ko je Bad Bunny, muzičar koji je iznervirao Trampa i svet podigao na noge

Kako je portorikanski pevač Bad Bunny napravio pravi umetnički, ali i u politčki spektakl na poluvremenu Superboula, najgledanijeg sportskog događaja u Americi

Radnik na gasovodu u gradu Zajda u istočnoj Nemačkoj

Gas

09.фебруар 2026. Ferenc Gal (DW)

Kako će proći mađarska tužba zbog zabrane uvoza ruskog gasa u EU

Mađarska vlada, na čelu sa premijerom Viktorom Orbanom, podnela je tužbu Sudu pravde Evropske unije zbog uredbe kojom se predviđa prestanak uvoza prirodnog gasa iz Rusije

TikTok

Narkotici

09.фебруар 2026. Eno Hinc (DW)

Mladi uključuju kamere kada se drogiraju – zbog klikova na TikToku

Mladi su oduvek eksperimentisali s drogama. Ali publicitet menja sve. Ranije bi se tajno drogirali. Danas uključuju kamere – zbog klikova na TikToku

Vašington post

Kriza u poznatom listu

08.фебруар 2026. I.M.

Izvršni direktor Vašington posta podneo ostavku posle otpuštanja trećine redakcije

Tri dana nakon što je Vašington post objavio otpuštanje trećinu svoje redakcije izvršni direktor Vašington posta Vil Luis podneo je ostavku

Tramp i drugi lideri prilikom osnivanja Odbora za mir

Odbor za mir

07.фебруар 2026. K. S.

Kada će biti održan prvi sastanak Trampovog Odbora za mir

Prvi sastanak novoosnovanog Trampovog Odbora za mir trebalo bi da bude održan 19. februara u Vašingtonu

Komentar

Pregled nedelje

Život u mafijaškoj državi

U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija

Filip Švarm
Specijalna jedinica Žandarmerije u punoj opremi za razbijanje demonstracija na hameru

Komentar

Kad’ dunemo i vatru sunemo srušićemo Ćacilend

Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Đuro Macut u odelima sa kravatom. U pozadini dve zastave Srbije.

Komentar

Kolaps sistema i zaječarizacija Srbije

Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1831
Poslednje izdanje

U očekivanju izbora

Gojenje Bake Praseta uoči Božića Pretplati se
Intervju: Lazar Džamić

Izbori se dobijaju pomoću organizacije i komunikacije

Rekordna zaplena droge, pitanja i komentari

A u Konjuhu – pet tona “domaćice”

Intervju: Marija Radovanović

Ako se pobunimo svi, zaštitićemo sebe

Intervju: Nikola Strašek, pisac i reditelj

Umetnost sudi sudijama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure