img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjige

Esejističke papričice

07. jun 2007, 02:57 Teofil Pančić
Copied

Alek Popov: Saputnik radikalnog mislioca
Prevela Marija-Joanna Stojadinović
Geopoetika, Beograd 2007.

Osnovni problem bugarskog pisca je što je on bugarski pisac. Ako želimo da budemo iskreni, priznaćemo da je to ontološki problem, što će reći – nerešiv, osim pomoću nekih metafizičkih okolnosti… Kada sam počeo da pišem, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću postati bugarski pisac. Naime, tada sam jednostavno škrabao razvratne pričice po školskim sveskama ne razmišljajući na kom jeziku to radim. Kad sam shvatio da sam postao bugarski pisac, bilo je već kasno…

Jedna mi je ugledna ex-YU književnica nedavno pričala kako je na nekom evropskom književničkom prelu upoznala Bugarina Aleka Popova. I, znate kako to već biva kad se okupi brojna piščad na jednom mestu, uz vino i meze: uglavnom se ogovaraju kolege. Elem, kad god bi se povela reč o nekom piscu kojeg nije čitao, Alek bi Popov, kaže moja sagovornica, promptno priupitao: „Is he/she funny?“ Nju je to blago iritiralo, ja nalazim da je sasvim simpatično, a i posve u duhu književnosti ovog danas internacionalno najpoznatijeg bugarskog beletriste (uzgred, s teorijom Bugari danas „u svetu“ mnogo bolje stoje: Julija Kristeva – koja, doduše, piše i prozu – Cvetan Todorov, Marija Todorova…). Alek Popov (r. 1966) autor je pet zbirki priča – ponešto od toga razasuto je koekude po srpskoj književnoj periodici – i u Geopoetici 2004. izdatog romana Misija London, urnebesno duhovite i lucidne priče iz tranzicionog diplomatskog miljea, o Bugarima/Balkancima kao onom poslovičnom, prazilučkom i napadno nezgrapnom „evropskom Drugom“, kontrastiranom sa decentnim – naravno, i manipulativnim – okruženjem prestonice Britanske imperije (v. „Vreme“ br. 709)… Čovek bi očekivao da se, u međuvremenu do novog romana, Geopoetika odluči za izbor iz Popovljeve proze, ili za neku pojedinačnu zbirku priča, ali umesto toga dobijamo zbirku eseja. Naizgled sasvim nekonvencionalno rešenje, ali i Popov je posve nekonvencionalan esejista; ako mu treba tražiti makar i daleke srodnike, tek zarad lakše čitalačke orijentacije, onda bi to mogao biti još jedan srpski ekskluzivac Geopoetike, Rus Aleksandar Genis: kao što pesnik peva i u prozi, tako ova dvojica pripovedaju i u esejistici… Uostalom, savremeni esej i jeste bogomdani prostor kreativne slobode (ništa manje nego roman!), a sad, druga je stvar što to još niko nije (do)javio mnogim našim klinički dosadnim Katedrašima i sličnim titularno-gnjavežnim fiškalima i ovrhovoditeljima.

Na stotinu i šezdesetak strana Saputnika radikalnog mislioca Popov je sabrao četrdesetak esejističkih dragulja izvorno ispisivanih u vidu novinskih i(li) časopisnih kolumni, negde od poznih devedesetih pa takoreći do juče. To će reći da je Bugarska u kojoj ovi tekstovi nastaju zemlja koja je ostavila za sobom ne samo sve kontroverznije „komunističko nasleđe“ nego i one najživopisnije prizore, retoriku i zablude „tranzicije“ i usmerila jedra čvrsto ka „Evropi“ – za koju će se svi konsenzualno pretvarati da tačno-znaju-šta-je – mada joj i dalje niko baš ne garantuje da će tamo i pristići, i da će joj se, uostalom, vrata Utopije vaistinu i otvoriti (kao što lepo vidimo u kafkijanskoj skaski o Bugarinu zauvek zatočenom pred misterioznom kapijom Evroraja…). Otuda su mnogi od ovih tekstova posvećeni „bugarskoj situaciji“, ali ne u nekom dnevnopolitičkom ključu, koji bi ovdašnjem čitaocu verovatno bio nezanimljiv; Popov je odveć pronicljiv da se (po)troši na to. Umesto toga, Popov se bavi bugarskom pričom kakva je i „nama“ prilično prepoznatljiva i bliska, baš kao i piščevo vehementno razmatranje posthladnoratovske pometnje u odnosima – ne samo političkim i ekonomskim; ponajpre kulturalnim, vrednosnim, svetonazornim! – evropskog Istoka i Zapada, potom projekcije „bugarskog nacionalnog identiteta“ (koji se, gle, možda najudobnije ugnjezdio u paradajzu, ili možda u ljutoj papričici, koju su, avaj, u Evropu doneli tamo nekakvi Indijanci…), kao i pozicije današnjeg bugarskog pisca/intelektualca u svetu koji je nekako nahero globalizovan, reklo bi se prilično jednosmerno…

Šarajući po globusu kao pravi, jelte, „radikalni mislilac“, kako sebi ironično tepa, Popov uočava zamke i paradokse „sajber-paradigmi“, popkulturnih kultova, savremenih mitova (tinejdžeri, „antiglobalističke“ internet-cake…) ili političkih događaja (Sadamovo bekstvo i skrivanje u Tikritu, Britni Spirs & Noam Čomski, Lajkin hladni svemirski grob…), ili pak ispisuje fragmentarne putopisne crtice, poput one iz „postseptembarskog“ Njujorka.

Naravno, pošto je – rekao bi Kišon – „kod kuće uvek najgore“, Popov se tu nekako ipak najviše i razgoropadi. Pišući o onom neiskorenjivom činovničkom „štrojenju“ književnosti, Alek P. zapisuje i ovo: “ Skloni smo da nazadovanje u kulturi čitanja objašnjavamo prisustvom televizije, videa, interneta, kompjuterskih igrica, ali je nesporno da je prva klica otuđenja posejana upravo u školi. Tragično je ostareo lik bugarske književnosti koji se projektuje u svest mladih ljudi. Stalno, kao u košmarnom snu, isplivava krezuba silueta babe Ilijce koja se grčevito drži za mitski kolac na obali nabujalog Iskara i ne može da ga izvuče, taj prokleti kolac, već tolike godine? Titanik je potonuo, pronađena je kvantna mehanika, počele i prestale da se dime peći Aušvica, Džon Atanasov je izmislio kompjuter, Kristo spakovao Rajhstag, a Ilijca se i dalje bori sa kocem koji nikako da iščupa i prepliva reku moderne da bi prešla na drugu obalu.“ Bog te, kao da Bugarima školske programe pravi neki brkati „srpski domaćin“! Uostalom, sve je to manje-više isto, papričica ovamo, papričica onamo, još ako je sira i paradajza, eto nam i šopske salate, najčvršćeg vezivnog tkiva na ovom delu Balkana! I o njoj će Alek, naravno, imati šta da kaže… Popovljeva tekstualna salata hranjiva je i mirisna; taman dok je izedemo, ovaj će pisac valjda da nam servira i glavno jelo koje se, čujem, uveliko krčka u Sofiji…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Baština

03.april 2026. Sonja Ćirić

Da li je Srbija mogla da kupi „Bašibozuk“ po nižoj ceni

Londonski Sotebi će krajem aprila ponuditi još jedno orjentalno delo Paje Jovanovića, što je obnovilo pitanje da li je pre dve i po godine njegov „Odmor bašibozuka“ mogao da se kupi po nižoj ceni

Nagrada

03.april 2026. Sonja Ćirić

Miljenko Jergović: Nisam bio u žiriju koji je nagradio Igora Mirovića

Najnoviji dobitnik književne nagrade „Kočićevo pero“ je Igor Mirović, političar. Zadužbina Petar Kočić je objavila da je član žirija bio Miljenko Jergović, iako nije

Galerija u Novom Sadu, natpisi

Lični stav

02.april 2026. Lidija Marinkov

Cenzura i održavanje privida

Mesto cenzurisanog sadržaja retko ostaje prazno i najčešće se popunjava prihvatljivim sadržajem da bi se održao privid pune i moćne strukture

Otvaranje

02.april 2026. S. Ć.

Izložba „Od zemlje ka nebu“, neobuzdano prorastanje

Otvorena je izložba „Od zemlje ka nebu“ Dušana Petrovića na kojoj su skulpture od drveta – sekvoje, hrasta, bukve, graba i kedra

Dvostruki aršini

02.april 2026. S. Ć.

Zašto je Matica srpska otkazala koncert Katarine Jovanović

Matica srpska je otkazala koncert Katarine Jovanović zbog pevanja satirične pesme, a pre desetak godina je priređivala predavanja desničara

Komentar
Veliki zamućen porteret Aleksandra Vučića pred zastavov sa srpskim grbom

Pregled nedelje

Zbog čega nam mrcvare Srbiju

Zašto režim nastoji da razvali Univerzitet u Beogradu? Koga i čega se boji? I kakve veze s tim ima poziv na politički dijalog?

Filip Švarm
Grupa policajaca u punoj opremi za razbijanje demonstracija

Komentar

Neće im se oprostiti, iako ne znaju šta čine

Vršljanje policije po Rektoratu Univerziteta u Beogradu je čin ljudi nesvesnih da sami propadaju u rupu koju kopaju Vladanu Đokiću, da nastupaju kao zlo koje će izgubiti bitku protiv dobra, kao neuki jahači metle koje će na kraju pomesti studenti

Andrej Ivanji
Kula

Komentar

I šta sad?

Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1839
Poslednje izdanje

Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta

Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati se
Lokalni izbori 2026. i napadi na novinare

Nasilje napuklog režima

Uticaj društvenih mreža na mentalni i kognitivni razvoj mladih

Crvenkapa i sajber vuk

Tribina Vremena: Aranđelovac, 23. mart 2026.

Lokalni izbori – ratno stanje

Književnost

Narator kao pukotina

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure