
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Kako se predlagač Slobodana Miloševića za Nobelovu nagradu za mir pomirio s demokratama

Između dva kruga lokalnih izbora 1996. godine tadašnji prvi čovek grada, iako po funkciji samo šef niških socijalista, Mile Ilić poručio je da se najslađe smeje onaj ko se poslednji smeje.
Već sledeće godine definitivno je izgubio vlast, ali i partijsku knjižicu. Nekoliko godina kasnije knjižica mu je vraćena, i postavljen je na mesto šefa političkog saveta GO SPS-a.
Ako je tada osmeh na licu Ilića mogao tek da se nazre, ove godine zahvaljujući onima zbog kojih je smenjen osmeh mu ispod brkova ne silazi sa lica. Iako je nekada (pre samo 12 godina) poručivao Nišlijama sa pozicije čoveka od koga sve zavisi u gradu da „dobro razmisle za koga će glasati jer bi svaka druga osim socijalističke vlasti bila loše dočekana u prestonici“, ove godine tvrdi da je Nišu potrebna atmosfera tolerancije, uvažavanja i političke kulture.
Uz pozive da se animoziteti među partijama umanje, Ilić je prvog dana ove sedmice seo u fotelju predsednika Skupštine grada Niša uz glasove Demokratske stranke (DS) i G17 plus.
„Ovo je šamar svim Nišlijama koje su skoro sto dana šetale gradskim ulicama protestujući zbog izborne krađe 1996. godine. Da li se Ilić izvinio demokratama?“, prokomentarisao je skupštinsku koaliciju u Nišu menadžer Liberalno demokratske partije (LDP) Predrag Jelenković. Prema njegovim rečima, LDP može da ima razumevanje za DS koji sa socijalistima pravi vlast u Srbiji, ali ne i za kadrovska rešenja u Nišu.
„Zbog Ilića su najpre u Nišu, pa u čitavoj Srbiji, počeli tromesečni protesti zbog velike krađe glasova na lokalnim izborima 1996“, podsetili su odbornici LDP-a, ali im je replicirao nekadašnji načelnik Vojnobezbedonosne agencije (VBA), a sada odbornik socijalista Momir Stojanović, koji je opet podsetio da nikada niko nije ni osuđen zbog izbora 1996. godine, što znači da izborne krađe nije ni bilo.
„Mnogi građani Niša žele da Ilić bude funkcioner grada, a naša partija je izbornu kampanju i gradila na liku Mileta Ilića“, zaključio je Stojanović.
„Stidim se jer Skupština grada Niša nije uspela da se distancira od politike devedesetih, koja je nanela veliku nesreću Nišu i Srbiji i uništila naše živote. Ova skupština ponovo afirmiše politiku Slobodana Miloševića kroz lik i delo Mileta Ilića, koji je simbol autoritarnosti, nepotizma, burazerske ekonomije i izborne krađe. Politika jeste veština mogućeg, ali i u njoj moraju da postoje dobar ukus i donja granica tolerancije“, rekao je odbornik LDP-a Milan Mitić.
Odbornici Demokratske stranke na skupštinskom zasedanju nisu nijednom izašli za govornicu, niti su javno komentarisali veliki povratak Mileta Ilića, ali je kandidat iz redova te partije za gradonačelnika Niša Miloš Simonović kratko prokomentarisao da DS gleda u budućnost i da očekuje od onih koji kritikuju novu vlast da budu spremni na političke kompromise ako je već DS kao najjača partija spremna zarad dobrobiti građana da pravi kompromise.
Prozvani Ilić je kazao da nikada ne odgovara na lične uvrede jer smatra da će građani i istorija da presude o onome što je radio. „U životu nisam imao nijednu prijavu, niti sam kažnjavan za bilo šta“, rekao je Ilić.
Koalicija DS-a i SPS-a u Srbiji možda je, ako ne sa odobravanjem, dočekana uz prećutno klimanje glavom kao neminovnost. U Nišu je, ipak, zbog Ilića dočekana uz klimanje glavom i blago gunđanje onih kojima sećanje doseže i duže od deset godina.
Ako su zaboravili proteste 1996. i 1997. godine, pojedine Nišlije još pamte da je zbog Ilića i njegovog odbora SPS-a Niš bio nazivan crvenom tvrđavom, ali pamte i idolopoklonstvo prema nekadašnjem lideru socijalista Slobodanu Miloševiću. Oni precizniji još se sećaju pisma iz 1995. godine upućenog Miloševiću, a koje je potpisao Mile Ilić: „Dopustite nam da izrazimo želju za koju verujemo da je uverenje cele zemlje i pokrenemo inicijativu da Vam se dodeli Nobelova nagrada za mir za sve ono što ste učinili u velikoj misiji mira.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve