Proterivanjem ambasadora susednih država Srbija je učinila nešto što je dozvoljeno, što nije neuobičajeno i što se i ranije događalo. Pravi problem nastaće onog trenutka kada se nadležne institucije zapitaju šta im je dalje činiti
NEPOŽELJNI U BEOGRADU: Anka Vojvodić…
Kad se neko naljuti na komšiju i istera ga iz kuće, to je svakako stvar koja ima dugoročne posledice. Komšija se žali drugim komšijama, onaj ko ga je izbacio mora silno da objašnjava razloge svog postupka, a pritom je vrlo verovatno da zavađene strane više ne piju kafu zajedno i da isterani komšija u nekada prijateljsku kuću više ne svraća.
U slučaju proglašenja crnogorske ambasadorke i makedonskog ambasadora nepoželjnim osobama (personanongrata), samo se na prvi pogled dogodila slična stvar: komšije se žale drugim komšijama, Srbija mora da objašnjava razloge svog postupka, ali sve ostalo je drugačije. Pre svega, Srbija iz kuće nije isterala komšije – isterala je samo njihove predstavnike, pojedinačno; grupno posmatrane, komšije su, makar zvanično, i dalje na spisku poželjnih. Osim toga, lako može da joj se dogodi da se, umesto isteranih, već sutra pojave novi komšijski predstavnici i da, uprkos tome što je lupila šakom o sto i rekla „istorijsko ne“, bude prinuđena da razmišlja šta će sa njima.
…i Aleksandar Vasilevski
BEČKAPRAVILA: Prema članu 9 Bečke konvencije, koja uređuje diplomatske odnose i koja je usvojena 1961. godine, „svaka država može u svako doba, i bez ikakvog objašnjenja“ da proglasi bilo kog člana diplomatskog kora nepoželjnom osobom, odnosno personomnongrata. „U takvim slučajevima“, kako navodi konvencija, matična država će „ili opozvati osobu koja je u pitanju ili okončati njenu misiju“. U prevodu, Srbija, baš kao i bilo koja druga država, ima pravo da proglasi nepoželjnim koga god hoće i kad joj se hoće. „Jedna država može bez obrazloženja da radi razne stvari. Može da prizna neku državu, može da proglasi ambasadora personomnongrata. Međutim, sve što je dozvoljeno, nije istovremeno i pametno. Povlačenje naših ambasadora iz zemalja koje su priznale Kosovo bila je blaža diplomatska mera, dok je proterivanje ambasadora tih zemalja mera koja implicira da su ti ambasadori tome nešto lično doprineli“, objašnjava za „Vreme“ profesor međunarodnog prava Vojin Dimitrijević. On kaže da je Srbija zaista mogla da protera diplomatske predstavnike Crne Gore i Makedonije baš onako kako kaže ministar inostranih poslova Vuk Jeremić – retorziono (na pravni akt koji nije prijateljski, odgovara se takođe pravnim aktom koji nije prijateljski). Međutim, Dimitrijević podseća da i Crna Gora i Makedonija odmah mogu da imenuju nove ambasadore (koji nisu proglašeni nepoželjnim) i da posle toga Srbija odlučuje da li će da ih prihvati.
Profesor međunarodnih odnosa Ivo Visković takođe ističe da obe države mogu da imenuju ambasadore, ali da to ne znači i da će oni automatski biti prihvaćeni, odnosno da će dobiti agreman. „Nema tu jasno propisanog sledećeg poteza, svi potezi su u nadležnosti određenih država. Ipak, u ovakvoj situaciji se ne izdaje agreman“, objašnjava Visković, ističući još da je Srbija svoje poteze unapred najavila, odnosno da je Crna Gora bila obaveštena da će Srbija biti prinuđena da uradi ono što je uradila.
NEPOSLUŠNEDIPLOMATE: Iako se član 9 Bečke konvencije obično primenjuje u slučajevima kada su predstavnici diplomatskog kora učinili neko krivično delo, kada se sumnja u špijunažu unutar diplomatske misije (pa se protera nekoliko nižih činovnika), u istoriji se događalo da su proterivani i ambasadori – u tom slučaju, kako za „Vreme“ kaže profesor Visković, reaguje se „na postupak koji vređa suverenitet države prijema“ ili na „delatnost nespojivu s funkcijom ambasadora“.
Ova praksa, inače, nije toliko neuobičajena koliko na prvi pogled izgleda – primera radi, američki ambasador nedavno je proglašen personomnongrata u Venecueli, a ranije i u Nikaragvi, SSSR, Ekvatorijalnoj Gvineji… Ipak, pre svega je zapamćen slučaj Džordža F. Kenana, koji je 1952. proteran iz Moskve, da bi deset godina kasnije bio čak i ambasador SAD u Jugoslaviji. Na redovnoj konferenciji za novinare Kenan je uporedio policijsko okruženje u svojoj moskovskoj rezidenciji sa onim koje je imao kao zatočenik u Berlinu tokom Drugog svetskog rata. Kremlj je bio toliko uznemiren ovom komparacijom, da ga je hitno proglasio personomnongrata i zabranio mu da se ikada više vrati u SSSR. (Inače, osim kratkog ambasadorskog staža u Beogradu, Kenanova biografija beleži i dve Pulicerove nagrade, kao i činjenicu da mu ni Moskva, a ni Jugoslavija, nisu bitnije uticale na zdravlje – umro je u 101. godini.) Što se tiče naših prostora, iz bivše Jugoslavije proterano je nekoliko ambasadora, ali je i više jugoslovenskih ambasadora bilo proglašeno personomnongrata u raznim državama, posebno u vreme sukoba u vezi s Informbiroom. Najpoznatiji slučaj verovatno je proterivanje američkog ambasadora Lorensa H. Silbermana koga je 1976. lično Tito optužio za „iniciranje kampanje protiv Jugoslavije“.
Kad se sve sabere i oduzme, ispada da je Srbija uradila ono što ima pravo da radi, da su se slične stvari događale i ranije, kao i da se nikako ne može predviđati šta bi sledeće moglo da se dogodi. Ukoliko Crna Gora i Makedonija zaista imenuju nove ambasadore, može im se dogoditi da ne dobiju agreman, ali je isto tako moguće da ga dobiju istog časa. S druge strane, opet „retorziono“, moglo bi doći do niza komplikacija na diplomatskom i drugim nivoima. U ovoj situaciji, međutim, to je manje stvar diplomatije, a više mentaliteta i političke računice onih koji donose odluke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!