U beogradskoj galeriji Progres od 15. januara do 7. februara biće izložena 63 originalna rada Hoana Miroa nastala između 1964. i 1983. godine
SIMBOLI, BIĆA I OBLICI: Makemono, 1957, detalj sa friza
Priča se da su ga savremenici smatrali ćutljivim, naročito u poznijim godinama. Kasnije se ispostavilo da su slike Hoana Miroa bile njegov glas, nastavak njegovog unutrašnjeg bića, a ne samo njegova projekcija, kao u većine umetnika. Zato se umetnost Hoana Miroa smatra najiskrenijom u istoriji umetnosti.
U opravdanost ove ocene moguće je uveriti se na izložbi „Magija Hoana Miroa: crteži i grafike“ koju Institut „Servantes“ i Ambasada Španije priređuju u beogradskoj galeriji Progres od 15. januara do 7. februara. Izložena su 63 originalna rada nastala između 1964. i 1983. godine, rađena u tehnici gvaša, litografije, tuša i olovke. Radovi su vlasništvo privatnih kolekcija. Prema rečima Marise Oropese, kustoskinje izložbe, ova Miroova dela imaju posebnu vrednost u okviru njegovog opusa zato što potiču iz poslednje umetnikove epohe kada je primenjivao nove tehnike: različiti otisci, šmirgla, vosak, izgužvani papir… „Magija Miroa“ je u decembru gostovala u Somboru (u prva tri dana – više od hiljadu posetilaca), a pre toga u Valjadolidu (Španija), Montevideu (Urugvaj) i Buenos Ajresu (Argentina).
Istovremeno sa izložbom u Progresu, u galeriji Instituta „Servantes“ izložene su dve grafike Hoana Miroa iz Zbirke inostrane grafike i crteži Muzeja savremene umetnosti u Beogradu: Makemono i Kompozicija (Patagonskazvezda).
Miro u ateljeu radi friz
SOPSTVENAKOSMOLOGIJA: Španac slikar i vajar Hoan Miro (1893–1983) bio je jedan od najvažnijih predstavnika nadrealizma, autor opusa koji ima važno mesto u istoriji umetnosti. Ozbiljno se razboleo u mladosti zato što su mu roditelji namenili karijeru trgovca pa su ipak morali da popuste i upišu ga u umetničku školu. Na početku ga zanima impresionizam; katalonski pejzaž, tradicija i narodna umetnost imali su važan uticaj na ranog Miroa, ali i pokreti koji su tada imali revolucionaran uticaj: kubizam i fovizam. Prvi odlazak u Pariz značio je promenu u njegovom slikarstvu. Upoznaje dadaizam i počinje da nalazi nove vizuelne ekvivalente za ono što slika; deskripcija iščezava, a elementi postaju fantastičniji i apstraktniji. Sledeća promena je rezultat poznanstva sa Andreom Bretonom i nadrealistima. Otud Miroovo nadrealističko ispitivanje podsvesnog, isticanje imaginacije snova, slučajnog, izbegavanje logike, stvaranje bića i oblika ličnog sveta, istraživanje različitih materijala kako bi slikarstvo udaljio od vizuelnog iskustva u oblast poezije. „Slikarstvo i poezija spajaju se poput vođenja ljubavi; to je razmena krvi, potpuno predavanje, bez ikakve mudrosti, bez ikakve zaštite“, rekao je Miro. Iz autobiografskih beleški poznat je sledeći detalj: „Došao bih kući u svoj pariski atelje, pošao bih u krevet, ponekad bez večere. Tada sam video koješta i skicirao u svoju beležnicu. Video sam oblike na plafonu.“ Inače, govorio je da mu je teško da objasni svoje slikarstvo zato što uvek stvara „u nekom stanju halucinacije, isprovociran nekim šokom, objektivnim i subjektivnim“.
U Španskom građanskom ratu podržava revolucionare. Zbog nedostatka materijala za slikanje, radi na papiru, grafiku, i keramiku i skulpturu. Kad je otkrio mogućnosti litografije, prvo je koristi da realizuje estetske principe koje je već ostvario u slikarstvu, a zatim kao beskrajno otvoreno polje za svoj svet simbola, za svoju kosmologiju.
MORFOLOGIJANESVESNOG: Makemono i Kompozicija, eksponati Muzeja savremene umetnosti, su litografije. Otkupljene su 1967. godine iz pariske galerije Aime Maeght u kojoj su i otisnute, iste godine kada su izlagane na samostalnoj Miroovoj izložbi u Ljubljani. „Litografija Makemono nastala je 1957. godine, kada je Miro već bio u novom studiju na Majorki, u prostoru koji mu je pružao veće mogućnosti za rad“, objašnjava Žaklina Ratković, viši kustos MSU-a. „Neobičnost Makemona je što je otisnut na svili dugoj skoro deset metara a širokoj svega 40 centimetara. Izveden u vidu friza, koji čine različiti simboli, bića i oblici, bazični elementi umetnikovog sopstvenog univerzuma, koji nisu u potpunosti oslobođeni od objektivnih asocijacija. Ovaj rad karakteriše čistota znakova, tipičnih u svojoj jednostavnosti, koji su artikulisani na površini na kojoj se sve zbiva. Međutim, nema ničega u drugom planu, ne postoji iluzivni prostor, nema horizonta ni realnog okvira. U to vreme Miro radi dve zidne slike za novu zgradu UNUESKO-a u Parizu (3x15m i 3×7,5m), što je rezultat njegovog ispitivanja upotrebe keramike u umetničkom delu. Jedan mural je posvećen Suncu, a drugi Mesecu. Pripremajući se za ovaj projekat, Miro je putovao da vidi praistorijske pećinske slike u Altamiri, a inspirisale su ga romantične freske rodne Katalonije i rad Antonija Gaudija u Barseloni.“ Pre ovih, Hoan Miro je uradio mural za hotel Terrace Plaza u Sinsinatiju u Americi, što je bila narudžbina koju mu je obezbedio galerista Pjer Matis, i mural za Univerzitet Harvard u Kembridžu koji mu je naručio Valter Gropijus.
Hoan Miro
Makemono se referiše na te zidne slike. „Miroov rad u ovom periodu karakteriše upotreba čistih primarnih boja, kao i gestualni potezi izvedeni crnom bojom“, objašnjava Žaklina Ratković. „Njegov koncept univerzuma iskazuje se kroz interakciju različitih elemenata, tako da se i na kutiji u kojoj se čuva Makemono pojavljuje iznutra crveni disk Sunca, a spolja – Mesec. Miroov kosmos nastanjuju fantazmagorična i primordijalna bića. U radu Makemono, kao i u drugim njegovim delima, priroda je redukovana u sistem znakova. Miro ogoljava predmet u prirodi dok ne dođe do znaka, koji ima unutarnju vrednost, ti znakovi se rađaju postepeno i sve više poprimaju simbolički smisao. Miroov rad korespondira sa nesvesnim, on želi da stvarnost svede na bitne oblike koji kao da su nastali u stanju snova, i da tu morfologiju podsvesnog dovede u vizibilnu sferu slike.“
Patagonskazvezda (L’AstrePatagon), kako je drugi naziv Kompozicije, izvedena je 1960. godine u potpuno drugačijem maniru. Žaklina Ratković kaže da „tih godina i Miroovo slikarstvo ponovo postaje svedenije, nadovezuje se na njegove radove iz 1925. godine, na slike–poeme, i kada u polje slike postavlja objekte skoro potpuno redukovane do jednostavnih formi na praznoj pozadini“. Iako naziv dela sugeriše da je priroda njegova direktna inspiracija, „Miro u ovoj grafici dolazi do potpune apstrakcije, postavljajući polja čistih boja na belu pozadinu, a kao kontrast toj lakoći materije koja lebdi izvodi svega nekoliko crnih linija. Želeći da u ovom radu naglasi odnos između forme, boje i linije, kako sam autor tada kaže komentarišući svoja dela, za njega je važno da minimalnim sredstvima postigne maksimum intenziteta.“
Istoričari umetnosti ističu da u radu Hoana Miroa nema ničeg apstraktnog, da je on uvek imao reference u konkretnim stvarima. Nije ih predstavljao onako kako ih vidimo, već onako kako ih je osećao ili kako bi voleo da ih mi osetimo. Odnosno, kako je sam definisao: „Svaki trun prašine poseduje jednu divotnu dušu. Najjednostavnije stvari mi daju ideje. Ali čovek treba sačuvati dovoljno iskrenosti i čistote da bi bio ganut.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Premijer Đuro Macut je održao sednicu Vlade u Leskovcu da bi prisustvovao promociji projekta Prestonica kulture 2026. u kome je glavna stavka prenamena Doma vojske, za koju su uložena sredstva Evropske banke još prošle godine
„Vreme je učinilo da apsurd postane realnost naših života“, kaže Tihomir Stanić pred sutrašnju premijeru Beketove drame „Čekajući Godoa“, koja se uvek postavlja s razlogom
„Lazarus Fest“ je najnoviji program koji je Zrenjanin otkazao u godini u kojoj je Prestonica kulture Srbije i u kojoj nema novca da realizuje planirane projekte. Zna se zašto
Ne zna se da li će Narodno pozorište biti otvoreno u petak kao što je najavljeno. Do tad, Balet vežba u Sali na petom spratu, a dramske predstave gostuju na scenama drugih pozorišta i dobijaju velike ovacije
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!