U drugoj polovini devedesetih u DB-u nisu postojale rang-liste, stanovi su imali status službenih. Možda je Jovica Stanišić zaista Legiji dao stan i pare, ali bi možda i Branislav Ivković, tada šef Stambenog fonda Vlade Srbije, ako ga se još neko seća, imao štogod reći o tome
KAKO LI SU SE SKUĆILI: A. Ivanović i…
Od 1. marta ove godine na snazi je Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog djela, a prvi zahtjev za zamrzavanje imovine stečene krivičnim djelom, one Milorada Ulemeka Legije, osuđenog u dva postupka pravomoćno, te prvostepeno u postupku u kojem je ta imovina dospjela u „pravni tretman“ („zemunski klan“, otmice i terorizam), stigao je pred sud.
Zamjenik tužioca za borbu protiv organiziranog kriminala Jovan Prijić u svom je zahtjevu za oduzimanje imovine – zasad konkretno vile od 150 četvornih metara u Filmskom gradu u Beogradu – naveo da su to Ulemek i njegova supruga Aleksandra Ivanović kupili novcem od otmice Vuka Bajruševića. U tom se zahtjevu citiraju izjave svjedoka suradnika Dejana Milenkovića Bagzija i Zorana Vukojevića Vuka (nakon svjedočenja brutalno ubijenoga), koji su svjedočili da je za Bajruševića plaćeno milijun i pol njemačkih maraka, od čega je Ulemek uzeo trećinu, pola milijuna. Citira se i izjava svjedoka suradnika Ljubiše Buhe Čumeta da je Ulemek, kad je dobio novac, kupio vilu u Ulici Ilije Stojadinovića 87, iako je – kako tužilac Prijić navodi u svom zahtjevu – provjerom u Penziono-invalidskom fondu utvrđeno da Ulemek i njegova žena u to vrijeme nisu imali nikakva primanja.
…i M. U. Legija
TERET DOKAZIVANJA: Dosad pravomoćno osuđeni dupli zločinac Legija u ovom postupku morat će dokazati odakle mu imovina (suprotno navodima nekih medija, još nema otkrivenih računa i silnih kuća po Mediteranu i ostaloj Evropi; to će tek tražiti posebna financijska istražiteljska služba MUP-a Srbije, čim se konsolidira do kraja); teret dokazivanja je na njemu i suvlasnicima imovine.
On je dužan osigurati dokaze o tome kako je stekao imovinu, od kojih zakonitih prihoda: nasljedstva, zarađenog novca, kredita…
Prošlotjedno ročište za oduzimanje vile u Filmskom gradu obilježeno je Ulemekovim tvrdnjama da je novac za gradnju kuće dobio od DB-a i da je o tome potpisao ugovor s tadašnjim šefom DB-a Jovicom Stanišićem. Temeljem toga, odlučeno je da će od BIA biti zatražen njegov stambeni dosje, kao i da ta agencija dostavi podatke o Ulemekovim primanjima dok je bio pukovnik DB-a. Sam Ulemek, kako je to tvrdio dnevnik „Blic“ pozivajući se na svoje „insajdere“ iz postupka zatvorenog za javnost, izjavio je da ne posjeduje niti jedan dokument kojim može dokazati da je stan dobio od DB-a, ali da takvi papiri mora da postoje u BIA.
Po medijima, smo, inače, svašta čuli: Marko Lopušina je pisao da je Legiji i njegovoj bivšoj supruzi (onoj po kojoj se prezivao Luković) stan najprije poklonio Željko Ražnatović Arkan, kojega je on „čim je postao komandant JSO-a“ založio i kupio kuću u Filmskom gradu, u kojoj je najprije živio s tadašnjom suprugom.
Aleksandra Ivanović, ako je vjerovati „Kuriru“ od 11. aprila (pod naslovom: „Prijiću, lažove“) tvrdi ovo: „Tvrdnja da je naša kuća kupljena od otmice Vuka Bajruševića je netačna, kao i mnoge do sada. Milorad nema nikakve veze sa tom otmicom, a kuću poseduje od 1998. godine i dobio ju je od MUP-a. Ja još otplaćujem njegov kredit u Komercijalnoj banci za ovu kuću.“ U izvještaju istog lista od 25. aprila, kaže se ovo: „Vilu u Ilije Stojadinovića 87, u beogradskom naselju Cerak, Milorad Ulemek Legija i njegova supruga Aleksandra Ivanović kupili su delom zajedničkim novcem, a delom iz kredita koji su podigli zajedno sa Aleksandrinim roditeljima. Ulemek je juče ispričao da je novac nabavio tako što je on prodao stan koji je dobio od Državne bezbednosti, a Aleksandra kuću u Zemunu, koju je prodala Vladimiru Milisavljeviću – Vladi Budali, odbeglom članu „zemunskog klana“. Istoga dana „Press“ saznaje da je „Državna bezbednost kupila 1998. godine od firme ‘Stankom’ kuću za Milorada Ulemeka Legiju na Košutnjaku, a novac je u nekoliko rata isplaćen preko Kapital banke“.
IVKOVIĆ: Prvi čovjek BIA Goran Petrović 2001. godine (koji je devet mjeseci bio na toj funkciji) podsjeća za „Vreme“ da je polovinom 2001. godine JSO podveden u državne jasle; dotle su pripadnici te jedinice funkcionirali temeljem tromjesječnih ili šestomjesečnih ugovora. Nova vlast je mjesecima pokušala ustanoviti što se događalo sa silnim stanovima – najmanje ih je 50 bilo spornih – koje je bivše rukovodstvo DB-a, s Jovicom Stanišićem na čelu, dijelilo ranijih godina, najviše krajem devedesetih. Nisu postojale rang-liste, stanovi su imali status službenih…; možda bi Branislav Ivković, tada šef Stambenog fonda Vlade Srbije, ako ga se još netko sjeća, imao štogod reći o tome.
Samo se nemojmo iznenaditi da i Legija i njegove pertinencije, kao i onomad Arkan sa onom grdobom koju je Ceca naslijedila na Dedinju, budu dokazani zaslužnici za „srpsku stvar“ kojima je država – mi građani, ona sirotinja i izbjeglice koje su opljačkali, ali su čudom preživjeli, nove generacije ove nesretne zemlje – dala stanove i kuće. Po glavi poreskog obveznika, koji će to i platiti do posljednje pare.
I tu smo opet na početku: ako ne raščistimo imovinu Legijinu i onu Jovice Stanišića i njegovih labavih ovlaštenja, ako tu ne bude Kertesa i svih onih koji su u tim pljačkama i zločinima sudjelovali, nigdje nismo dospjeli; ako se tu ne suočimo sa stvarnošću u kojoj smo živjeli, ako tu ne bude krivične odgovornosti, na kraju krajeva, možda ćemo povjerovati da je Legija kućerinu kupio zahvaljujući dobrostivosti države – kojoj, nama naime, nije platio porez – jednako kao što vjerujemo da je Joca Amsterdam u Miloševića vili živio od mjesečno 600 eura.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.