Kralj Bosne, Srba i Primorja Tvrtko I u diplomatskom pismu Italijanima hvali se svojom pobedom nad Turcima, a ovi odgovaraju da su već čuli za slavnu pobedu nad muhamedancima. Da li i jedan od najozbiljnijih vladara na Balkanu tog vremena tek tako laže, a naivni Latini, stare varalice, prave se mutavi
U onom gazimestanskom kotlu od „dešavanja naroda“, dva tinejdžera rešila su da probaju da naprave realnu kompjutersku simulaciju tog 600 godina dalekog boja. Bez patetičnih govora, epske poezije i guslara, samo mašina hladne glave, tj. glave hard diska, koju je samo trebalo nafilovati odgovarajućim podacima. Mašina, za to vreme najbolja Amiga 500, a program Universal Military Simulator. Smešno za današnje uslove, ali više nego dovoljno da odradi pos’o.
Dakle, Ivan i ja krenusmo da kopamo literaturu. Umesto Miloša, kneževe večere, ko je i da li ubio Murata – brojčani sastav vojski, tipovi i kvalitet trupa, raspored na bojištu i sve ostalo relevantno za glupu mašinu koja ne kapira emocije, carstvo nebesko i literarnu slobodu, već samo gole fakte. I razletesmo se po bibliotekama – nije bilo interneta u ta vremena. Kad mi tamo, a ono međutim – o konkretnim podacima ni traga ni glasa. Od nagađanja do pogađanja. Normalno, o Kosovskom zavetu desetina hiljada strana. Pa, zar je moguće da se ne zna ni ko je sve učestvovao, recimo kralj Marko i despot Konstantin Dejanović kao turski vazali? Tok bitke, raspored? Ništa? Ono… Srpsko desno krilo prvo potiskuje Turke, a Bajazit posle u kontranapadu uspeva da reorganizuje vojsku i pobedi Srbe. Pa to svi znamo, je l’ tako? I film onaj sa pokojnim Milošem Žutićem i rogovima snimiše. No, o tome u faktima ni traga, ni glasa, osim „kako je to zamišljam da je možda bilo“ decenijama, čak vekovima posle boja.
Ok, krenusmo da tražimo šta imamo od podataka iz prve ruke na koje se možemo sigurno osloniti. Kralj Bosne, Srba i Primorja Tvrtko I u diplomatskom pismu Italijanima hvali se svojom pobedom nad Turcima, a ovi odgovaraju da su već čuli za slavnu pobedu nad muhamedancima. Da li i jedan od najozbiljnijih vladara na Balkanu tog vremena tek tako laže, a naivni Latini, stare varalice, prave se mutavi? Velmoža relativno male oblasti, Vuk Branković, iako poražen i sa velikom pobedničkom vojskom u srcu svoje zemlje ne predaje se niti postaje vazal, već nastavlja da se bori protiv Turaka sledećih par godina. Hm… Još čudnije. Bajazit Jildirim, Munja, maršira 700-800 kilometara nazad, da učvrsti vlast u glavnom gradu. Vlast mu se klima i to kao jedinom nasledniku i velikom pobedniku koji je preokrenuo bitku nad nevernicima? Zatim, pošto mu mesto ne da mira, ide na kraći hiking još hiljadu kilometara u Anadoliju da uguši pobunu lokalnih emira i plemena, koji dižu ustanak na vest o velikoj Otomanskoj pobedi? Ili, biće da su vesti bile malo drugačije. Dobro, Milica postaje Bajazitov vazal, ali dobra dva meseca posle, i to pošto je bila izložena invaziji druge supersile u regionu toga vremena – kraljevine Ugarske. Znači… Vojnički čisto, to možda i nije poraz što nas na x mesta učiše u školi do tog vremena? Dobro, znači ishod bitke ne sme biti predeterminisan u simulaciji. Barem nešto, idemo dalje.
RAZMESTITI PO VOLJI: Strelci, konjanici, pešaci i Stefan Lazarević
Onda pravimo jedinice i formacije. No, opet nagađanja. Samo procene brojnosti trupa na osnovu nekih sličnih srednjovekovnih bitaka. Opis trupa… Pa, verovali ili ne, najbolji prikaz je pukovnički ispit nekog majora bivše JNA iz šezdesetih godina prošlog veka. Janičari, akindžije, azapi, spahije… Pazi, o Kosovskom boju od majora Titove JNA. No, uz pomoć pukovnika i još ponekog detalja, izbalansirasmo nekako combat statuse, moral, snagu jedinica, malo pomalo. Topografija, uzbrdo, nizbrdo pa napa’nemo je jakako važno, no tu barem nismo imali nedoumica – livada, Kosovo polje sa manje ili više božura, koga zanima estetika. Našu Amigu sigurno ne. I to bi bilo to, unesemo sve podatke pre boja, bez večere i rujnog vina. A da, ishod bitke u simulaciji? E, može ‘vako, a može i ‘nako, sve zavisi kakav ste hrabri PC general – boj ne bije svijetlo oružje, već klik na tastaturi.
Sada, dvadeset godina kasnije, imam neuporedivo bolju „mašinu“, a pristup podacima preko interneta je samo dva klika daleko. Masa igrica na tržištu da se prilagoditi i „modovati“. Među klincima za ove potrebe najpoznatija je i najbolja Segina – Medival Total War II. Krenuh, probam da vidim da li bih sad bolji junak bio i pre Marka na Kosovo stig’o. Trebalo bi da je mnogo lakše, pa internet je tu. Međutim, o našoj srednjovekovnoj vojsci i dalje na netu veoma malo. Najviše podataka na stranicama DBA Board games fanatika. To su vam oni frikovi što organizuju turnire bitki olovnih vojnika, na orgomnim reljefnim mapama i po striktno određenim pravilima. Postoji i njihova klasifikacija svih vojski hladnog oružja sveta u istoriji, da bi se bodovanja i turniri lakše organizovali. Po njima, Late Serbian – aka Serbian empire, klasa A, tj. najbolji? Rade ljudi i divne modele olovnih vojski, pa i Srba. Centimetar i po visoke figurice s perfektnim detaljima, prava mala umetnička dela, gde se vodi računa o naoružanju, bojama, istorijskim grbovima itd. Ljudi koji su ih pravili? Još ne videh nekog Srbina, sve Ameri i neki stranci, rade to za džabe. Zatim Youtube, ima li snimljenih bitki u pomenutom Total War Enginu. Ima, Youtube video vašar taštine, naravno. I to na tone, bitke od Ramzesa II pa na dalje. O Kosovu – jedan petominutni klip, uradio ga, naravno, Turčin. Srbi katastrofalno gube. Uradio ga, bogami, i sa pratećom muzičkom podlogom, drmaju zurle sve u šesne’s…
Prošle godine, u vreme proglašenja nezavisnosti Kosova, gledam TV reportažu napravljenu ispred Pravnog fakulteta u Beogradu. Od deset studenata samo jedan je znao kad je bitka bila, ostali ili nisu znali, ili su nagađali, ili ih nije zanimalo. To je obrazovaniji deo populacije mladih Srbalja, a na Pravnom postoji i predmet Nacionalna istorija, ako ga Bolonja nije ukinula. Prirodno, kad ni posle 20 godina nismo daleko odmakli od epike i mitomanije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Antikomunisti ništa ne praštaju komunistima, a sebi sve. Đido je napisao nekoliko memoarskih knjiga koje su veoma iskrene. Piše i razmišlja kritički. Meni se čini kako njegova samokritika ima ponekad u sebi nečeg egoističnog – prevelika zaokupljenost sobom i posmatranje sebe u prošlosti sa jednog previše uzdignutog moralnog stanovišta... Dakle, veći je problem njegova preterana samokritika nego njen manjak. Ali, antikomuniste ništa neće zadovoljiti. Ako govorimo o Drugom svetskom ratu, partizani sigurno imaju ne malo toga što sebi mogu da zamere, ali ipak mnogo manje od svih drugih sukobljenih strana”
Skupštinska rasprava poslužila je vlasti da pokaže da iza protivljenja projektu “Jadar” stoji “zla opozicija”. Time dobija veliku prednost, tako misli, a nažalost je po svemu sudeći i u pravu. Zašto? Vučićev režim je poznat po svojim uspesima na polju sveopšte destrukcije, a najveći domet je dosegao u uništavanju politike kao takve i razaranju samog pojma opozicionog političkog delovanja
Za 12 godina na vlasti, Aleksandar Vučić je izgradio bliske odnose sa vlastodršcima među kojima su i Redžep Tajip Erdogan, Viktor Orban i Edi Rama. Sva ova prijateljstva spaja jedno – poslovno-politički interesi koji nadilaze moguća neslaganja
Da li lokalni izbori u Crnoj Gori menjaju njenu političku geografiju
Izvesna je dalja fragmentacija crnogorske političke scene, a pregovori, ne samo o formiranju već i o funkcionisanju vlasti, postaju sve kompleksniji. To je direktna posledica nesrazmere između koalicionog kapaciteta političkih subjekata i onoga što bismo mogli nazvati “ucenjivačkim kapacitetom”. I to nema nikakve veze za programskim ciljevima bilo kojeg od učesnika u postizbornim pregovorima
Ponovo se priča o problemu lažnog bolovanja, te iznose tvrdnje da oko 40000 radnika na bolovanje odlazi iako za time nema potrebe. Poslodavci kažu da zato čak unajmljuju privatne detektive – da otkriju ko boluje, a ko se pravi. Kako uopšte proceniti koja su bolovanja lažna? I zašto to predstavlja prelaženje granice
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!