img
Loader
Beograd, 12°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Lisica i ždral

Lanjski sneg

26. avgust 2009, 17:56 Ljubomir Živkov
Copied

Morao bih enciklopediju u šake ili da odem na internet ne bih li napravio ma i krnji spisak znamenitosti koje nisam obišao i pored kojih se nisam slikao

Bio sam nekoliko puta u Parizu, nisam nijednom bio u Luvru i nijednom se nisam popeo na Ajfelovu kulu, nisam se slikao ni u njenom podnožju, kao što su učinili pripadnici kojeg ono beše klana, pa im ta uspomena ispade otežavajuća okolnost: aha, deo imovine stečene nezakonitim putem otide u turističke svrhe!

Pa čega se sećam iz Pariza, žali bože i što sam putovao! Sećam se, a to su sedamdesete godine XX veka, da su na obali Sene cele noći radile knjižare, video sam crkve (spolja), Jelisejska polja (po površini i u perspektivi), jedne sam jeseni svirao na mi bismo rekli svetosavskom saboru komunističke štampe koji je upriličio „Humanite“, naš predstavnik zvao se „Komunist“, i mi smo unatoč frivolnom imenu („Lole“) išli kao muzička sekcija jugoslovenskog proletarijata, svaki je štand imao nešto tiskovine, nešto kulinarskih osobenosti, nemnozhko estrady, ali bilo je i slika, plakata, narodne te seljačke radinosti.

Pariski hoteli, hm, okomite drvene stepenice, tapeti od kojih mi se vrti u glavi kao da sam seo na ringišpil (što nisam nikad) te napokon francuski ležaj toliko udoban da se spljošti do poda (u Nemačkoj i Austriji specijalitet beše dunja, pokrivalo koje koliko god ga okretao ne može nikad celog da te pokrije, pa ne znam kako da si prosečan ili štaviše onizak, o tom potom). Šta je još bilo u Francuskoj? Tamo sam prvi put jeo picu (koja beše bogme četvrtasta), po kafeima stolići načičkani tako da su svi gosti umreženi, dodiruju se jedni naslonima, drugi kolenima… Prostitutke su me moram reći prijatno iznenadile (jedna lepa kao što će biti Neve Campbell), pristignu te i uzmu te pod ruku kao da ste zaručeni i našli ste se u toj vrevi po dogovoru, uz osmeh udaljavam od sebe i svoju i njenu ruku, pravi tutumrak koji ne zna kako se na francuskom kaže: „Veoma ste privlačni, ma sherie, ali ja nemam para a i ne bih voleo da se za vas dugoročnije vežem te da po mom neumitnom povratku u Jugoslaviju budete obasuti razglednicama koje bi vaš cenj. makro nepročitane bacao pod most Mirabo.“

U Londonu nisam svratio u muzej voštanih figura, ne ludujem za muzejima, a voštane figure ne ljubim nimalo: ima nečeg postiđujućeg u njima kad odudaraju od originala i ima, što je gore a češće je, nečeg jezivog, morbidnog i uopšte naopakog kad su verne modelu. I ne zna se šta je gore: gledati lica i figure ljudi čiji su zemni ostaci postali prah, ili gledati u mrtvo lice osobe koja upravo tad pije čaj ili izdaje naređenja baštovanu.

Moje prvo prebivalište bio je nezavršeni hotel u Šeperds Bušu, te mu ni ime ne znam, imali smo sobe bez ključa, za nas i za majstore Irce kuvao je bratko Bugarin manje-više jedan te isti boršč, rečeno nam je da se par dana ne tuširamo, oglušio sam se o to pa je iz neke cevi na radnike šiknula vrela voda, što su mi oni psovkama i kletvama gromko stavili do znanja, izvinio sam im se, opekotine su bile nekog prihvatljivog stepena, o meni se svejedno godinama pričalo kako sam šurio Irce. Svirali smo u Klubu Jugoslovena (možda 1974) gde sam video svoje prve četnike i pomislio kako je to igra, šminka, jedan je četnik ipak kamom naneo povrede pripadniku semitskog naroda (nikad ne znaš gde će četničko ratoborstvo da probije) i napustio lokal, ali su ga nakon par minuta dva bobija dovela na lice mesta da bude identifikovan: školarac koga je ispred nužnika zatekao upravitelj škole, oduzeo mu pušački pribor i vratio ga na nastavu, znate li da su četnici spasli američke pilote, proletelo mi je kroz glavu, ali usled jezičke barijere prećutah taj istorijski fakt.

London pamtim i po dobrom raspoloženju mog druga Popa: jedne noći šetamo nas sedmorica kao razbijena vojska ama ipak motreći da se ne pogubimo, zaustavi se auto, londonska registracija, momci otvore prozor i pitaju Popa za neku ulicu. „I don’t speak English“, beše sve što je izustio, ali je zato nama seo na glavu: „Jeste da ne znam tu ulicu, ali priznajte za koga su od nas sedmorice pomislili da je Londonac bog te pita koje koleno, jedino za lepog Bobu sa Karaburme, vama na licima piše da potičete sa Karpata…“

U Moskvi sam prvi put bio 1977. godine, kad je mumija imala 53 godine (manje nego što ja sad imam!), red se bio protegao preko ledenog Crvenog trga na koji će se petnaestak godina docnije spustiti cesna pod upravleniem onog Nemca, molodec, upravo venčani parovi dolazili su u Mauzolej, mi smo kao hor imali zakaz u ranim jutarnjim satima (preko reda, ali u sabah-zoru), prespavao sam to i pitao kasnije vodiča kakav je bio odziv, pa, bylo je šest-sedam ljudi (a bilo nas je skoro stotinu), za Boljšoj nismo imali karte, pevali smo zato u Kremlju te sam svakako video neke članove Prezidijuma, ponekog možda i maršala sa suprugom koji bog zna da li su još živi kraj svih privilegija, bolje se sećam Vorošilovgrada, nekog sovjetskog Kostolca, u hotelu nije radilo grejanje, ram od prozora nije dihtovao, okna su isto landarala na šta smo se potužili kvazirecepcionerki zaduženoj za naš kat (taj babaseraj beše jedan od vidova borbe za punu zaposlenost), napravila je malter u ovećoj manjerki i svojeručno, bez mistrije, bogato popunila sve pukotine, ne morate više, kako ćete na proleće otvoriti prozore, snaći ćemo se, rekla je i odgegala se odevena u nekoliko sukanja (kao Oskarova baba u Limenom dobošu). U hotelu „Kijev“ imaćemo ne grejanje nego podno i zidno grejanje, možda i plafonsko, nisam proveravao, toga se, prozebao prethodno u Vorošilovgradu, sećam više nego panorame ovog drevnog grada.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure