Retko koji gradonačelnik je u skladu sa proklamovanim principima štednje u kriznoj 2009. primao manju platu od one iz polukrizne 2008. godine, i ona nije padala ispod magične cifre od hiljadu evra
Gradonačelnici u Srbiji u proseku su ove godine primali sto hiljada dinara mesečno, ili 1085 evra, u rasponu od 900 do 1500 evra, što su, prema dostavljenim podacima, bile njihove neto zarade sa uključenim minulim radom. Ovo pokazuju podaci nedavno realizovanog projekta „Istraživanje rada lokalnih samouprava“, Centra za istraživačko novinarstvo NUNS-a (www.cins.org.rs), koji je obuhvatio prikupljanje javnih i skrivenih podataka o radu lokalnih samouprava u Srbiji.
Tako Saša Vučinić, kadar subotičkih demokrata i u prošlom mandatu predsednik Skupštine grada, prima zvanično najveću gradonačelničku platu u Srbiji od tačno 137.893,92 dinara, ili oko 1500 evra. Da bi on obavljao posao prvog čoveka grada, svaki Subotičanin simbolično mesečno treba da izdvoji 1,20 dinara od poreskog novca za neto platu Vučiniću. Gradonačelnik Subotice objašnjava da je platu nasledio od prethodnika a da, bez obzira na predočene podatke, za sebe tvrdi da je i dalje najškrtiji gradonačelnik Subotice do sada i da zaposleni u upravi to od prvog dana znaju.
„Priča da imam veliku platu ide od septembra prošle godine, a od tada se nije povećavala. Za posao koji obavljam i odgovornost koju imam, mislim da je plata zadovoljavajuća“, izjavio je Vučinić, kada je gledajući u rezultate istraživanja posumnjao da su drugi gradonačelnici malo „ulepšali“ svoje zvanične zarade. Kako je to moguće, govori primer iz Niša, gde gradonačelnik Miloš Simonović, prema zvaničnom odgovoru gradske uprave Niša, prima tek 85.652,52 dinara, uz napomenu da postoji „mogućnost korekcije do 30 odsto na osnovu odluke Administrativnog odbora, a u skladu sa Pravilnikom o platama izabranih i postavljenih lica u organima i službama Grada Niša“. Iz toga sledi da je moguće da Simović primi i 111.348,00 dinara mesečno, ali pošto uvid u kopiju obračunske liste gradonačelnika Niša nismo dobili, ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo da plata nije i veća. Odmah za Vučinićem je Miroljub Stojčić, gradonačelnik Vranja, sa mesečnom platom od 130.277,48 dinara, ili 1400 evra. Za njegovu neto platu Vranjanci mesečno treba da izdvoje čak 1,49 dinara, što budžet ovoga grada, koji je gotovo tri puta manji od budžeta grada Subotice, teško može da podnese.
Treći na listi je Igor Pavličić, gradonačelnik Novog Sada, takođe demokrata, sa mesečnom platom od 127.545,00 dinara, kome je nedavno budžetski inspektor Ministarstva finansija našao da ima nezakonito uvećan koeficijent (na 11,50), što je više od zakonskog maksimuma (9,40), koliko ima predsednik Narodne skupštine! Novosađani za svog gradonačelnika po glavi izdvajaju 0,43 dinara budžetskog novca, ali Pavličićev kabinet ovih dana nije želeo da komentariše ni rešenje budžetskog inspektora, kao ni zaradu gradonačelnika.
Četvrti na ovoj top-listi je Mileta Mihajlov, gradonačelnik Zrenjanina, ponovo demokrata, koji mesečno prima 123.373,88 dinara (1327 evra), dok Zrenjaninci izdvajaju po 0,93 dinara. I, na petom mestu je Simonović iz Niša sa 1197 evra, sa uračunatim dodatkom od 30 odsto. Na dnu lestvice zarada nalaze se plate Desimira Pavlovića, gradonačelnika Kruševca, koji mesečno zarađuje 84.119,00, i Vidoja Petrovića, gradonačelnika Loznice, sa zaradom od 85.652,00.
Đorđe Padejski, Centar za istraživačko novinarstvo NUNS-a
Gradonačelničke plate
Među najplaćenijim gradonačelnicima u Srbiji nalaze se četvorica iz DS-a i jedan iz SPS-a: 1. Saša Vučinić (DS) Subotica – 1483 evra, 2. Miroljub Stojčić (SPS) Vranje – 1400 evra, 3. Igor Pavličić (DS) Novi Sad – 1371 evro, 4. Mileta Mihajlov (DS) Zrenjanin – 1327 evra i 5. Miloš Simonović (DS) Niš – 1197 evra.
Plate predsednika SG
Predsednici skupština gradova po pravilu imaju nešto niže zarade od gradonačelnika, ali Jene Maglai (SVM), predsednik Skupštine grada Subotice, ne zaostaje mnogo za Vučinićem, jer je njegova plata za samo desetak hiljada dinara manja i iznosi 120.381,33 dinara. Vranjanski predsednik skupštine Slobodan Stamenković je, kao i njegov gradonačelnik, na drugom mestu, s platom od 113.575,24 dinara, dok je Zrenjaninac Aleksandar Marton (LSV) sa platom od 113.575,24 dinara zauzeo treće mesto. Četvrti je Aleksandar Jovanović (LSV), predsednik Skupštine Novog Sada sa platom od 112.239,87, a peti somborski spiker Nemanja Delić (DS) sa platom od 110.000,00 dinara.
Skoro svi iznosi su osnovice sa minulim radom na koje se po zakonu može dodati još poneka hiljada za rad na državni praznik, dežurstvo, prekovremeni ili noćni rad, a nije nepoznato da se funkcioneri finansiraju i uzimanjem dnevnica za službena putovanja u zemlji i inostranstvu. Prema podacima za 2008. godinu iz završnih računa gradova, Niš je potrošio najviše na dnevnice u zemlji (3.794.534,74 dinara), što znači da su prosečno svakog dana u Nišu bile isplaćivane dnevnice u iznosu od oko 13.000 dinara. Iza Niša su Leskovac sa potrošenih 3,6 miliona dinara na domaće dnevnice, i Čačak sa 3,1 milion dinara. Opština Bor, grad Zrenjanin i grad Beograd potrošili su najviše prošle godine u Srbiji na dnevnice za inostranstvo. U Boru je u dinarima isplaćeno 1.783.381,00 za dnevnice u inostranstvu, ili prosečno svakog radnog dana preko šest hiljada dinara na ime deviznih dnevnica, dok je Zrenjanin potrošio 1,7 miliona, a grad Beograd 1,4 miliona dinara. Po pravilu, najveći deo novca od dnevnica završio je u rukama gradonačelnika i predsednika skupština.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.