img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Sasvim umereno nesrećni

13. januar 2010, 13:32 Teofil Pančić
Copied

Ajla Terzić: Lutrija V. B. Z., Zagreb-Sarajevo-Beograd, 2009.

Onomad je jedan raspevani primenjeni sarajevski filozof tvrdio da „život je maskenbal“, jerbo se pod tuđom maskom ionako „lakše živi“, što je univerzalno mimikrijsko iskustvo poznato svakome ko je bar omirisao jugosocijalizam; u svom debitantskom romanu, mlada sarajevska autorka Ajla Terzić zastupa ponešto revizionističku tezu, primereniju neokapitalističkoj epohi: život je – bar ovaj tranzicioni, jelte – nekako više nalik lutriji i sličnim „igrama na sreću“. U kojima obično jedan dobija pare (posle se uglavnom ispostavi da ne zna šta bi s njima), a svi ostali samo novu turu nade…

Sasvim ozbiljno govoreći, Lutrija je, već i na tematskom nivou, jedan od ledolomaca u prozi kompozitnog nam BHSCG jezika. „Predratno“ vreme tu je tek titrava detinja uspomena, pomalo već nestvarna; ratne devedesete potisnuta su trauma, i izvorno, uostalom, doživljena više iz „neodrasle“, golotinji Užasa ne tako izravno izložene perspektive. Dakle, svaka je vrsta gorkog taloga (multi)generacijskog istorijskog iskustva, uključivši i „plemensku“ podeljenost bosanskohercegovačkog društva, doduše, pozadinski prisutna, malo u romanesknom tekstu, malo više između njegovih redova, ali Lutrija je zapravo i u bitnome nešto sasvim drugo: to je roman dominantno „postistorijskog“ štiha, u tom smislu da je duboko usidren u pomalo već poodmakli XXI vek u središtu „zapadnog Balkana“, kojim – kao i ostatkom sveta – drma „mladi“ kapitalizam, u svojoj globalno-hladnoj koliko i lokalno-jaransko-folklornoj varijanti, neminovno praćen svim drugim nuspojavama postratne i postkomunističke identitetske histerije (od lovarno-razmetljive do novoverničke). Dakle, ako toj i takvoj Lutriji treba tražiti tematsko-senzibilitetske srodnike, to će (bez obzira na to što se radnja dešava na strmim bosanskim sokacima, a ne među aseptičnim severnoameričkim oblakoderima nastanjenim likovima sa belim košuljama i tamnim kravatama, bez sakoa) pre biti jedan Daglas Kopland nego, šta znam, Josip Mlakić, ako razumete šta želim reći…

Zana, protagonistkinja Lutrije, tipična je blizu-ili-oko-tridesete obrazovana urbana profesionalka, mada nije baš jasno koje to profesije: nekada „davno“ edukovana za nešto konkretno, ali s tim da to konkretno izgleda više nikome u Novom Društvu nije potrebno, ona je, naime, ugovorno, privremeno, od posla do posla angažovani copywriter, što je na nekakav osvežavajuće „arhaični“ slovenski pojmovnik možda najbolje prevesti kao „smišljač reklamnih slogana“, dakle, jedan od karakterističnih skojevaca tranzicije i ciničnih prodavaca reklamokratske magle. Uostalom, ima li u civilizaciji brendova ikakvog drugog razgovetnog i isplativog posla doli marketinga i PR-a?

Zanu njen nevoljeni poluidiotski posao koji plaća račune, zapravo, neka vrsta potmule egzistencijalne neostvarenosti (što je možda neka vrsta sindroma nedostajućeg uda koji neke buduće generacije više neće ni osećati, jer će mogućnost bilo kakvog drugačijeg života prekriti zaborav?) čini umereno nesrećnom, ali nota bene, s naglaskom na „umereno“: postistorijski pakao u kojem živimo relativno je udoban – čak i u ovoj siromašnoj i zapuštenoj potkontinentalnoj vukojebini – i intiman na način lepo razgaženih cipela koje se, već srasle s nogama, blaženo dugo i sporo raspadaju. Zato se Zana, mada naizgled sušta japijevska suprotnost svakoj oblomovštini, zapravo oblomovljevski ne pomera iz sopstvenog egzistencijalnog kućno-gradskog pritvora; čak ni dobijanje američke „zelene karte“ (eto žuđenog binga na lutriji, koji Zani zapravo dolazi posve slučajno!) neće je pomeriti iz ležišta: „I naravno da je znala da nikada neće otići na Newfoundland. Zato što je, hm… ipak možda prehladno i predaleko, a i zato što je isuviše lijena za to. Lakše je sjesti pred TV i upaliti Discovery i prepustiti se velikoj iluziji. Također, bila je svjesna toga da nema ni previše motiva za emigraciju. A ovako, nit je dovoljno loše da to presiječe, nit je toliko dobro da to ne vrijedi napuštati.“

Zatečena u cikličnom lutanju po tom poluperiferijskom protokapitalističkom limbu, okružena poluprijateljima, polupoznanicima i poluljubavnicima koji poluflegmatično poluproživljavaju slične poluegzistencije u očekivanju Nečega – nekog, hm, metafizičkog tramvaja – što valjda više nikada neće doći jer je ta linija naprosto ukinuta, Zana je idealan rezoner, i autorka čini dobro kad god pušta svoju junakinju da živi i misli iz sopstvene pameti; tome imamo zahvaliti činjenicu da je Lutrija jedan od bez sumnje najlucidnijih portreta „godina nultih“ na ovim prostorima, godina koje su u naše živote donele jednu posve novu dominantnu paradigmu, s kojom još ni novinski komentatori ne znaju tačno šta bi, a kamoli naši vrli Književnici… Ponegde, doduše, recimo u „pamfletistički“ sarkastičnom razračunavanju sa paraumetničkom (a bogme i aktivističkom) folirantskom bagažom kakva se već poslovično roji po književnim, medijskim ili likovnjačkim krugovima, kao da autorka teži da nestrpljivo preotme mikrofon svojoj junakinji, što je svakako višak i balast, bez obzira na tačnost samih opservacija… Srećom, malo ga je.

Nije, dakle, da se tu nije moglo još ponešto „upeglati“, no Lutrija je vrlo, vrlo intrigantan i pažnje vredan debi jedne talentovane, pismene i pametne (nemojte misliti da se bilo šta od ovoga podrazumeva; pa, gde vi živite?!) spisateljice od koje je, slutim, tek svakog vraga za očekivati.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Narodno pozorište

15.mart 2026. Sonja Ćirić

Zoran Stefanović Darku Tomiću: Mene niste pomenuli u krivičnoj prijavi

„Vreme“ je dobilo pismo kojim je Zoran Stefanović umetnički direktor Drame Narodnog pozorišta uputio Darku Tomoviću predsedniku glumačkog sindikata, povodom krivične prijave u kojoj nije imenovan

Cenzura

15.mart 2026. S. Ć.

Dve pozorišne predstave otkazane su bez objašnjenja, ali je jasno zašto

Čačak nije hteo da ugosti „Naše dane“ a Niš „Bilo jednom na Brijunima“ iako su obe predstave bile rasprodate. Razlozi nisu obrazloženi, pa ipak je jasno koji su

Oskar

15.mart 2026. B. B.

Šta očekivati od Oskara 2026?

Ovogodišnje nagrade Oskar dodeljuju se u noći između nedelje i ponedeljka

Festival

13.mart 2026. S. Ć.

Beogradski festival igre počeo predstavom Akrama Kana

Do 8. aprila u Beogradu, Novom Sadu i Subotici biće 25 predstava Beogradskog festivala igre pod sloganom Budi igra koja želiš da budeš

Bliski istok

13.mart 2026. S. Ć.

Oštećena palata Golestan i druge znamenitosti Irana

Unesko je potvrdio da su najmanje četiri kulturne i istorijske znamenitosti oštećene u napadima na Iran. U Ukrajini je oštećeno više od 500 znamenitosti

Komentar
Beograd, 15. mart

Komentar

Petnaesti mart: Gde su svi oni ljudi?

Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra

Nemanja Rujević
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u sali punoj starijih ljudi slikanim s leđa. Na bini dominira natpis

Pregled nedelje

Sprema li vlast lapot za penzionere

Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare

Filip Švarm

Komentar

Jadnici

Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1836
Poslednje izdanje

Režimska propaganda i njene žrtve

Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati se
Lokalni izbori u Srbiji

Naprednjaci, studenti i lažni Rusi

Intervju: Radomir Lazović

Niko ne može da pobedi sam

Javno zdravlje

Malo ubistvo među apotekama

Napad na Iran i Mosad (1)

Duga ruka Izraela

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure