img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Koncert

Kič, lično

02. март 2011, 18:12 Dragan Kremer
foto: stanislav milojković
Copied

Vanessa Mae, Beogradska arena, nedelja 27. 2. 2011.

Ako postoji perpetuum mobile, onda je to nedostignuti električni gitarista koji posthumno rotira nadzvučnom brzinom, gonjen jedino nematerijalnom silom ljudske gluposti sročene u „komplimente“ tipa „Džimi Hendriks na violini“. Par hiljada lakovernih takvim tvrdnjama prošle nedelje u prestonici Srbije novčano su (premalo) kažnjeni (3100-4500 dinara) zbog prisustvovanja koncertu Vanese Me (Vanessa-Mae Vanakorn Nicholson), u ‘aljini i sandalama šljokičavo dostojnim njene imenjakinje/estradne koleginice Šokčić.

Singapur(an)ka, rođena 1978. od tajlandsko-kineskih roditelja, Vanesa je s tri godine počela da uči klavir, a s pet violinu, u međuvremenu se s majkom i očuhom preselila u Britaniju, gde je stekla TV slavu kao klasičarsko čudo-od-deteta. Sa deset je profesionalno koncertirala (i sa londonskom filharmonijom), sa 13 se upisala u Ginisove svetske rekorde kao najmlađi solista sa snimljenim violinskim koncertima i Betovena i Čajkovskog. S pubertetom je, međutim, odbacivala tradicionalnu pojavnost umetničke muzike, da bi 1995. svojim 4. albumom Violin Player inaugurisala imidž dalekoistočne Lolite, virtuozne sviračice stilski raznorodnog materijala u modernoj pop-produkciji. Video-klipani (pardon: klipovi) bliski lascivnosti i elektronska zvučna podloga presudno su doprineli da postane svetska zvezda, pa je do danas prodala milionske tiraže, masno se obogatila i turnejama, gostovala i kod Dženet Džekson i kod Il Divo, „dobila“ planeticu sa svojim imenom, učestvovala na Prinsovom (Prince) džez-net-albumu Xpectation, oprobala se kao glumica i dobrotvor, a namerila i da 2014. na zimskoj Olimpijadi skija za zemlju svog oca, Tajland.

No, prođe leto trideseto, proredio se niz naizmenično „klasičarskih“ i svaštarskih albuma, doskok na top-listama opao, uvođenje vokalnih numera nije pomoglo, pa Vanesinu diskografiju u ovom milenijumu zasad „nose“ uglavnom kompilacijska izdanja; njeno donedavno razdoblje s etiketom EMI (npr. Storm 1997, Subject To Change 2001) kod nas je dostupno via Dallas Records. I, taman pošto smo par sezona da’nuli dušom od Najdžela Kenedija (nije onaj Kenedi iz Žilnikovih filmova – op. a.), V. Me stiže premijerno i do nas, u Beogradsku arenu skladno pregrađenu za „manje“ događaje. Neskladan je, međutim, bio i sam koncept Vanesinog nastupa, 3 polovine kao u epskoj narodnoj: 2 x 40-ak minuta programa, a u tom sendviču „prazna rupa“ otprilike istog trajanja. Nekima je pauza bila zanimljivija, a muzika s razglasa – i tokom laganog kašnjenja početka – dala je povoda upitanosti da l’ zvezda možda „u alternaciji“ ima tezgu i u drugom delu objekta. Dalje, postavka je (po veličini ne samo Areni) bila neprilagođena i oveštalim osvetljenjem te formacijom gde dva buljuka pratećih svirača pretežno sede, a violinistkinja jedina manevriše prostranom pozornicom. Ukratko, zastarelo i skromno – tehno i glamur više ni u tragovima. Ironijom sudbine, kad muzika nije bar ravnopravna tehnici i produkciji, događa se da upravo produkcija hramlje, pa su neke stanke bile i zbog poslovičnih tehničkih problema.

Ipak, pozabavimo se muzikom ovog slučaja, počevši od nesumnjivo brzih i preciznih Vanesinih „skalinada“ uzbrdo/nizbrdo. Njen (rok-)sastav pratio je grubim štepom, ne baš dobro ozvučen, s pridruženim gudačima zemlje domaćina; ukupno: drugorazredno i nenadahnuto. Figurirao je još uvek aktuelni (?!) album Choreography (2004, Sony Classical): u rasponu od kvazirumbe Havana Slide na nivou prosečnog hotelskog orkestra, do najboljih trenutaka, bolera i tanga koje je za gđicu Me komponovao Volter Taib (Walter Taieb). Vangelisova Roxane’s Veil i autorski i izvođački jednako je isprazna kao i „njen“ film Aleksandar (Anđelinin) Veliki. Pošto Vanesa ništa naročito nije pružila samim zvukom (ni električne) violine, veći deo repertoara bledunjavo je vapio za projekcijama i plesnim tačkama (npr. Riverdance) koje bi pratio do smisla. Niz etno-bojenih numera doprineo je utisku internacionalnog artističkog programa (bez svlačenja), zadirući do unza-unza, nikakvim čudom za ovo otelotvorenje kiča.

Vanesa nam se obraćala ljubaznije i ne-smislenije čak i od V. Jeremića (gde se dede taj čovek?), a odziv je jenjavao kao i jeftini sint-efekti kojima je pokušavano popunjavanje praznina oko njene svirke. U interesnom braku „klasika“-rok jasno je sve: umetnička muzika dobija na ritmu i komercijalnoj probojnosti, a rokenrol – na dinamici i tradicionalnom/elitističkom priznanju. Predvidljivo „venčanje“ zato se najčešće obavi prostim podvlačenjem tvrđe podloge za tzv. laku klasiku, i Vanesin prvi hit singl – Bahova Tokata i Fuga (u d–molu) iz 1995. – školski je primer uspeha takvog postupka. Nažalost, gđica Me nikad nije otišla izvan tih krutih granica, naprotiv, podbacuje i s tuđim, još boljim primerima. Tako je kraj prvog dela bio antiklimaks, osrednje lutanje kroz Hocus Pocus, instrumentalni hit holandskog prog-sastava Focus 1971, s jednim od najjačih rifova svog doba. Početak drugog dela, ništa ubedljivije prosviravanje Hačaturijanove Igre sabljama – uporedite samo s rokenrol obradom grupe Love Sculpture Dejva Edmundsa (‘68). Publika koja saznanja o muzici crpe prvenstveno kroz TV, poznavši završnu Tokatu… pouključivala je svoje foto-mobilne i digi-aparate kao i na samom početku koncerta, i izmamila bis.

Paganini (ni)je umro uzalud? Ako vaše (naročito žensko) dete uči violinu, više biste mu učinili da je neki dan ranije slušalo ovde već čestu gošću Saru Čang (Sarah Chang, r. ‘80. u SAD, poreklom iz J. Koreje), čiji su albumi u izdanju EMI Classics-Dallas Records. Vanesu Me ionako će „pokupiti“ po liftovima i tržnim centrima.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Narodno pozorište u Beogradu

Narodno pozorište

05.октобар 2025. M.S.

Članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Iva Bojović Petković podnela ostavku

Na mesto članice Upravnog odbora Narodnog pozorišta, direktorka Baletske škole „Lujo Davičo“ Iva Bojović Petković, podnela je ostavku

Solidarnost

04.октобар 2025. Sonja Ćirić

Glumci „Ateljea 212“ pozvali u goste kolege iz Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta, čija je zgrada zatvorena, večeras će publici „Ateljea 212“ preneti svoje zahteve o smeni uprave, Dragoslava Bokana i Nikole Selakovića

Novi Sad

04.октобар 2025. S.Ć.

Sindikat SNP: Kritika koleginicinog pevanja nije govor mržnje

Sindikat umetnika i drugih delatnika Srpskog narodnog pozorišta reagovao je povodom optužbi u tabloidima da sprovode linč operske pevačice Nataše Tasić Knežević

Narodno pozorište

03.октобар 2025. B. B.

Glumci i građani zatražili ostavku Dragoslava Bokana

Deo ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu zatražio je smenu predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta Dragoslava Bokana, pa su u petak uveče organizovali štrajk upozorenja

Narodno pozorište

03.октобар 2025. S.Ć.

Narodno pozorište je od danas delimično zatvoreno

Uprava Narodnog pozorišta i Ministarstvo kulture su odlučili da od 3. oktobra pa naredne tri nedelje zatvore ovu kuću kako bi se ispunile 59 mera Sektora za vanredne situacije

Komentar

Komentar

Koliko nas je?

Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga

Andrej Ivanji

Komentar

Koliko puta dnevno jede naprednjak?

To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena

Nemanja Rujević

Pregled nedelje

Dijalog u skladištu nestalog oružja

Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1813
Poslednje izdanje

Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši

Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati se
Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

Intervju: Vukašin Milićević, Demokratska stranka

Podrška studentima je jedini put

Istraživanje NSPM – septembar 2025.

Vučićevo pumpanje u probušeni balon

Pozorište

Protiv uskogrudosti i mržnje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure