Čukarički rukavac
Pomor ribe fekalijama
Saobraćaj
Mračna strana trotineta
Još jedno piskaralo-zločinac će se ovih dana naći pred Haškim tribunalom: Ramušu Haradinaju (43), ratnom komandantu OVK, ovoga će tjedna početi ponovljeno suđenje po donekle izmijenjenoj optužnici, nakon što je drugostepeno vijeće toga suda ukinulo presudu kojom je bio oslobođen odgovornosti za ratne zločine: ubojstva, silovanja, etničko čišćenje…
Pod njegovom komandom, kako se procjenjuje, za dvije godine likvidirano je više od 300 ljudi, Srba, Roma, onih koji sebe nazivaju Egipćanima na Kosovu, ali i tzv. nelojalnih Albanaca, a uz to mu neki na dušu stavljaju i više od 400 žrtava otmice.
Haradinaj nije odolio da, kao mu brat Milan Lukić ili brat Legija – sve div junak do junaka – napiše „autobiografsku“ knjigu. Za razliku od Lukićeve „ispovijesti“, nedavno promovirane u prostoru Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, nije ju pisao kao „haški sužanj“, već je zborio o „Priči o ratu i slobodi“. Pa taj njihov, kosovski, heroj veli (piše „Blic“): „Stalno smo napadali srpske snage. Na svakom mestu. Danju i noću. Bez skrivanja. Svakog dana smo ubijali srpske policajce…“
Nakon 1999. godine i intervencije NATO-a nad tadašnjom SR Jugoslavijom, Haradinaj se nakon herojskih primio i državnih ovlasti: postavljen je za zamjenika komandanta Kosovskog zaštitnog korpusa, ali je ubrzo shvatio da je njegova budućnost negdje drugdje, u politici. Daje ostavku i osniva političku stranku Alijansa za budućnost Kosova, koja nakon izbora 2004. zajedno sa strankom Ibrahima Rugove, Demokratskim savezom Kosova, dolazi na vlast, a on sam postaje premijer.
Ubrzo mu stiže šamar iz Haškog tribunala, koji mu 2005. godine potvrđuje optužnicu zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja običaja rata, te se on dobrovoljno predaje 9. marta te godine, ali se potom – u periodima kad je bio puštan na privremenu slobodu – upisao u „hašku knjigu“ rijetkih optuženika koji su se aktivno bavili politikom, i to neposredno.
Prvostepeno je zbog nedostatka dokaza – iako je ustanovljeno ozbiljno zastrašivanje, pa i smrti svjedoka njegovih zločina – oslobođen 2008. godine, da bi potom žalbeno vijeće prošloga ljeta ukinulo presudu i naložilo ponavljanje suđenja po djelomično izmijenjenoj optužnici.
Novo suđenje Haradinaju počinje ovoga petka, 19. avgusta.
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija
Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima
Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
