
Protesti u Srbiji
Filmovi na pauzi: Otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove, zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Vesti o gušteru u bureku, mišu u pivu ili žiletu u hlebu obično su rezervisane za duge letnje mesece, kada su poslanici na letovanju, vlada na raspustu pa nema „pravih vesti“. Proteklih dana, međutim, hrana je u nekoliko navrata bila najvažnija vest na televiziji.
Sve je počelo javnom raspravom u Skupštini Srbije gde su se pred nadležnim odborom okupili svi zainteresovani akteri, grupe građana, političke organizacije i naučne ustanove. Tema su bili famozni genetski modifikovani organizmi – iliti GEMO. Pošto sam slučajno naleteo na diskusiju, u popodnevnim satima, na RTS2, imao sam utisak da se o jednoj važnoj temi, možda sudbinski važnoj, raspravlja bez velikog interesa šire javnosti. Brzo je postalo jasno da su oko ove teme složne veoma različite društvene grupe – od Dveri na krajnjoj desnici do antiglobalističkih levičara na drugoj strani političke skale. Srbija ima dovoljno potencijala da proizvede organsku hranu, pa ne moramo da popuštamo pred pritiskom Svetske trgovinske organizacije i Amerike, pa da uvozimo njihovu genetski modifikovanu hranu, naročito soju i kukuruz. Međutim, u šarolikom i na momente živopisnom prizoru, emocije, optuživanja i poluistine su često bile glasnije od naučnih argumenata. Ma koliko srcem i stomakom bio protiv genetski modifikovanih organizama u ishrani ljudi i stoke, moram priznati da su argumenti u medicinskoj primeni racionalni i logični. Recimo, Dveri su zahvaljujući poslanicima Čačak proglasili „gradom bez GEMO!“ Stručne osobe, prvenstveno genetičari su im skrenuli pažnju da je takva deklaracija nonsens, jer se, recimo, veštački insulin dobija iz genetski modifikovanih životinja – svinja. Znači li to da u Čačku više neće biti insulina?
Posebno su oštri napadi bili na naučne radnike, jer su odmah etiketirani kao „lobisti“ ili „plaćenici“ velikih stranih kompanija. Citirani su ponekad i rezultati „samo ruskih naučnika i akademija“ od kojih su neke, recimo – čuveni jogi letači. Genetski modifikovani kukuruz tako po njima, izaziva rast dlaka iz usta! Što bi rekao naš narod – imaćemo dlake na jeziku i rutava usta, pa čik probaj kukuruz brale! Istina je, kao i obično u sredini i detaljima, pa verujem da je moguće odrediti sistem dozvola za različite oblasti (hrana, semena, životinje, medicina, itd.). Verujem, takođe, da imamo dovoljno obrazovanih ljudi koji će doneti pravilne odluke, ali uz redovno i potpuno informisanje javnosti. Zdravlje nacije je svakako tema od opšteg interesa.
Pokazalo se da nismo dugo čekali na nastavak priče o hrani. Već u nedelju je ceo region potresla vest o mleku iz Hrvatske u čijoj ambalaži postoje kancerogene materije. Već iste noći samo saznali da tog mleka nema kod nas, da u Bosni gledaju rok trajanja, a da naši potrošači piju naše – srpsko mleko. Kontrola se vrši na granici, ali da li je to dovoljno? Šta je sa jogurtom, pitam ja vas? Ko za inat, u Britaniji su istovremeno otkrili da su podvaljivali konjetinu pod govedinu, dakle ni u EU nisu imuni na prevare. Kod nas se poslednji put o konjetini govorilo kad su od Zimzelena hteli da prave parizer.
Kada se ova Pandorina kutija otvorila, (ili je to bio frižider), iz zamrzivača su posle hrvatskog mleka i britanske konjetine ispali i ćurići puni steroida (bilderi sa krestom), da bi vrhunac paranoje i moj lični favorit u ovoj teoriji zavere bili crvi u rečnoj ribi!
Verovali ili ne, prema teoriji, kormorani sa Save i Dunava (a baš sam juče video jednog kako nonšalantno preleće Brankov most) kakicom su preneli dotične crve kod nas??!! Ti crvi su napali naše deverike, smuđeve i šarane, do te mere da alasi ne mogu više da prodaju svoj ulov na beogradskim pijacama. Jutros sam gledao jednog ogorčenog ribara koji je na zemunskoj pijaci pred kamerama TV Pinka rasporio jednog smuđa od 300-400 grama, divan porcijaš, svež ko duša, greota jedna. Zna se šta je u pitanju, ide Uskršnji post pa neko oće da proda zaleđenu morsku ribu, narodu opanjkava i kleveta našu rečnu. Što bi rekli stari – kaži mi šta voliš da jedeš, a televizija će ti to sigurno ogaditi!
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove, zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve