
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
KRENULO GA: A. Vučić u Zemunu / foto: fonet
Zemun je očigledan pokazatelj da je vicepremijer za manje od godinu dana uspeo da ubedi i svoje članstvo i svoje glasače da je on lider SNS-a. Ono što Đilasu sa demokratama još nije pošlo za rukom. I to je najbolji dokaz ne samo da ništa ne uspeva tako dobro kao uspeh nego i da iza svakog uspešnog političara, bio on predsednik države, gradonačelnik, vicepremijer ili sutra nešto četvrto, mora stajati uspešna stranka, a taj se uspeh u Srbiji meri stepenom kontrole nad finansijama i medijima
S pobedom u Zemunu na lokalnim izborima 2. juna, Aleksandar Vučić je krenuo u osvajanje Beograda. Mada, iz njegove perspektive najmoćnijeg u Srbiji, Beograd više i nije tako veliki zalogaj. Ali jeste najukusniji. Zato što je poslednji u Vučićevom zaokruživanju sve moći u Srbiji. I još važnije, zato što je čak dva puta (2008. i 2012) Vučić poražen u postizbornom pokušaju da od Beograda krene u osvajanje Srbije. Oba puta ga je u tome sprečio Dragan Đilas uz pomoć Ivice Dačića & penzionera. Zato Vučić i odlaže poslednji zalogaj. Ne bi li uživao što duže.
(…)
Ceo tekst čitajte u štampanom izdanju. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pronaći ovde.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve