Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Beskompromisni borac za istinu
Smrt Dragoljuba Todorovića, osebujne razbarušene figure beogradske pravne, političke i kulturne scene, istaknutog pravnika, borca za ljudska prava i iznimno zanimljivog autora širokih interesa, nije došla iznenada. Iscrpljen životom što ga je proveo, posebno u godinama ovoga našeg milenija, pod (malo je reći) stresnim okolnostima, otišao je ne dočekavši prosječnu životnu dob muškarca u Srbiji.
Ako se za Dragoljuba Todorovića ustvrdi da je bio jedan od najistaknutijih advokata na prvoj crti borbe za nekažnjivost zločina počinjenih u mračnim devedesetim godinama – neće se pretjerati. Ako se kaže da je svoj poziv branitelja ljudskih prava obavljao s rijetko viđenom strastvenošću, vjernošću etici profesije i savjesnošću – neće se ni tada pretjerati, a neće biti pretjerivanje ni ako se ocijeni da je on bio beskompromisan borac za istinu i uporan protivnik zataškavanja i relativiziranja zločina protiv čovječnosti. Zamijenivši sudačku profesiju advokatskim pozivom, on se posebno istakao u rasvjetljavanju zločina na Ibarskoj magistrali i atentata na Vuka Draškovića u Budvi. No, vrhunac njegova advokatskog angažmana predstavljalo je zastupanje rodbine žrtava etnički motiviranih zločina pred Specijalnim sudom u Beogradu. Nastupajući kao opunomoćenik Fonda za humanitarno pravo, uspio je uspostaviti upravo nevjerojatnu kvalitetu odnosa sa žrtvama, Bošnjakinjama, Albancima i drugima, stekavši iznimno visok stupanj ljudskog povjerenja. U žrtvama je pobuđivao osjećaj vjerodostojnosti, izazivao sigurnost i pouzdanje. Njegov odlazak s dužnosti opunomoćenika Fonda nikad nije nadoknađen na valjan način.
Boreći se protiv prešućivanja, relativiziranja i deetnifikacije zločina devedesetih godina, on je uporno (ponekad možda i uz manja pretjerivanja) denuncirao sve one koji su pravili kompromise sa zločinačkom prošlošću, ali tu nije ostajao na verbalnim deklaracijama i moralističkim osudama, već je studiozno pokušavao razotkrivati pozadinu zločina i njihova prešućivanja, davši – ponekad i briljantne – analize atmosfere u kojoj je bilo moguće sve ono što se devedesetih godina događalo na ovim prostorima. Osnovni ton tih analiza može ilustrirati njegova ocjena prema kojoj u Srbiji dominiraju dvije pozicije, jednu je imenovao komunističkom, druga je nacionalistička, objema je zajednički konzervativizam, odbacivanje Zapada i odbojnost spram svih susjeda: te dvije pozicije zajedno daju nacionalsocijalizam. Dvije knjige (Knjiga o Dobrici Ćosiću – Dobrica Ćosić, prilozi za političku biografiju i Boja đavola – Hronika zla 2000–2006) predstavljaju vrhunac tih doprinosa pokušaju dubinskog razumijevanja korijena stranputica našega vremena.
A tu su i brojni njegovi eseji, posvećeni ne samo tzv. pravno-političkim temama, nego i najrazličitijim područjima ljudskoga duhovnog stvaralaštva, posebno onoga umjetničkoga (iznimno su zanimljiva njegova istraživanja okolnosti pod kojima je završio svoj život Branko Miljković, u kojima je na osebujan način sintetizirao svoju pravničku profesiju s ljubavlju za poeziju, poeziju koju je i znao i volio, jednako kao i druge sfere umjetničkog stvaranja). Još od studentskih dana (studirao je u Sarajevu od 1968. do 1972) intenzivno se družio s umjetnicima (u Sarajevu među ostalima s Makom Dizdarom, Izetom Sarajlićem i Hajrudinom Krvavcem), a njegovi eseji o umjetnosti nerijetko se izdižu iznad granica puke publicistike.
Neposredno prije odlaska u bolnicu, iz koje se živ neće vratiti, sudjelovao je na debati u prostorima Žena u crnom posvećenoj ubojstvu Slavka Ćuruvije. Rasvjetljavanju tog zločina on je također dao svoj doprinos. Kao, uostalom, i mnogo čemu drugome.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve