img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Gojković Maja, bela skvo u crnom

02. decembar 2015, 13:54 Teofil Pančić
Copied

Nije li nekadašnja radikalka, makar i na pogrešan način, pokazala da se ideološki promenila? Naprotiv, ovo je promena forme ne bi li sadržaj ostao isti

Zamislimo da je, recimo, godina 1995: mlada radikalka Gojković Maja prevari se pa povečera malko teže; ne lezi vraže, od preteške mrsne klope san joj se izvrgne u nešto zlokobno i strašno: sanja ona tako samu sebe, ali malko stariju, kako ide nigde drugde nego u Iran, u prijateljsku državničku posetu. Ajde, to još i nekako – bar je državnica, malo li je? Ali Maja samu sebe jedva vide i prepozna, jer je sva umotana u – hidžab. Onu tamnu vreću u koju u nekim delovima sveta spakuju celu ženu da bi se nekako sakrila haram činjenica da žene obično imaju žensko telo. A da se žensko telo karakteristično razlikuje od muškog, na sopstvenu diku i na odobravanje većine stanovnika muškog tela. Koje, doduše, ne podleže obavezi pakovanja, jer muška i ženska tela – od prvih naznaka polnog sazrevanja pa do poslednjih naznaka smrti – u toj specifičnoj kosmogoniji nisu ni približno ravnopravna, nego jedno ima status kupca, a drugo status robe. A zna se da roba mora biti odgovarajuće ambalažirana.

Ne bi joj se, verujem, dopao taj prizor iz sna ili vizije, ali eto, dve decenije kasnije, Maja se Gojković uistinu ufačlovala u hidžab i srećno odletela k Teheranu. Kada se vratila kući, dočekao ju je topli zec jednog dela medija – o tzv. društvenim mrežama da i ne govorimo – ali ona nije delovala pokolebano. Prvo je nekoliko dana strateški ćutala i puštala neke likove iz svoje radno-političke okoline da prave budale od sebe, a onda spokojno objasnila kako je hidžab vrlo svesno i namerno ponela u Teheran, žestoko prebacivši normu koja se inače od zapadnjačkih gošći u Iranu zahteva. Dovoljno je, naime, bilo da malo pokrije kosu nekim fensi maramčetom – mogu i šiške veselo da izviruju, nikom ništa – ali jok, M. G. je namerno izabrala hidžab, to jest, makluanovski rečeno, njen hidžab je poruka. A šta je sadržaj poruke? Zemunskim jezikom: htela da osobito jako ispoštuje svoje domaćine. A zašto? Iz silne zahvalnosti za sve ono dobro što su simpatične šiitske mule uradile za Srbiju. Biva, da je samo onako neobavezno, kao od bede, nabacila neku maramu, Maja G. ne bi iskazala dovoljno zahvalnosti. E sad, ja nešto kontam, a šta bi se desilo da je građanka Gojković, predsednica Skupštine Srbije, Iranu još zahvalnija nego što mu je već zahvalna? Da li bi tada nabacila nikab ili burku? Bila bi to još jača poruka, zar ne? S druge strane, nevolja je što je dosta teško identifikovati osobu u nikabu ili burki, pa bi njena poruka, mada nesumnjivo snažna, bila poslata s pomalo netransparentne adrese. Uostalom, šta tek ako ni to ne bi bilo dovoljno da dočara stepen njene zahvalnosti? Možda bi naprosto prešla na islam? Možda bi trajno ostala u Iranu (hm, kad malko razmisliš, i nije to tako loše, naročito ako bi je u tome sledili njeni politički poslodavci…) i onako neraspakovana promovisala hidžab kao praktično rešenje za lečenje od iskušenja zapadnjačke dekadencije, čemu inače podleže sve više iranskih žena (srećom je tu ljupka verska policija da ih utera u red snagom svojih… argumenata).

A šta bi tek bilo da je Maja muško? Kako bi onda iskazala zahvalnost? Jedan od načina bio bi da bar pola godine pre odlaska u Iran počne da pušta bradu. Drugi način je, khm, mnogo brutalniji, i meni nikada ne bi pao na pamet, ali negde sam ga pročitao ovih dana; verujem da slutite o čemu se radi.

Nekome će se ovo šalikanje učiniti neukusnim; ne branim i ne marim. Previše su ovo ozbiljne stvari da bih se zamarao ritualima ispraznog multikulturalizma i političke korektnosti. Neka Maja Gojković kao privatno lice turi na glavu šta hoće, ali kada putuje negde kao zvanična predstavnica moje države, očekujem od nje da i rečima i delima i pojavom reprezentuje vrednosti iza kojih ta zemlja stoji. A Srbija je sekularna država, da ne idemo dalje od toga. Islamska republika Iran jeste, pak, teokratska diktatura sa izvesnim elementima strogo ograničenog pluralizma (ali samo unutar islamizma, tj. jedne njegove denominacije, kao što ste u SFRJ imali „pluralizam samoupravnih interesa“). U diktaturi niko (osim diktatora) nije slobodan, ali neki su osobito neslobodni – u ovom slučaju žene. Kroz infantilno i politički sasvim ignorantsko i ništavno tumačenje „poštovanja“ ukazanog domaćinu, Maja Gojković pravi sprdnju od svoje uloge i svoje zemlje, a na tlu zemlje kojoj ide u goste šalje najblaže rečeno obeshrabrujuću i ciničnu poruku tamošnjim ženama: ako ja, evropska „kaurka“, mogu da se spakujem u hidžab, pa vala možete i vi da vežete običnu maramu! S tim da je Maja Gojković, kao i svaka žena u njenom (našem) delu sveta, slobodna da to učini ili pak ne učini, dočim u zemlji poput Irana (o Saudijskoj Arabiji da se i ne govori) takve slobode nema.

Kako god bilo, nije li ipak Maja G., makar i na pogrešan način, pokazala da je danas u ideološkom smislu neko sasvim drugi u odnosu na onu nekadašnju radikalku? Naprotiv, baš kao i njene kolege, promenila se ne bi li ostala ista: za nju su individualni ljudski životi, prava i slobode ništa, a kolektiviteti (države, nacije, religije, „civilizacije“) sve. Ona biti bela evropska squaw koja ići u hidžabu ne bi li se umilila domorocima i njihovim „egzotičnim“ običajima, o kojima nipošto nema vrednosni stav jer je to nešto-potpuno-strano-što-čine-bića-sasvim-drukčija-od-nas. A domorotkinje ko šiša, one nemaju moć ni nad sopstvenim telima, kamoli nad „državnim poslovima“, te samim tim ni ne postoje u čudesnom svetu evropske desničarske (baš kao i nadrilevičarske) imaginacije.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure