

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


"Kada klubu za koji navijaš ide dobro, lako se preguraju svi problemi – i smanjenje plate, i kvar na kolima, i grip u kući. To se, dakle, ne odnosi samo na aktuelnu vlast nego i na vlastiti život. Ako tvoj klub gubi, prepoznaćeš krivce gde god se okreneš"
„Kada pričamo o navijačima i politici, jedina konstanta njihovog delovanja jeste stalna promena mišljenja. Na jednoj tribine se moglo čuti ‘Delije, delije, ajmo svi u glas, Slobodan Milošević navija za nas’, na drugoj ‘Partizan, Partizan, to je srpski tim, Slobodan Milošević ponosi se njim’, ali i: ‘Spasi Srbiju i ubij se, Slobodane’, i na Partizanovoj i na Zvezdinoj tribini.
Jako je teško razgraničiti da li je to evolucija mišljenja ili posledica određenih manipulacija“, kaže za „Vreme“ Miloš Šaranović, dugogodišnji sportski novinar Televizije B92.
„VREME„: Mislite li da danas postoji određeni uticaj na to što navijači pevaju na tribinama?
MILOŠ ŠARANOVIĆ: Jedino što može biti blizu organizovanja šta će navijači da rade jeste određivanje šta ne smeju da rade, odnosno šta ne smeju da viču. Postoje ljudi koji pokušavaju da zabrane „mešanje politike i sporta“, kako oni to kažu. Videli smo svi saopštenja…
Ne vidim, dakle, ko bi iz kluba ili uprave bio u stanju da organizuje da jedna tribina viče „Vučiću, pederu“ ili nešto drugo. Njihove organizatorske sposobnosti su upitne i za mnogo jednostavnije stvari. Osim toga, mislim da je pogrešna teza da klubovi kontrolišu navijače. Rekao bih da je obrnuto.
Što se tiče samih navijača, mislim da je navijačka scena u ozbiljnom rasulu. Partizanovi navijači su u priličnoj anarhiji već godinama. Zvezdini imaju određenu hijerarhiju, redosled poteza, planove, kako god to nazivali. Osim toga, u poslednje vreme, navijač Zvezde je zadovoljan: u košarci se Zvezda potpuno rezultatski vratila, igra u Evropi; u fudbalu ima veliku prednost. Doduše, ima i dug koji nijedna vlast ili ekonomija ne može rešiti za kratko vreme.
Šta je sa ostalim klubovima iz Srbije?
Radnički Kragujevac ni u jednom sportu nema trenutno zapaženu ulogu. Slično je i sa Užicem. Čačak i inače nema neku veću navijačku tradiciju, tako nešto bi moglo da se kaže i za Niš ili Novi Sad. Oni imaju tradiciju ljubitelja sporta. Ostaju navijači Rada iz Beograda koji su dugo nevidljivi i mirni. Ne znam zašto. Oni su, kao grupa, ekstremni desničari i sa te strane bi bilo logično da su sada ljuti i da im se ne sviđa tendencija razvoja ili kretanja društva i politike. Radovi navijači su bili učesnici svih bitnih događaja u kojima su učestvovali navijači: od „Spasi Srbiju i ubi se“, 5. oktobra, paljenja ambasada…
Što se tiče Zemuna, mislim da se oni drže lokalne priče. Navijački su obojili svoj deo grada i nemaju ambicije da rešavaju bilo šta veće od pitanja čiji je Zemunski park.
Uglavnom se ne može pričati o velikoj brojnosti navijača. Sem utakmica reprezentacije i derbija Zvezde i Partizana, mi nemamo drugi sportski događaj na kome ima više od 5000 ljudi na jednom mestu. Pritom je naša domaća liga medijski potpuno nevidljiva. Prenosi se na kablovskim kanalima koji imaju malu gledanost. Čak i da se nešto napravi, u navijačkom smislu, to niko neće videti.
Da li vikanje protiv Vučića na Partizanovim tribinama ima veze s tim što je on navijač Crvene zvezde?
Pravi navijač, neko kome je navijaštvo i navijačko opredeljenje jedina ili veoma važna stvar u životu, mnogo više razume navijača drugog kluba nego nekoga ko nije navijač. Ne verujem da Vučiću Partizanovi navijači zameraju to što je bio na drugoj strani. Postoje situacije kada je to bitno, ali mislim da to nije ova. Zahvaljujući tom navijačkom iskustvu, siguran sam da postoji određeni nivo identifikacije i međusobnog razumevanja.
Međutim, njegova vlast je koincidirala sa promenom odnosa snaga u kojoj Partizan, prvo u košarci, a polako i u fudbalu, ide naniže, a Zvezda raste. Tu je bitan još jedan simptom iskonskog navijaštva: kada klubu za koji navijaš ide dobro, lako se preguraju svi problemi – i smanjenje plate, i kvar na kolima, i grip u kući. To se, dakle, ne odnosi samo na aktuelnu vlast nego i na vlastiti život. Ako tvoj klub gubi, prepoznaćeš krivce gde god se okreneš. To je recimo uporedivo sa onim kad si zaljubljen pa ti nije ni hladno, niti je problem što imaš malo para… Uostalom, mi istu projekciju imamo i sa Đokovićem. Veliki račun za struju, prazna kesa iz radnje, opomena za porez se lakše prežive ako Novak pobedi Mareja.
Zbog toga, percepcija klasičnog partizanovca je da je sada neko kriv, najlogičniji zaključak je da je uzrok Partizanovih nevolja to što Vučić navija za Zvezdu. To dodatno hrani i činjenica oko nejasnog finansiranja klubova. Te brojke nikada nisu na jednom mestu, sabrane, pregledne i razumljive. Meni samo nije jasno zašto se ovo nezadovoljstvo u mnogo manjoj meri dešavalo pre šest meseci, kada je Partizan počeo da gubi. Sad Partizan igra relativno dobro…
Vidite li razlog zašto premijer ulazi u prepucavanje sa navijačima?
Ne. Nemoguće je umiriti, ubediti ili upristojiti navijače. Nije zabeleženo da su navijači prestali sa nečim nakon što je neko apelovao ili ih molio da prestanu. Naprotiv: ako spiker moli da se prestane sa ubacivanjem predmeta u teren – baciće sve što imaju, ako moli da ne pale baklje – popaliće sve i jednu koju su uneli… Zabluda je i to da se time može upravljati.
Osim toga, to „Vučiću, pederu“ ušlo je u uši i svima deluje da su mnogo važni ako tako nešto viču. I najhrabriji su, i najluđi, i najspremniji na sve… Ne vidim razlog zašto se uopšte o tome polemisalo. Nema lepšeg motiva da nešto radiš, bar u navijačkom svetu, od toga da se to ne sme.
Može li se osim pomenute prevrtljivosti navijačkih stavova definisati još neka karakteristika političkog bića navijača?
Navijači su uglavnom desno orijentisani i sebe doživljavaju kao branik nacionalnog smisla. Od 1999. imamo jak anti-NATO stav, pa su tako Zvezdini navijači pevali protiv Tonija Blera u Jagodini, sa neke evropske Partizanove utakmice, tamo negde posle 11. septembra, postoji fotografija sa transparentom „Buš–Bin Laden 0:1“, krajem devedesetih je bila velika antihaška kampanja navijača Zvezde sa transparentom „Sve sudije Haškog suda mogu da nam ližu muda“…
Mogu li navijači ponovo odigrati neku bitnu društvenu ulogu u političkim previranjima do kojih će sigurno jednom doći?
Na nivou vike i buke – verovatno. Bitna stavka je to što i dalje ima dosta ljudi na Zvezdinim utakmicama. Manje nego ranije, ali ipak dosta. Na Partizanovim ih takođe ima, ali znatno manje nego ranije.
Međutim, imam utisak da nema više one pripadnosti navijaštvu kao ranije. Navijačka scena se rasplinula. Jednim delom zbog nezainteresovanosti klinaca koji uvek donose svežu energiju i brojnost. Oni ili ne prate sport ili navijaju za neki Inter, Arsenal, Barselonu, odnosno nemaju tu vrstu identifikacije sa domaćim klubovima. Osim toga, godinama unazad navijači su za veliki deo javnosti personifikacija najlošijeg dela društva, što svakako demotiviše okupljanje mladih.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve