Svako malo javlja se poneka politički pornografska priča o oružju – samo što tog oružja nigde nema. Ako ga i ima, ili nije ničije, ili ne postoji, ali važno je da se priča vucara po medijima
Najnovija i nedokazana priča: piše „Blic“ da je Vojnobezbednosna agencija (VBA) zaplenila „hiljade automatskih pušaka, minobacača“ itd. koliko pre neki dan, a na putu za Makedoniju. VBA nije rekla ništa: nema komentar, ako ih je iko i pitao, znajući tabloidne običaje ovde. Hajde da razmotrimo stvar: hiljade automatskih pušaka i minobacača zauzeće (i bez odgovarajuće i potrebne ambalaže) nekoliko velikih šlepera; znamo to još iz 1991, kada smo imali barem dokaze o ilegalnom uvozu naoružanja u Hrvatsku. Jesmo li videli i jednu jedinu sliku tog grdnog naoružanja koje da je išlo „albanskim ekstremistima“ u Makedoniji? Nismo. Zašto?
Zato što bismo – da je to istina – videli onoliko slika kamiona, oružja i pohapšenih švercera na svim televizijama. Jedino što smo videli na nekim medijima bile su slike iz zbirki zaplenjenog oružja MUP ili sudova: nešto lovačkih karabina i mauzerki M-48 poređanih u soške u nekoj kancelariji i slike trofejnih puškomitraljeza MG-38 i jednog puškomitraljeza sistema Degtjarjeva (M-1943, iz sovjetske vojne pomoći do 1948) iz neke druge prostorije. Slike su, dakle, bile lažne, ali koga još to zanima?
Odakle sada ta priča, šuplja i jevtina kakva je? Pa iz čuvenog „makedonskog scenarija“ Aleksandra Vučića: u svojim promašenim naporima da po svaku cenu spasu Gruevskog od propasti, ovi naši spin-doktori izmišljaju sada „hiljade pušaka i minobacača“ koji da su krenuli u Makedoniju da naoružavaju tamošnje Albance. Pritom nema niti jednog dokaza, potvrde VBA ili slike. To zvuči kao znak panike: daj šta daš!
foto: fonet…i municija
SEĆATE LI SE JAJINACA: Dokaz tome da je panika u pitanju je i vest narednih dana da je „800 veterana iz Preševske doline“, teško naoružanih takođe, krenulo u Makedoniju. Niko ih nije video, idu preko granice neprimećeni, valjda su se naoružali tim hiljadama automatskih pušaka i minobacača koji su inače već zaplenjeni, a sve u svrhu „makedonskog scenarija“. I sad neko očekuje da javnost u Srbiji poveruje u dve takve presne laži. A zašto da ne? Sve što se ovde saopšti na tu temu smatra se gotovim i završenim poslom: Šiptari i njihova posla. Ima li sve to neke veze sa logikom i običnom zdravom pameću nije bitno. Bitno je da Srbija pomogne Gruevskom kako god može, sve i kada je Nikola Gruevski kao političar klinički mrtav i gotov. To je jevtinoća kao ona da se sada svi sećaju da je novi predsednik Sobranja Džaferi odjednom „terorista“, mada je tom istom Gruevskom godinama bio sasvim dobar za ministra odbrane. Odakle i zašto takva patološka potreba da se od konačne propasti sačuva jedan inače propali političar poput Gruevskog – nije jasno. Valjda ima ko zna.
To nas dovodi do prethodnog slučaja: oružja nađenog u Jajincima, blizu skretanja za porodičnu kuću Vučića za koju u životu ne bismo bili saznali da postoji da nije bilo te veštačke naduvane priče. Tamo je, da se podsetimo, nađen neki sanduk sa jednim ručnim raketnim bacačem tipa „zolja“ (64 mm), par ručnih bombi i celih 150 metaka M-43 kalibra 7,62 X 39 mm za automatsku pušku sistema Kalašnjikova. Toliko metaka je inače redovno borbeno sledovanje za jednog strelca (pet magazina, svaki sa 30 metaka). Pušaka nije bilo, trebalo je valjda budući „atentatori“ na Aleksandra ili Andreja Vučića da ih donesu prazne, pa da ih tamo pune. Odmah je napravljena odgovarajuća medijska galama, protiv svih pravila kriminalistike koja zahtevaju da se takav nalaz nadzire za slučaj da neko dođe po to, a za šta postoje jako dobre tehničke i taktičke pretpostavke. Ali ne: bilo je bitno napraviti galamu oko, eto „ugroženosti premijera i njegove porodice“ i da se danima razvlače slaboumne teorije zavere, umesto da se vlasnici tog oružja lepo sačekaju – ako dođu po njega. Po svemu sudeći, s obzirom na tišinu koja je oko toga nastala, to oružje neko je odbacio ne misleći i verovatno ne znajući da tu ima neka Vučića vikendica. To se događa stalno. Iz te cele dernjave, kuknjave i prenemaganja nije na kraju ispalo ništa: stvar je zaboravljena. Tako će biti zaboravljene i „hiljade automatskih pušaka“ za Makedoniju, kao i „800 veterana UČPBM“ koji idu da prave „makedonski scenario“ Aleksandra Vučića.
NIKINCI NA SUVOM: U međuvremenu, Nikola Gruevski i njegov pajtaš Đorđi Ivanov gube metar po metar političkog prostora, a Zoranu Zaevu ide sve bolje. Zašto ovi naši nesrećnici nepogrešivo navijaju za poražene strane? Ne znamo. Brukaju nas budalaštinama sa „oružjem“ i „dobrovoljcima“, sve u želji da pomognu konačno poraženim političarima; plaše nas „makedonskim scenarijima“ i žutim patkama, ujka Džordžom Sorosom koji ne shvata o čemu je reč, a ne vide da je stvar jednostavna: Makedoncima je dosta lopovske vlasti, bestidnih dripaca koji misle da je došlo njihovo i gube svaku meru. Zašto je Nikola Gruevski toliko važan Aleksandru Vučiću? Ne znamo, ali jeste.
Ima li nekoga u ovoj državi da lepo ustane i kaže: nikakvo oružje VBA nije zaplenila, inače bismo to znali odmah; nikakvih 800 dobrovoljaca nije otišlo u Makedoniju, jer bismo to bili znali odmah (ako BIA nešto uopšte radi); oružje u Jajincima ostavio je neko da bi ga se rešio – ako ga nije ostavila vlast u nameri da se uvuče Vučiću, što se ne može više isključiti, znajući ih kakvi su.
A kakvi su? Evo: Aleksandar Vučić svečano je najavio ukazanje raketnog sistema Alas koji da „optičkim vlaknima“ ima domet do 25, pa i 50 kilometara, najboljeg na svetu, domaće proizvodnje, a sve to u Nikincima 9. maja. Posle je ispalo da je reč o sistemu obalske odbrane za određene arapske države, namenjenom gađanju preko mora iranskih patrolnih brodova; sistemu u kome je Srbija samo jedan od ugovarača. Sistem nije smeo biti ni pokazan, a kamo li demonstriran (Nikinci su na suvom), jer uslovi ugovora sa naručiocima to isključuju. Dodamo li tome naše čuvene sisteme Nora, Miloš, Lazar itd., o čemu je „Vreme“ već pisalo, imamo to što imamo: isprazno puvanje nepostojećim oružjem.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!