Država i kultura
Ministre, Srbija ne ulaže ozbiljan novac u kulturu
Ministar kulture Nikola Selaković je u Skoplju na sastanku ministara kulture rekao da je budžet za kulturu Srbije u porastu. Evo nekih zanimljivosti na tu temu
U Ustanovi kulture „Parobrod“ do 13. jula traje izložba Viljema Polstre, holandskog dokumentarnog fotografa, koji je poslednjih pet godina proveo na Kosovu radeći na projektu „Za Hanu, priče budućnosti iz prošlosti“. Za nastanak projekta važna je sledeća Polstrina lična priča.
Posle smrti roditelja, Polstra je pronašao kutiju sa dokumentima i fotografijama sa njihovom tajnom. Upoznali su se posle Drugog svetskog rata i ljubavlju uspeli da prevaziđu ono što je izgledalo kao nepremostiv problem: ona je bila Jevrejka čija je skoro cela porodica ubijena u Holokaustu, a on nacistički simpatizer i zaposlenik koji je za vreme rata živeo i radio u Berlinu. Uspeli su da opstanu uprkos protestima. Polazeći od ove lične priče, Viljem Polstra se uputio na posleratno Kosovo tragajući za mogućim suživotom dve suprotstavljene strane.
Fotografije na njegovoj izložbi prikazuju portrete običnih ljudi, scene iz svakodnevnog života, sa sportskih i političkih događaja kao što su protesti. Većina portreta upotpunjena je citatima ljudi koji su fotografisani i iz kojih se vidi Polstrina poruka da većinu stanovništva uopšte ne zanimaju sukobi, nacionalizam i politika već miran, svakodnevni život. Tokom rada upoznao je mešoviti bračni par koji ga je podsećao na priču njegovih roditelja: ona je Albanka iz Tirane, on je Srbin iz Beograda a upoznali su se u Prištini. Posle neuspešnih pokušaja zajedničkog života u Tirani i u Beogradu, odlučili su se za Njujork.
Polstra je uspeo da prikaže svoju izložbu i u Prištini i u Beogradu što je takođe retkost, čak i u oblasti kulture. „Izložba u Prištini bila je na otvorenom, duž Bulevara Majke Tereze, i ispred kosovskog Parlamenta. Posmatrao sam ljude dok gledaju fotografije, ljude koji nikad ranije nisu bili u muzeju. Neki su bili ljuti, neki tužni dok su prekopavali po uspomenama iz rata, sećanjima na rodbinu i prijatelje koje su izgubili. Jedan posmatrač mi je otvoreno rekao kako mu se ne sviđa prisustvo radikalnog islama na fotografijama jer, kako kaže, toga nema na Kosovu. Zašto si fotografisao ljude dok se klanjaju na ulici, to nije Kosovo, rekao mi je. Ali reakcije su uglavnom bile pozitivne. Video sam mlade ljude sa roditeljima kako sa engleskog prevode sadržaj i starije koji saosećaju sa tužnim sudbinama ljudi koje su oduvek smatrali svojim neprijateljima.“
Ministar kulture Nikola Selaković je u Skoplju na sastanku ministara kulture rekao da je budžet za kulturu Srbije u porastu. Evo nekih zanimljivosti na tu temu
Nejasno je zašto Grlić, čiji su se raniji filmovi, tj. oni iz krunskog dela karijere, odlikovali i lako uočljivom suptilnošću i brižljivo plasiranim i inkorporiranim finesama na planu tema, motiva, ideja (pa onda, zašto da ne, i ideologije i barem njenih jasnih i rečitih odblesaka), u Svemu dođe kraj od samog početka kreće rafalnom paljbom
Za razliku od cenzure koja je nad istim ovim projektom sprovedena pre 11 godina, u vreme kada Akademija nije imala neophodnu izlagačku autonomiju, ovoga puta na snazi su drugačiji mehanizmi
Muška suza,
po motivima iz jednočinki A. P. Čehova
režija Aleksandar Popovski
Jugoslovensko dramsko pozorište
U drugog Džokera je uloženo 200 miliona dolara, u trećeg Terifajera čak 100 puta manje. U bizarnom preokretu filmske sudbine, sigurni favorit je posrnuo i strmoglavo se stropoštao, dok je jedan “mali” film isplivao na vrh. Kako je moguće da se tako nešto dogodilo?
Intervju: Aleksa Đilas o Milovanu Đilasu
Mladost revolucionara i disidenta Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve