

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Vasil, Bisera, Gabi, Matija, Kombank dvorana, Beograd, 17. XI 2018.
Mala hrvatsko-srpska turneja 2 glasa + 2 klavira stigla je i u našu prestonicu, u Kombank dvoranu – smisleno renoviranu salu Doma sindikata (Jugoslavije); već i samo pominjanje starog naziva odjeknulo je odobravanjem publike. Le Kareovski formulisano, kvartet Sestrić–tetka–majka–sin čine dve dive domaće popularne muzike – Bisera Veletanlić (r. ‘42. u Sisku, odrasla u Zagrebu) i Gabrijela Novak (r. ‘36. u Berlinu, odrasla u Zagrebu, gde se družila s Biserinom starijom sestrom Senkom / Vasilovom majkom, takođe pevačicom) – uz pijanističku pratnju svojih i porodično najbližih saradnika, Vasila Hadžimanova i Matije Dedića (obojica rođeni ‘73, prvi u Beogradu, drugi u Zagrebu). Njih dve neke od svojih evergrin-trenutaka doživele su baš na ovoj pozornici, i ne samo u šlagerskim decenijama, nego recimo i proleća 2005. kad se Arsen trijumfalnim koncertima vratio u Beograd, Gabi mu pomagala a Bibi u publici posvetio Ne plači (koka moja).
Odonda, Gabi je (uvek s Matijom, ponekad i prijateljima) sopstveni kambek Beogradu a i džezu imala 2009. na Beogradskom džez festivalu (BJF), iznela koncert „Za Arsena“ proleća 2016. („Vreme“ 1319), i proletos privilegovanima pevala u UK Parobrod, za protivtežu njenom učešću u dominantno estradnom poduhvatu s Terezom Kesovijom i Radojkom Šverko. Bisera je (kao i Vasil) sarađivala s Darkwood Dub (i nastupila na BJF), karakteristično neredovno častila nas svojim prednovogodišnjim koncertima, takođe pevala u Parobrodu, i ove večeri spontano preuzela ulogu domaćice/konferansijea – podsetivši da je odavno otelotvorenje onog beogradskog mangupskog duha najčešće pripisivanog Gagi Nikoliću. Dakle, nikakvo čudo da su brzo rasprodata oba termina, ukupno s više od 2500 posetilaca, i ulaznicama u rasponu 1400–2500d.
Ova dvojica od trojice vodećih džez pijanista s naših prostora (treći je Bojan Z, Zulfikarpašić – izmešten) sarađivala su već, npr. na prošlogodišnjem BJF kad je Vasil gostovao u Matijinom programu, pa su i ovakvi koncerti korak ka njihovom dvoklavirstvu. Pod vešto kadriranim (projektovanim tj. pokretnim) crno-belim fotografijama autora, u uvodu i među vokalnim tačkama blistali su solo i duet numerama u rasponu od Arsena do Zavinula: Matijina Family i ćaćina U registraturi, Vasilove Ohrid, Nocturnal Joy i Perdao. Uz njihov raskošni zvuk zasjala je i akustika još uvek ‘drvene’ dvorane, poseban doprinos burnim aplauzima i potom ovacijama za zvezde večeri – akustika s dušom.
Gabi i Bisera započele su zajedno, standardom My Funny Valentine pokazavši različitost (i komplementarnost) svojih glasova i stilova izvođenja: prefinjen, nežan a precizni džez kod prve, robustan, gipki soul kod druge. Gabi je s Matijom besprekorno klizila kroz radove mahom njenog supruga / njegovog oca, neprevaziđenog Arsena Dedića (1938–2015): Sve što znaš o meni, Kuća za ptice (tekst: Drago Britvić), Vino i gitare (muzika: S. Kalođera, Gabin suprug pre Arsena) kojom su s festivala Opatija ‘67. zadužili kafanski svet, a u drugom pojavljivanju Pusti me da spavam (stihovi Željka Sabola), Ni ti ni ja, i za njen način interpretacije prelomna Još uvijek (Ivica Krajač, Zagrebački festival ‘65). Da ništa nije zaključano u moje vreme, potvrdila je – sad još jače – optimistička Nada (muzika: Đ. Novković, ‘85).
Podsećanje na jak priliv džeza i šansone u tzv. zabavnu muziku SFR Jugoslavije objašnjava – bar delimično – kako je ta profana potkultura nadrasla svoju zemlju i nadživela je. Normalno, kad je stihove za pop pesme pisao čak i Duško Radović – Milo moje, klasik kao i Ručak za dvoje (kompozicije Kornelija Kovača), sa singl-ploča koje je objavljivao danas teško prepoznatljiv Studio B. Upravo Biserino novo čitanje ovih numera, s odgovarajućom Vasilovom pratnjom, ubrizgalo je svežu krv u program i sprečilo eventualno zapadanje u nostalgiju. Takođe iz sredine ‘70-ih ništa slabije nije delovala ni Ti nisi sam (opet KK), pa Arsenove Ne plači (njen hit ‘71) i Što još nikom dali nismo (‘88), da bi kulminaciju dostigla s najnovijim, Jedno leto kasno (festival Budva ‘96) i naravno Zlatni dan, više nego simboličan, povratnički/definitivni hit (Kornelijeva muzika; posthumno, stihovi Spomenke Kovač). Više puta počinjane ovacije nepovratno su provalile, malo je reći za očuvane glasove i pesme, likove i dela; bez ikakve tugaljivosti bolje prošlosti, Gabi i Bisera su prisutnima ulile veru i snagu, dvočasovni program zaokruživši bisom – Pamtim samo sretne dane (muzika Kemala Montena, Arsenov tekst, ‘79) i Biserin hit iz ‘76, šaljiva Baj, baj, baj.
Ako ste imali mladost vrednu sećanja, nije razlog da starost traćite na nostalgiju, posebno ne u ovo doba lažiranja istorije. Možete bolje… kao Gabi i Bisera.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve