Zagrebačka scena organizovanog kriminala složena je i surova. Bilo je pucnjave do mile volje, spektakularnih ubistava i inventivnih sačekuša, ali se na porodice nije išlo. Ovako nešto nije se desilo nikad: ubiti mladu curu, advokatskog pripravnika i ćerku iz značajne porodice – to je, očito, previše. Pogotovo ako je reč bila o "poruci"
Ovog ponedeljka oko 11 sati pre podne advokatsku pripravnicu Ivanu Hodak (26) ubio je nepoznati počinilac, pogodivši je sa tri metka iz pištolja s prigušivačem u glavu i vrat na stepeništu zgrade u ulici Pavla Hatza („zeleni val“) u centru Zagreba, praktično iza ugla od Policijske uprave zagrebačke. Počinilac je umakao pešice ka centru grada, a blokada svih izlaza iz Zagreba nije donela rezultate.
Istoga dana rastrojeni zaštitar ubio je svoju devojku u Zagrebu, a narednog dana jedan Puležan ubio je ženu i sebe; takve se stvari, nažalost, događaju. Ali, smrt Ivane Hodak zaledila je Zagreb i Hrvatsku i pokrenula sasvim neočekivan sled događaja. Izgleda da je to bila kap koja je prepunila poslovičnu čašu. Iste večeri premijer Ivo Sanader održao je hitnu konferenciju za štampu, a predsednik Mesić dao je par užasnutih i gorkih izjava. Neposredan rezultat tog događaja bila je praktična smena ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića, ministrice pravosuđa Ane Lovrin i direktora policije Marijana Benka. Izvori „Vremena“ u Zagrebu slute da će se zakotrljati još policijskih, tužilačkih i pravosudnih glava. Već se pominje i nešto slično srbijanskoj „Sablji“ iz 2003.
Niko ni pomislio nije na rastrojenog dečka ili ljubomornog verenika: cela Hrvatska je viknula na organizovani kriminal. Ivana Hodak je bila ćerka i pripravnica poznatog advokata Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas-Hodak, nekad istaknute političarke iz HDZ-a (i poznate lepotice). Adv. Hodak zastupao je razne bezbednosno interesantne likove, krupne zverke; trenutno brani penzionisanog generala Vladimira Zagorca (od milja „Zagi“), pre neki dan isporučenog iz Austrije gde se dugo sklanjao i ogorčeno borio protiv izručenja. Od Zagija su nagađanja o ovom zločinu i krenula. Naime, njega optužuju da je – između ostalog, ali to ostalo ne mogu da mu dokažu – proneverio i nekih dijamanata za pet-šest miliona evra. Poreklo tih dijamanata kojima je Zagi, kao, jamčio neke isporuke oružja Hrvatskoj u ratu moglo bi biti zloslutno i nadasve neprijatno. Damir Kajin, istarski zastupnik u Saboru, u ponedeljak uveče podsetio je na televiziji na sumnje da su to dijamanti opljačkani od hrvatskih Jevreja tokom onog rata, pa skrivani u crkvenim riznicama dok Zagiju (i Tuđmanu) nisu zatrebali…
OPASNA KLIJENTELA: General Vladimir Zagorac…
Bilo kako bilo, Zagija je u nepriliku uvalio bivši prijatelj Hrvoje Petrač, optužujući ga u pismima iz Grčke (gde se krio dok nije uhvaćen i izručen) za svašta, pa i za to. Pre toga su Petrač, njegov sin i onaj Ico Mateković (prijatelj naših „Crvenih beretki“) oteli za otkup Zagorčevog sina, ali su bili otkriveni. Od tada traje sukob njih dvojice.
Gde tu spada Ivana Hodak? Kažu da je bila u vezi sa izvesnim advokatom koji zastupa Hrvoja Petrača, pa se pominje „sukob interesa“. Pominju se i neki skupi poslovi advokata Hodaka i da je nekome stao u tanjir. Zagrebačka scena organizovanog kriminala složena je i surova: mnogo umetnika, mnogo uloga, mnogo konkurencije i legalizovanja opranih para. Bilo je pucnjave do mile volje, spektakularnih ubistava i inventivnih sačekuša, ali se na porodice nije išlo, niti na nevine civile (jedan je slučajno stradao kada su raketnim bacačem gađali nekog značajnog gangstera i promašili). Ali ovako nešto nije se desilo nikad: ubiti mladu curu, advokatskog pripravnika i ćerku iz značajne porodice – to je, očito, previše. Pogotovo ako je reč bila o „poruci“.
…i Hrvoje Petrač (levo na slici)
Da je hrvatsku krupnu kriminalnu scenu trebalo dovesti u red bilo je jasno godinama, ali se niko nije preterano trudio: posle poraza akcije „Zločinačka organizacija“ iz 1999. bilo je jasno da je politički i etnički počišćeno pravosuđe nesposobno, a policija ne baš voljna. Sada je, izgleda, došao trenutak, jer su se krupni igrači preterano obezobrazili, a neka pravila ipak treba poštovati.
Kadrovske promene ohrabruju: novi ministar pravosuđa trebalo bi da bude Ivo Šimonović, profesor i iskusni diplomata; novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, dosadašnji šef SOA (Sigurnosno obavještajna agencija) i poverljivo lice predsednika Mesića već godinama; direktor policije bi trebalo da bude Vladimir Faber, sjajan i beskompromisan policajac kome su ti kvaliteti doneli mnoge neprilike. Svi su nestranačke ličnosti, pa se ova imenovanja već tumače kao pomirenje Sanadera i Mesića zarad opšte koristi – što bi bilo lepo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu
“VREME” istražuje: Ko obezbeđuje Klinički centar, kako i za koliko
Mesec dana nakon nasilja ispred Medicinskog fakulteta u noći izbora za studentski parlament, tužilaštvo je formiralo predmet o slučaju u kom se pojavilo i privatno obezbeđenje Kliničkog centra. Trag od te noći vodi do višemilionskog posla sa firmama za privatno obezbeđenje i pitanja ko rukovodi bezbednošću najveće zdravstvene ustanove u Srbiji
Do svog poslednjeg dana Predrag Koraksić Corax je radio i stvarao karikature koje su o društvu i državi govorile jasnije i pouzdanije nego hiljade reči. Iz dana u dan iscrtavao nam je golu i često gorku istinu razotkrivajući i ismevajući moćnike i uzurpatore vlasti. Prošle subote srce je stalo i okončalo dugu i plodonosnu životnu odiseju jednog od najznamenitijih karikaturista Balkana i jedinstvenog tribuna za slobodu i pravdu
Pred snagom zajedništva i željom za pravdom, pred radošću života koji ispliva uvek, čak i kad je okružen krvožednim lojalistima i kad se kašlje od suzavca. Reče neko ovih dana: na Slaviju se ne zove, na Slaviju se dolazi
Širok front može da okupi samo borba protiv korupcije jer ona nagriza birače vlasti i opozicije, prozapadne liberale i proruske nacionaliste, vernike i ateiste, urbane i ruralne, mlađe i starije, obrazovane i polupismene
Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Zašto je ulično nasilje postalo sve što Vučić može da ponudi građanima? Zbog čega je ono postalo bensendin za najtvrđe naprednjačko-radikalsko biračko telo? I čime je dokazao da ni malo ne poznaje ulicu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!