Zagrebačka scena organizovanog kriminala složena je i surova. Bilo je pucnjave do mile volje, spektakularnih ubistava i inventivnih sačekuša, ali se na porodice nije išlo. Ovako nešto nije se desilo nikad: ubiti mladu curu, advokatskog pripravnika i ćerku iz značajne porodice – to je, očito, previše. Pogotovo ako je reč bila o "poruci"
Ovog ponedeljka oko 11 sati pre podne advokatsku pripravnicu Ivanu Hodak (26) ubio je nepoznati počinilac, pogodivši je sa tri metka iz pištolja s prigušivačem u glavu i vrat na stepeništu zgrade u ulici Pavla Hatza („zeleni val“) u centru Zagreba, praktično iza ugla od Policijske uprave zagrebačke. Počinilac je umakao pešice ka centru grada, a blokada svih izlaza iz Zagreba nije donela rezultate.
Istoga dana rastrojeni zaštitar ubio je svoju devojku u Zagrebu, a narednog dana jedan Puležan ubio je ženu i sebe; takve se stvari, nažalost, događaju. Ali, smrt Ivane Hodak zaledila je Zagreb i Hrvatsku i pokrenula sasvim neočekivan sled događaja. Izgleda da je to bila kap koja je prepunila poslovičnu čašu. Iste večeri premijer Ivo Sanader održao je hitnu konferenciju za štampu, a predsednik Mesić dao je par užasnutih i gorkih izjava. Neposredan rezultat tog događaja bila je praktična smena ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića, ministrice pravosuđa Ane Lovrin i direktora policije Marijana Benka. Izvori „Vremena“ u Zagrebu slute da će se zakotrljati još policijskih, tužilačkih i pravosudnih glava. Već se pominje i nešto slično srbijanskoj „Sablji“ iz 2003.
Niko ni pomislio nije na rastrojenog dečka ili ljubomornog verenika: cela Hrvatska je viknula na organizovani kriminal. Ivana Hodak je bila ćerka i pripravnica poznatog advokata Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas-Hodak, nekad istaknute političarke iz HDZ-a (i poznate lepotice). Adv. Hodak zastupao je razne bezbednosno interesantne likove, krupne zverke; trenutno brani penzionisanog generala Vladimira Zagorca (od milja „Zagi“), pre neki dan isporučenog iz Austrije gde se dugo sklanjao i ogorčeno borio protiv izručenja. Od Zagija su nagađanja o ovom zločinu i krenula. Naime, njega optužuju da je – između ostalog, ali to ostalo ne mogu da mu dokažu – proneverio i nekih dijamanata za pet-šest miliona evra. Poreklo tih dijamanata kojima je Zagi, kao, jamčio neke isporuke oružja Hrvatskoj u ratu moglo bi biti zloslutno i nadasve neprijatno. Damir Kajin, istarski zastupnik u Saboru, u ponedeljak uveče podsetio je na televiziji na sumnje da su to dijamanti opljačkani od hrvatskih Jevreja tokom onog rata, pa skrivani u crkvenim riznicama dok Zagiju (i Tuđmanu) nisu zatrebali…
OPASNA KLIJENTELA: General Vladimir Zagorac…
Bilo kako bilo, Zagija je u nepriliku uvalio bivši prijatelj Hrvoje Petrač, optužujući ga u pismima iz Grčke (gde se krio dok nije uhvaćen i izručen) za svašta, pa i za to. Pre toga su Petrač, njegov sin i onaj Ico Mateković (prijatelj naših „Crvenih beretki“) oteli za otkup Zagorčevog sina, ali su bili otkriveni. Od tada traje sukob njih dvojice.
Gde tu spada Ivana Hodak? Kažu da je bila u vezi sa izvesnim advokatom koji zastupa Hrvoja Petrača, pa se pominje „sukob interesa“. Pominju se i neki skupi poslovi advokata Hodaka i da je nekome stao u tanjir. Zagrebačka scena organizovanog kriminala složena je i surova: mnogo umetnika, mnogo uloga, mnogo konkurencije i legalizovanja opranih para. Bilo je pucnjave do mile volje, spektakularnih ubistava i inventivnih sačekuša, ali se na porodice nije išlo, niti na nevine civile (jedan je slučajno stradao kada su raketnim bacačem gađali nekog značajnog gangstera i promašili). Ali ovako nešto nije se desilo nikad: ubiti mladu curu, advokatskog pripravnika i ćerku iz značajne porodice – to je, očito, previše. Pogotovo ako je reč bila o „poruci“.
…i Hrvoje Petrač (levo na slici)
Da je hrvatsku krupnu kriminalnu scenu trebalo dovesti u red bilo je jasno godinama, ali se niko nije preterano trudio: posle poraza akcije „Zločinačka organizacija“ iz 1999. bilo je jasno da je politički i etnički počišćeno pravosuđe nesposobno, a policija ne baš voljna. Sada je, izgleda, došao trenutak, jer su se krupni igrači preterano obezobrazili, a neka pravila ipak treba poštovati.
Kadrovske promene ohrabruju: novi ministar pravosuđa trebalo bi da bude Ivo Šimonović, profesor i iskusni diplomata; novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, dosadašnji šef SOA (Sigurnosno obavještajna agencija) i poverljivo lice predsednika Mesića već godinama; direktor policije bi trebalo da bude Vladimir Faber, sjajan i beskompromisan policajac kome su ti kvaliteti doneli mnoge neprilike. Svi su nestranačke ličnosti, pa se ova imenovanja već tumače kao pomirenje Sanadera i Mesića zarad opšte koristi – što bi bilo lepo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dijana Hrka i Milomir Jaćimović nisu samo pojedinci u štrajku glađu – oni su simbol moralne povrede koju oseća celo društvo. Kada moralnu povredu posmatramo u političkom kontekstu, postaje jasnije zašto inače razumni i pristojni ljudi mogu da osete snažan bes ili čak mržnju prema onima koji se ponašaju cinično i bez trunke empatije
“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”
Šta je ušlo u te male ljude po srednjim školama te su zaustavili svoje živote na dva dana kako bi poslužili kao leđa jednoj ženi, da ne leži bez ikoga dan i noć naspram Ćacilenda? U srednjoškolcima se razbuktao požar saosećanja i solidarnosti. Jer, Dijana Hrka je taman tih godina da bi mogla biti majka svakoga od njih. A majka se nikada ne ostavlja sama
Kako su poslanik SNS Milenko Jovanov i njegove kolege, nastojeći da u parlamentu dokažu kako je leks specijalis kojim će se omogućiti rušenje Generalštaba prava stvar za ovu državu, blatili Nikolu Dobrovića, autora tog zdanja, a u stvari pokazali koliko su on i njegovo delo veliki
Kad taktika beskonačnog odlaganja obaveza prestane da daje rezultate, režim u Srbiji ima jednostavna i oprobana rešenja. Ako im smeta kulturno dobro, Skupština izglasa Leks specijalis. Na žalbe o krađi izbora, predlažu zakon kao da su stvarno spremni na kompromis. Ako mora novi Savet REM-a, može i to, ali da se bar oko jednog kandidata napravi neka spletka – recimo, oko nacionalnih manjina
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!