

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
Hrvatski ministar inostranih poslova


Osnovni podaci: Tonino Picula rođen je 31. kolovoza 1961. godine u Malom Lošinju. Godine 1987. stekao je diplomu sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te se zaposlio u Kulturno-prosvjetnom saboru Hrvatske kao stručni suradnik i tajnik časopisa „Kulturni radnik“, najstarijeg časopisa za društvena i kulturna pitanja u bivšoj Jugoslaviji.
Politička i vojna karijera: Od 1989. godine, kaže se na zvaničnom sajtu Vlade RH, profesionalno se bavi politikom, a 1997. godine izabran je za vijećnika SDP-a na izborima za lokalnu samoupravu u Županijsku skupštinu Zagrebačke županije, te je predsjednik Gradske organizacije SDP-a u Velikoj Gorici. Na izborima 2000. godine izabran je za saborskog zastupnika na koalicijskoj listi SDP–HSLS.
Sudionik je domovinskog rata 1991–1995, iz kojega ima i živu uspomenu: psa kojega je, zaboravljenog od nekih srpskih izbjeglica koje su navrat-nanos napuštale Krajinu, spasio od sudbine koja je – kako se kasnije ustanovilo – zatekla mnoge koji nisu krenuli u izbjeglištvo.
Od biografskih podataka na njegovom sajtu stoji još i da je tajnik Hrvatske udruge prijateljstva s Bosnom i Hercegovinom, čime se – za pretpostaviti je – izdvaja od nekih premijeru bliskih suradnika poput (neizbježnog) Zdravka Tomca, koji o susjednoj državi ima ne-baš-socijaldemokratski stav.
Kako je postao ministar: Za Tonina Piculu prije demokratske smjene vlasti u Hrvatskoj u siječnju 2000. godine šira javnost uglavnom nije znala. Samozatajno je u Socijaldemokratskoj partiji Ivice Račana, gdje je bio član Izvršnog i Glavnog odbora, od 1993. godine, radio posao međunarodnog tajnika. Usprkos mnogim imenima koja su, nakon izbora na kojima je poražen HDZ Franje Tuđmana, pikirala na mjesto ministra vanjskih poslova, Račan je tu funkciju u svojoj vladi povjerio upravo Piculi.
Kakav je ministar: Picula je naslijedio brojne probleme u Ministarstvu vanjskih poslova kad ga je 2000. godine preuzeo: od malverzacija stanovima i financijama, do vrlo – po sposobnostima i znanju jezika zemlje u kojoj su u diplomatskoj ili konzularnoj službi – raznolikog novopečenog diplomatskog kadra. Prečešljavanje istog dovelo je do poraznih saznanja da su neki hrvatski predstavnici u ambasadama bez znanja i da „beknu“ riječ zemlje u kojoj se nalaze, ali i da su upravo takvi bili slani da bi opsluživali Tuđmanove, uglavnom opskurne, tajne službe podacima – bolje tračevima! – o zbivanjima u tim „hrvatskim kućama“.
Nije baš da je do kraja uspio – bar tako govore afere koje se povremeno izvaljaju iz njegovog ministarstva – srediti situaciju s kadrovima i radnom disciplinom. Neke su novine nedavno tvrdile da je pokušao bar malo „željezne ruke“ uvesti među službenike Ministarstva, a nasuprot nekim novoprimljenim kadrovima poput Ksenije Pašalić, supruge Ivića Pašalića, Tuđmanovog najpouzdanijeg „Doktora“, neki – poput Zorana Vodopije kojem se zamalo nasmiješila diplomatska karijera – vratili su se prethodnim profesijama.
Vlast i brat: Piculi se ne može, kao mnogima drugima iz aktualne vlasti, prigovoriti da je odmah uskočio u novi velelepni stan (i dalje živi u vlastitom malom stanu u Velikoj Gorici), kao niti neke druge afere. Ne mogu mu se – i to ne samo zbog dobro svladanog diplomatskog izražavanja – prigovoriti neodmjerenosti, pa čak i bedastoće (kao kod nekih mu kolega) u javnim nastupima. Osobno za njega vezana je tek optužba za nepotizam koja, doduše, nije dugo potrajala. Svog je brata, naime, naprečac – kao tek svršenog studenta – zaposlio na uredničko mjesto u filmskoj redakciji Hrvatske televizije, ali s obzirom na sve ono što se u „dalekovidnici“ događa, to se i nije pokazao preveliki grijeh.
Odnos prema Srbiji: Diplomatski ga je jezik, ipak, nedavno malo iznevjerio. U jednom je intervjuu, već kad se znalo da dolazi u prvi službeni posjet Beogradu, sve pozdravljajući promjene u Srbiji, izjavio da će se Srbi trebati suočiti sa svojom prošlošću (što je, bez daljnjega, točno), ali i s pitanjem „kako je bilo moguće da Milošević dođe na vlast“ davne 1987. i da učini ono što je učinio.
To pitanje je ipak, i najprije, morao postaviti svom partijskom šefu i premijeru.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve