Crkvenjak donese krst, spustiše ga u jaja, upališe sveću, manuše kadionicom, četiri popa, tri puta kitom bosiljka poškropiše pet košara svetom vodicom, tri puta rekoše: osveštavaju se ova jaja...
Oglađenovačka crkva na brdu, u njoj popuje prota Grozdan. I ove godine, na Uskrs, koji pao na 1. maj, prota u elementu, dočekuje goste, namernike, svakom po krstić, vašarskog đinđuva kvaliteta. Reporteru pokazuje vola na ražnju, sinoć počeli da ga peku, nikom nije dao da lizne pre ponoći, zbog posta. Preču pitanje, da li je vo pao zbog izborne pobede, odgovori da je to zbog pobede Isusa Hrista, a što se izbora tiče, dopuni se, opet su pobedili oni koji su brojali glasove.
…vo,…
PRAVILA: Dakle, crkva, ispred nje razapeta traka „Vaseljensko prvenstvo – Tucijada na Balkanu“, tri plastična bureta-kace, namenjena pobednicima tucijade, još ispred drvena, od talpi, bina, na kojoj pet velikih pletenih košara navršenih jajima, tu i lučna šatra sa sijalicama… Na drugoj strani poljane još jedna lučna šatra, naslanja se veliku granitnu stenu, od koje je, kad sebe, planirana izgradnja Spomen-jajeta, „čija visina ne sme biti manja od prosečne visine čoveka, najrazumnijeg bića na zemlji“. Pod šatrom upaljene sijalice, veliki mušema transparent „Hristos vaskrse – Tucijada“, ispred vo na ražnju, muško sa mikrofon, na pesmi „Jedna stara uspomena“…
Reporter, kad na prota pozdrav „Hristos vaskrse“, odgovori „Vaistinu vaskrse“, dobi lepinju u pretopu sa volovinom, od vola koji im’o 450 kila, vrati se do crkve. Pred parohijskim domom, naslonjene na zid, po dve motike, lopate, budaka, čije držalice uvijene u platno boje lila, namenjene pobednicima. Na stolu pored, činije i ćase sa našaranim jajima, od „svake vrste živine“, koje prinete za disciplinu „Najlepše jaje“. Prota isproba mikrofon, Hristos vaskrse, jedan, dva, jedan, dva, nastavi da deli od vašarskog zlata krstiće, reporter uze ubeleži „mercedes“ našeg gastarbajtera iz Švedske, koji samo što nije uš’o u crkvu, na kome iznad „mercedes“ znaka, mercedes slovima pisalo „MOMO“.
Novinaru priđe meštanin sa šajkačom, podseti ga da on Mirko Vasić, prošle godine ga eliminisali u finalu, rekli da mu jaje sumnjivo. To, da kaže, preterivanje, on je i ranije pobeđivao, zato proti vratio sve nagrade, ako je lopov i prevarant, eto im, vratio diplome, pehare, medalje, knjige… Šta će mu to, kad se sad gadi. A toliko puta pobedio, davao drugima svoja jaja, i oni pobeđivali, prošle godine se lično prijavio, zbog onog lančića koji bio za nagradu, ali sve ispade kako ne treba…
Uto, na zid parohijskog doma, pored one lopate sa držalicama u platnu i boje lila, na dve velike ‘artije, zalepiše „Pravila Tucijade u Oglađenovcu“. Mnogo pravila, na početku jedno mnogo dobro: Takmičarska jaja moraju da budu kokošija, jaja druge živine, slična kokošijim, kao i kokošija jaja, slična jajima druge živine, nemaju pravo učešća. Beše još pravila, U takmičenju učestvuje jedno jaje, jedan takmičar, ono koje veli, Na takmičenju se izgovaraju reči, Hristos vaskrse, Vaistinu vaskrse… pobednika Tucijade oglašava veliko crkveno zvono u trajanju od 33,5 sekundi… na kraju pisalo, Ova pravila se primenjuju na 20. tucijadi, od Vaskrsa 2016. pa nadalje, Organizacioni odbor.
Prota jošte jednom isproba mikrofon, dade onaj đinđuva – krstić gospođi koja stigla iz Beč, vrati se mikrofonu, najavi „kulturno – umetnički program“, KUD „Đerdan“, pobednik čuvenog „Šljivika“, koji predvodi gospodin Aca Tomić. Javi se muzika preko razglas, po asvaltu se razvi kolo, poskočiše, raspletoše, ubrzaše… U sve pristigoše, zajedno, čelnici valjevskog SPS-a, i valjevskog SNS-a, SNS predvodnik je im’o na radost crvene patike, što moglo samo znači da je pobeda potpisana, zajedno uđoše u parohijski dom da ih pozdravi prota Grozdan. Po asvaltu se nastavi folklor, preko mikrofon pozvaše narod da se priključi „Kolu u tri“…
…provera takmičarskog materijala,…
„Kulturno-umetnički“ program se baš nastavi, onaj, sa šajkaču, Mirko, nije mirov’o, iz plastične jaja – kutijice je vadio jaja, kuckao u jedini zub u gornjoj vilici, preporučivao deci, jer njemu, zbog varanja, zabranjeno učešće, da ih uzmu, i prijave se za takmičenje… Opet prota uze mikrofon, najavi bacanje kamena sa ramena, „Tamo“. Takmičari uzeše bacaju kamen Tamo, poče kišica, narod se orijentisa ka šatri ispred koje se delila volovina u lepinji, u više boja sok.
MEĐU JAJA: U sve se uključiše pristigle TV ekipe, prota stade pred jednu od kamera: Sve je organizovano u čast pobede, u čast najveće pobede koja traje već 2000 godina, koja ničim nije pobijena, a ta pobeda je Hristovo vaskrsenje. U čast te pobede mi organizujemo Tucijadu koja traje 20 godina, i na ovim prostorima to je naša pobeda. Imamo još pobeda, mnogo, mnogo pobeda, i sve su naše pobede pobedile… Imamo i vola na ražnju, i to je naša pobeda. Reporter se umetnu sa pitanje, Ja li ove godine pobeda veća, s obzirom na vola, prota i na upadicu odgovori, Pobeda uopšte nije veća, pobeda je sasvim pristojna, to je pobeda za sve…
…mečka…
Kiša pojača, prota se ponovo do’vati mikrofona, prekidoše bacanje kamena, najavi otvaranje manifestacije. Iz crkve, na talpa binu, izneše kadionicu, svećnjak, posudu sa bosiljkom, poslaše crkvenjaka po krst, staviše ga među jaja, popovi navukoše epitrahilje, trake sa prorezom, izvezene krstovima, bez kojih se ne sme vršiti služba. Upališe sveću, jedan od popova manu kadionicom, poče prigodna služba, Gospode naš… Amin… Hristos voskrese iz mertvih… Jedan od popova je mahao kadionicom, bris’o od dima oči, drugi umoči bosiljak u čorbaluk sa vodom svetom, poškoropi oni puno jaja u pet navršenih pletenih košara, pa reče: osveštavaju se ova vaskršnja jaja blagošću presvetloga duha… pa tako tri puta, bosiljak u čorbaluk umočiše, i jaja poškropiše, i svi rekoše, Amin. Prota, koji jedini, od svi popovi, kao domaćin, ne bio gologlav, reče, Primite radosni pozdrav, Hristos vaskrse, svi odgovoriše, Vaistinu vaskrse! Pop Grozdan preko mali, ko bubica, mikrofon, završi: Draga braćo i sestre, najveća pobeda u istoriji čovečanstva, pobeda koja nema grešku, mnoge pobede imaju svoj znak pitanja, ova pobeda, braćo i sestre, nema znak pitanja. I ovo je velika pobeda, 20 godina traje ova pobeda, mnoge manifestacije su trajale mesec, ili dva, a ova 20 godina, ne može se zvati manifestacijom nešto što je od danas do sutra, manifestacija traje dugo, manifestacija je veliki pos’o…
…i njen vlasnik Momo iz Stokholma
Pa pop još i najbolje završi: Četiri godine ovu našu manifestaciju pomaže Gradska uprava, mislim da se to neće prekidati, da će ova manifestacija još trajati, da će pomagati, i da ćemo sarađivati, koju god gradsku upravu imali, to je naša uprava!
Sledilo je tucanje takmičenje, na sto na bini izneše neko ćereslo za merenje obima jajeta. Kamere se dadoše u pos’o, uzeše uslikaju najstarijeg učesnika, koji na prsa im’o broj 115. Ispostavi se da u pitanju gospodin Momčilo Ćirić, gospodin što svoj „MOMO“ mercedes parkiro u crkvi. Gospodin Momčilo, koji imađaše stilizovanu bradicu, i koji u levi džepić sakoa imađaše puno šarenih olovaka, pismeno imade kaže da doš’o iz Stokholma, proš’o više od 50 zemalja sveta, nigde ‘vake tradicije, a što se tiče pobede, neka pobedi najbolji.
Kiša nastavi rominja, takmičari se nabiše pod lučnu šatru kod bine, sa svoja jaja napraviše dvored, od druge strane odvrnu se vo na ražnju šatra, bi „Što me zoveš kad si srećna žena“, pa onda bi, „Tera kola Mitar rabadžija, popustio uzde na konjima…“ Poče tucanje, prota Grozdan stade pred kameru od Javni servis, još jednom izdeklamova: Sve je organizovano u čast najveće pobede, koja traje već 2000 godina, koja ničim nije pobijena… Imamo još pobeda, mnogo, mnogo pobeda, i sve su naše pobede pobedile…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Geopolitička retorika o “istočnom putu” sve je glasnija i potencijalno opasnija. Briks se u Srbiji promoviše kao svojevrsna alternativa Evropskoj uniji, ali bez jasnog objašnjenja šta on zapravo podrazumeva i da li uopšte išta konkretno nudi. Za razliku od EU, Briks nije ni savez ni sistem. To je klub za deklarativno svrstavanje, ne za suštinski razvoj
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!