

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Bez obzira na ishod više je nego sigurno da je likvidacija u Interkontinentalu mogla da se izvede samo uz punu podršku dela policije, odnosno odobrenje dela vrha državne bezbednosti. Baš kao i mnoga druga nerasvetljena ubistva


U nastavku suđenja optuženima za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana, Milenka Mandića i Dragana Garića nije došlo do preokreta ni posle dugo očekivanog svedočenja bivšeg šefa lozničke policije Vojislava Jekića, jer on nije imao takozvana neposredna saznanja o umešanosti u zločin dela državne bezbednosti, Andrije Draškovića i nekih oficira policije. Sve što je Jekić izgovorio pred sudom, kako je više puta napominjao, saznao je od Milana Ðuričića Mikija (jednog od optuženih), koji je pred Krivičnim većem beogradskog Okružnog suda negirao da je uopšte razgovarao sa Jekićem. „Sve što je Jekić rekao je laž“, kaže Ðuričić. Međutim, Jekićeva interpretacija njegovog razgovora sa Ðuričićem zvučala je krajnje ubedljivo i logično, što je nedovoljno da bi se išta od toga prihvatilo kao dokaz.
Iz obimnog Jekićevog svedočenja, ukratko rečeno, proističe da je on od Ðuričića saznao sledeće: Rade Marković kao šef srpskog DB-a inicirao je Arkanovu likvidaciju i organizaciju smaknuća prepustio Andriji Draškoviću kao dugogodišnjem spoljnom saradniku DB-a, koji je angažovao Dobrosava Gavrića, Draga Nikolića Gagija (u bekstvu) i Milana Ðuričića da obave ubistvo. Međutim, prilikom pucnjave u Interkontinentalu Arkanov telohranitelj ranio je Gavrića, koga su potom Ðuričić i Nikolić odvezli u Loznicu da bi mu lekarska pomoć bila ukazana u bolnici. Jekić je u Loznici u nekoliko navrata razgovarao sa Ðuričićem, koga je odavno poznavao. Ðuričić mu se poverio da je svu trojicu ubica angažovao Andrija Drašković i da iza ubistva stoje Rade Marković i generali policije. O motivu ubistva Ðuričić nije govorio. Nakon Jekićevog svedočenja branioci optuženih su predložili, sud prihvatio, da kao svedoci u nastavku suđenja 4. i 5. aprila budu saslušani Rade Marković, Andrija Drašković (obojica u zatvoru čekaju suđenje zbog drugih krivičnih dela), general policije Dragan Ilić, donedavno načelnik Uprave kriminalističke policije RMUP, potpukovnik Mijodrag Gutić, nekadašnji načelnik Odeljenja za krvne i seksualne delikte, pukovnik Bogoljub Lazić, bivši zamenik načelnika beogradske policije i bivši načelnik GSUP-a brzopotezni general Branko Ðurić. Biće veoma zanimljivo šta će oni reći ali se pretpostavlja da će odbiti svaku vezu sa događajem u Interkontinentalu.
PUBLIKA: Kao što se i pretpostavljalo, tokom dvodnevnog suđenja atmosfera u punoj sudnici bila je veoma napeta sa čestim upadicama pojedinaca iz grupe od dvadesetak ljudi u crnim kožnim jaknama, čije je ponašanje bilo blizu bahatog. U beogradskom podzemlju tvrde da ako bi sud pustio na slobodu optužene, posle dvanaest sati niko od njih ne bi bio više živ. Stigla bi ih osveta Arkanovih gardista koji su optuženom Ðuričiću glasno dobacivali: „rekao ti Skole da mu poneseš džemper i sendvič“, ili predlagali: „pustite Mikija na slobodu“, što drugim rečima znači da će mu oni presuditi. Inače, Zoran Uskoković Skole ubijen je prošle godine, a ubice nikad nisu pronađene – tvrdi se zbog umešanosti vrha MUP-a u njegovu likvidaciju. Tokom suđenja jedan od tih u crnim jaknama je skočio i počeo da psuje sve po spisku Milanu Ðuričiću preteći mu da će ga ubiti. Sudija je potom naložio stražarima da ga izbace iz sudnice i uzmu mu podatke. Desetak minuta kasnije došlo je ponovo do incidenta, a sudija je postupio kao i prvi put s tim što je iz sudnice sve izbacio izuzev rodbine optuženih i oštećenih i novinara. Međutim, nešto kasnije stražari su se vratili neobavljena posla: „Nismo mogli da im uzmemo podatke jer nemaju lične karte.“
Zanimljivo je kako će Andrija Drašković pred sudom objasniti zašto je istog dana nekoliko časova posle ubistva u Interkontinentalu došao u Loznicu. „Video sam ga u džipu ‘mercedes’ na sedištu suvozača. Siguran sam da je to bio on jer je džip stajao ispod ulične svetiljke“, rekao je Jekić. Prema rečima upućenih, Draškovićev plan nije se do kraja ostvario jer je načinio fatalnu grešku: angažovao je opasnije ljude nego što je to bilo potrebno. Naime, plan je bio da i Arkanove ubice budu likvidirane tu gde su bili ubijeni Arkan, Mandić i Gavrić, ali je takozvana B ekipa predviđena za likvidaciju A ekipe zatajila iz neobjašnjivih razloga. Drašković je navodno odmah pohitao u Loznicu da vidi šta se može učiniti ali je već bilo kasno.
SVEDOCI: Svetlana Ražnatović Ceca pojavila se najzad pred sudom u ulozi svedoka jer je i ona bila u Interkontinentalu kada joj je suprug ubijen. Međutim, ni ona nije videla ko ga je ubio, kao što do sada niko od mnogobrojnih saslušanih svedoka nije pružio prst na nekog od optuženih i rekao: ovaj čovek je pucao. No, svejedno, za Cecu je ubica prvooptuženi Dobrosav Gavrić. Njega je Ceca jedino videla i prepoznala kao nekog ko je pre ubistva sedeo iza Arkanovih leđa. A kad joj je Gavrić rekao da laže, ona je planula i kao duboko ozlojeđena udovica izgovorila: „Ðubre izdajničko!, smrade… izdajniče odvratni, koga si izdao?, smradu jedan…“ Kao svedok na suđenju se pojavio i izvesni Željko Mandrna, kod koga je posle događaja u Interkontinentalu nekoliko dana spavao Zoran Nikolić – Pegla, jedan od optuženih za saučesništvo. Mandrna se plašio da pred sudom ponovi ono što je rekao u istrazi. Rekao je da se ne oseća sigurnim. U istrazi je izjavio da mu je Nikolić pričao da su direktni izvršioci zločina Gavrić, Nikolić i Ðuričić, kao i da iza ubistva stoje visoki državni funkcioneri. Mandrna je inače mlađi čovek potpuno slep i ne može sam da hoda. Gotovo ga je na leđima nosio neki mladić koji ga je doveo u Palatu pravde. „Da li si ti bolestan“, pitao ga je sudija i dobio negativan odgovor. Međutim, oni koji ga dobro poznaju u pauzi suđenja su komentarisali: „Dečko se raspada od side, ali nije bolestan.“
Iz svega do sada viđenog ne može se sa sigurnošću prognozirati dalji tok procesa, ali bez obzira na ishod više je nego sigurno da je likvidacija u Interkontinentalu mogla da se izvede samo uz punu podršku dela policije, odnosno odobrenje dela vrha državne bezbednosti. Baš kao i mnoga druga nerasvetljena ubistva.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve