
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
foto: facebook.comVest o "incidentu na Savskom trgu", koju su prvi objavili "Kurir/Informer", o tome da su u četvrtak uveče "podivljali migranti napali vozača autobusa" na liniji 860 Beograd–Obrenovac tek je najnovija u moru lažnih vesti koje su se pojavile kako u domaćim tako i u regionalnim medijima od početka izbegličke krize 2015. godine. Ipak, odgovorni za njihovo širenje ostaju ispod radara REM-a i onih koji prate poštovanje Kodeksa novinara Srbije
Tekst pod naslovom „Umalo incident. Horor na liniji 860 za Obrenovac: Migranti vozačima prete odsecanjem glave?! Napad snimili preplašeni putnici (video)“ osvanuo je 30. avgusta u „Kuriru“, dok je tekst sličnog sadržaja pod naslovom „(video) Podivljali migranti napali vozača autobusa za Obrenovac! Incident snimili preplašeni putnici! „Ovakvim ponašanjem se zahvaljujete Srbiji?!“ objavljen istog dana u „Informeru“. Kako „Kurir“ javlja, „šokirani putnici“ u četvrtak uveče „snimili su kako grupa migranata pokušava da uđe u autobus bez plaćene karte“. „Telegraf“ je otišao i korak dalje, pa je u vest sa naslovom „Pretio da će mu prerezati grkljan“ dodao i opis „krvničkog, ubilačkog pogleda“ migranta i „gubitak svake kontrole“ koji su „preplašili sve putnike“. I „Kurir“ i „Informer“ tvrde da se slične situacije dešavaju svakodnevno: „Grupa muškaraca pokušava da uđe u vozilo, svađaju se sa vozačem i putnicima, prete, udaraju pesnicama…“ „Informer“ piše kako „često ne postoji način da vozač onemogući takvim putnicima da uđu u autobus“. Zatim, citira „Informer“ izvor potpisan kao prevoznik „Strela-UB“, o čijem se autobusu radi, „nastaju drugi problemi: maltretiraju putnike, ostavljaju flaše, naprave haos u autobusu“.
„Kurir“ se pozabavio detaljnim opisom navodne scene nasilja: „Domaći putnici su se prepali“ kada je migrant „krenuo ka autobusu“, te „počeo da besni, pa su ga jedva ostali migranti zauzdali“ (kao da je životinja) i „smirili da ne dođe do mnogo gorih stvari“ (možemo samo da zamišljamo kakvih). U Obrenovcu se, inače, nalazi jedan od prihvatnih centara, u koji se mahom raspoređuju muškarci koji putuju sami i maloletnici bez pratnje. Iako su sva tri izdanja korektno prenela da je događaj bio na ivici incidenta, naslov u „Kuriru“ pominje napad na vozača, bez definisanja da li je napad bio verbalni ili fizički. Uz tekst je objavljen i prateći snimak, linkovan sa Lokalnih novina Obrenovac, u trajanju od svega 38 sekundi. Na snimku se vidi kako grupa migranata ispred autobusa zadržava jednog od članova grupe koji maše rukama. Međutim, kamera nije zabeležila bilo kakvo udaranje po vozilu niti gestikulaciju koja bi ukazivala na pretnju klanjem ili odsecanjem glave.
ŠTA SE ZAPRAVO DOGODILO
Kako su za „Vreme“ objasnili iz preduzeća „Strela-UB“, incidenti se zaista povremeno dešavaju. Iz kompanije navode da je grupa migranata pre dve godine kamenovala jedan od njihovih autobusa i „polupala ga“. Međutim, kaže prevoznik, daleko od toga da se slične situacije dešavaju svakodnevno. „Osim tog incidenta, nismo imali problema, a naši autobusi su opremljeni kamerama“, kaže autoprevoznik. Kako je nadređenima preneo vozač „Strele-UB“, sukob između migranata i grupe lokalnih momaka prošlog petka počeo je još na stajalištu, jer su migranti „dobacivali nekim devojkama“. Kada su pokušali da uđu u autobus, grupa lokalaca im nije dozvolila. „Što se tiče naše firme, vozačima je naređeno da primaju sve putnike, ali ne možemo uvek da znamo šta se dešava na terenu“, navode iz „Strele-UB“. Na pitanje našeg lista o tome da li je istina da migranti ne kupuju karte, prevoznik navodi da to u većini slučajeva jeste istina, ali da to važi i za domaće putnike. „Oni su to videli od naših ljudi koji se voze bez karte i brzo su se uklopili u to“, ocenjuju iz kompanije i navode da je vozačima „naređeno da primaju sve putnike i da im ne traže kartu – ko plati plati, ko neće nema veze“. „Njima je država dozvolila da se voze, šta mi tu možemo“, smatra prevoznik.
Prema podacima Komesarijata za izbeglice i migracije, u Srbiji trenutno boravi nešto manje od 3000 izbeglica i migranata. Četvrtinu čine deca. Od kada je tzv. balkanska ruta zatvorena u martu 2016. godine, uz uvođenje oštrih bezbednosnih mera koje čuvaju granice EU sa Srbijom i pojačane mađarske i hrvatske granične patrole, mnogo ljudi ostalo je „zaglavljeno“ u Srbiji. Neki ovde borave već više od tri godine. To je pogotovo slučaj sa porodicama, kojima je teže da sa krijumčarima pređu granicu, pritom uz velike rizike. Setimo se samo slučaja male Madine, šestogodišnje devojčice koja je u decembru 2017. u pokušaju da sa majkom, braćom i sestrama pređe hrvatsku granicu nastradala nakon što je porodica vraćena iz Hrvatske. Madinu je kod Tovarnika pregazio teretni voz, a sahranjena je nekoliko dana kasnije u Šidu. Porodica je, kako je za „Vreme“ potvrdila advokatica Sanja Bezbradica, već mesecima u procesu tužbe protiv granične policije Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
„MIGRANTSKO NASILJE“
Povezana ubistva dvojice maloletnih Avganistanaca koja su se dogodila u Beogradu početkom juna ove godine ponovo su pokrenula pitanje nasilja među populacijom izbeglica i migranata. Naime, desilo se da je maloletnik Avganistanac napao nožem svog sunarodnika u blizini autobuske stanice u Beogradu. Počinilac je ubrzo i sam postao žrtva – izboden je u šumi u blizini prihvatnog centra u Krnjači. Komesarijat za izbeglice i migracije je tim povodom saopštio da je slučaju prethodilo „višemesečno maltretiranje“, te je skrenuo pažnju da su se ubistva desila unutar kulturološki specifične zajednice, u kojoj postoji koncept krvne osvete. „Većina ubistava koja su se desila odnosila su se na maloletnike bez pratnje ili odrasle muškarce koji putuju sami. To su interna razračunavanja“, objašnjava za „Vreme“ menadžerka Društvenog centra ADRA Jelena Ilić. Ona navodi da među migrantskom populacijom postoje ljudi koji su tu godinama i zahvaljujući kojima opstaje krijumčarski lanac. „Te ljude pre svega deklarišemo kao kriminalni milje iako su i oni takođe izbeglice“, navodi Jelena Ilić i primećuje da, kada se radi o nasilju i crnoj hronici, u mnogim do sada plasiranim medijskim sadržajima nije bilo jasnog razgraničenja između ove dve stvari.
„Smatram da su ovakvi naslovi najčešće stvar pompeznosti, kao i opisi koji uz njih idu“, kaže Jelena Ilić, koja sa izbeglicama i migrantima radi od 2015. godine. „Postoje stereotipi koji se mešaju sa strahom od nepoznatog, a kao rezultat imamo nagađanja u štampi – ako se ne zna ko je šta uradio, to se pripisuje migrantima“, zaključuje ona. Kada je u pitanju stopa kriminaliteta, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović od početka izbegličke krize ističe da je stopa kriminaliteta u stalnom padu: u prvih devet meseci 2016. bila je manja za 5,4 odsto u odnosu na isti period prošle godine. U septembru 2017. pala je za skoro 9 odsto. U decembru prošle godine ministar je obavestio javnost da stopa kriminaliteta „pada prema svim pokazateljima“.
Međutim, poplava lažnih vesti ne jenjava. U februaru ove godine portal Dnevna gazeta objavio je godinu dana staru vest o devetnaestogošnjoj Šveđanki koju je seksualno uznemiravao nepoznati muškarac, uz dodatak da je napadač bio migrant. Vest se brzo proširila društvenim mrežama. Dezinformaciju je razotkrio FakeNews tragač, novosadski portal koji se bavi dekonstruisanjem lažnih vesti. „Kada su u pitanju lažne vesti o izbeglicama i migrantima, možemo da razlikujemo barem dve vrste: jedne nastale lošim prevođenjem, nepažnjom, površnošću i neznanjem, i druge koje su patvorene vesti – namerno kreirane kao lažne, bilo sa namerom da izazovu paniku ili navuku lajkove i klikove“, priča za „Vreme“ Lazar Čovs, pomoćnik glavnog urednika na portalu. „Patvorene su opasnije jer iza njih stoji agenda.“
Najsvežiji primer toga kako lažne vesti ne samo da se prelivaju u realnost i izazivaju revolt stanovništva nego prelaze i državne granice, jeste aktuelni slučaj u BiH. U julu ove godine, lokalne vlasti Bosanskog Petrovca usvojile su Rezoluciju kojom traže da se odustane od izgradnje prihvatnog centra u srpskom povratničkom naselju Medeno Polje. Centar se planira na privatnom imanju, gde bi zakup plaćala Međunarodna organizacija za migracije. Srpsko izdanje „Informera“ iskoristilo je priliku da na račun ove odluke objavi tekst „Iskoristio tuđu nesreću! Pakleni plan predsednika SDA! Bakir naseljava Avganistance u srpske opštine! Hoće tako da protera naš narod iz BiH“, u kojem piše da „lider SDA Bakir Izetbegović planira da naseli na hiljade migranata iz Avganistana, Sirije i drugih zemalja u srpska sela u BiH. On tako želi da zaplaši i protera preostale Srbe iz delova BiH u kojima su oni van Republike Srpske još u većini.“ Podsetimo, stanovnici Šida i Sombora već su tražili izmeštanje prihvatnih centara iz svojih mesta. U Somboru tada su kao razlog naveli napad migranata na dvanaestogodišnju devojčicu. Ispostavilo se da je u pitanju lažna vest. Aktivistkinja i novinarka Nidžara Ahmetašević u razgovoru za naš list ističe da lažne vesti otežavaju napore koje država ulaže u integraciju onih koji su došli, dobili azil i počeli novi život. (Prema podacima Beogradskog centra za ljudska prava, od početka izbegličke krize 2015. odobreno je 137 azila i subsidijarnih zaštita, prim. aut). „Zato je bitno na svaki način se potruditi razotkriti ne samo lažne vijesti, nego i one koji ih pišu i one koji su nalogodavci“, ocenjuje Ahmetašević.
Nažalost, vesti koje se tiču izbeglica i migranata, kao marginalizovanih grupa u našem društvu, za sada ostaju ispod radara kako REM-a tako i onih koji prate poštovanje Kodeksa novinara Srbije.
Da bi se govorilo o tome da li su „Kurir“, „Informer“ i „Telegraf“ u ovom slučaju narušili novinarski kodeks, dovoljno je pogledati prvi član prvog poglavlja Kodeksa novinara Srbije: „Obaveza je novinara da tačno, objektivno, potpuno i blagovremeno izvesti o događajima od interesa za javnost, poštujući pravo javnosti da sazna istinu i držeći se osnovnih standarda novinarske profesije.“

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve