

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Pažnju učesnika skupa, a bilo ih je oko 200 iz preduzeća, instituta i raznih organizacija iz Srbije i inostranstva, posebno su privukle nove sorte pšenice, linija testenina Žitka i akcija za obnovu starih mlinova i vetrenjača


Prošlog četvrtka u Bačkoj Topoli održan je drugi privredni Sabor, na kojem se okupilo više od 200 preduzeća, instituta i organizacija iz Srbije i inostranstva. Domaćin Sabora bila je kompanija Žitko a.d. Među gostima su bili predstavnici Privredne komore Srbije, Regionalne privredne komore Subotica, Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), Zavoda za tehnologiju žita i brašna iz Novog Sada, ali i mnogobrojni kupci i partneri Žitka, između ostalih i Marbo produkt, Direkcija za robne rezerve, Apatinska pivara, Carlsberg pivara Čelarevo, BIP, Hleb–Novi Sad. Pre početka zvaničnog programa veliki broj firmi je predstavio svoje proizvodne programe i poslovne aktivnosti.
NOVA SEMENA: U stručnom delu Sabora predmet rasprave bila je nadolazeća žetva i načini otkupa, razvrstavanja i klasifikovanja pšenice. Glavni predmet diskusije bio je sistem sortiranja pšenice prema kategorijama kvaliteta, koji je prošle godine prva uvela kompanija Žitko iz Bačke Topole. Kako za „Vreme“ kaže generalni direktor Žitka Jovan Vukotić, „ideja je da se pšenica klasifikuje u tri kategorije, onu sa kvalitetom boljim od prosečnog berzanskog, onu sa berzanskim, i pšenicu koja je ispod berzanskog kvaliteta“. On tvrdi da se na tržištu uvode promene pa „pšenica, kukuruz i ostali artikli konačno postaju savremeni berzanski artikli, i mi vrlo brzo, hteli to da prihvatimo ili ne, idemo tim korakom. Ko to bude na berzi kupio, on nosi, i nema više starog sistema da država dođe i kupi sto hiljada tona pšenice pa se onda štampa novac da se isplate seljaci“, kaže Vukotić. Na skupu se govorilo i o sortama pšenice koje će se koristiti u budućnosti. Jedan od učesnika smatra da je diskusija oko sorti pšenice posledica toga što ljudi neće da vide ono što je neminovno. A to je da će doći neka nova semena koja će zameniti postojeća. Slikovito rečeno, kako je rekao, „neću više da vozim jugo, hoću da vozim bolja kola“. Problem, čulo se na skupu, nije u otporu seljaka prema novim sortama pšenica, pošto oni imaju volju za promenama, već najviše u tome što vlasti Zakon o semenima „prvo hoće da promene, pa onda neće“. Kako je primetio jedan proizvođač, „ako treba da uvezem novo seme, prvo tri godine moram da ga isprobavam i vežbam, pa da tek onda neko ‘izlobira’ za to. Mi imamo sjajna semena i to nije sporno, ali ne možete da idete samo jednim pravcem.“


DURUM: Priča o novim sortama pšenice bila je za predstavnike Žitka dobra prilika da predstave novu liniju testenina, „fine testenine“, proizvedenih od durum pšenice. „Mi smo jedini koji pravimo testeninu sto odsto od durum pšenice“, kaže Jovan Vukotić. „Durum je specijalna vrsta pšenice, specifične namene, upravo za proizvodnju testenina i posebnih je svojstava, pa ju je kao takvu vrlo teško ovde gajiti i mi smo među retkima koji to čine. Durum je teško gajiti zato što traži posebne sisteme navodnjavanja i posebne klimatske uslove. Veliki proizvođači te pšenice su Kanada, Turska i Italija i ona je na tržištu skuplja od obične pšenice.“ Vukotić navodi da je reč o pšenici staklastog izgleda i posebne elastičnosti, a testenina napravljena od duruma ima posebna svojstva, manje se lepi, ima lepšu, žućkastu boju i lako se uobličuje. „U Žitku je pre privatizacije pravljena izuzetno dobra testenina od obične pšenice, ali ni približno dobra kao ova. Sa durumom smo se po kvalitetu testa približili Italijanima“, tvrdi Vukotić. On iznosi da je durum pšenica 40 do 50 odsto skuplja od obične, ali ima manji prinos, pa su je do sada mnogi individualni poljoprivrednici izbegavali. Žitko, koji je i pre privatizacije imao durum u svojim magacinima, testeninu od te sorte pšenice do pre nekoliko godina skoro da nije ni proizvodio. Vukotić smatra da će individualna domaćinstva u budućnosti proizvoditi više ove pšenice. „Oni to još rade sporadično, jer proizvodnja zahteva određena ulaganja i posebno navodnjavanje, pa se pomalo boje rizika, ali svakako da proizvode više nego ranije. Mi sada zajednički proizvodimo durum sa kooperantima iz drugih firmi i sa individualnim proizvođima. Za sada imamo dosta dobar kvalitet koji ćemo pokušati da učinimo još boljim“, rekao je Vukotić. On još navodi da Žitko sad forsira durum proizvode i u neku ruku garantuje proizvođačima plasman i ohrabruje ih da gaje ovu vrstu pšenice jer se to isplati. „Na uvođenju ovih sorti sarađujemo sa mnogim institutima, kako domaćim tako i stranim, između ostalih sa Institutom iz Segedina baš oko semena durum pšenice. Za sada koristimo tri sorte durum pšenice koje najbolje podnose naše klimatske uslove.
VETRENJAČE: Sabor u Bačkoj Topoli je za menadžement Žitka bio prilika da najavi jedan značajan projekat, osnivanje Fonda za obnovu vetrenjača i vodenica. Prvi projekat ovog fonda odnosi se na obnovu jedne stare vetrenjače u Bačkoj Topoli. „Imamo jednu lepu vetrenjaču u Bačkoj Topoli, koja je sada bez ‘krila’. Smatram da to treba jednom da se popravi jer je to deo tradicije, istorije i mislim da je kulturno dobro koje će verovatno jednog dana biti i pod zaštitom države. Trenutno su u toku pregovori sa gradskim vlastima i građevincima koji bi to mogli da poprave. Vetrenjača će biti koncipirana kao mali muzej i naša ideja je da je potpuno spolja sredimo i vratimo joj prvobitni oblik.“ Vukotić dodaje da se nada da će vetrenjača biti osposobljena da radi: „Lako je da se popravi spolja da ne kisne, ali ono što je ključno jeste da se vrati u funkciju.“ Prema njegom mišljenju, novac nije problem. „Da budemo jasni, nama nije toliko potreban novac, koliko su potrebne ideje i onaj programski deo priče koji tu nedostaje. Popraviti jednu vetrenjaču može da bude interes vlasnika, ili jednog grada, ali mi moramo stvarati nekakve međugradske, međuregionalne i međudržavne odnose. Sigurni smo da ovakvim potezom možemo da otvorimo niz ‘normalnih’ priča, sa ‘normalnim’ saradnicima, sa ‘normalnim’ državama. U tome jednostavno treba da se prepoznaju neke tradicionalne vrednosti i kulturološka priča.“ Kao podrška ovom fondu zamišljeno je da u avgustu u Bačkoj Topoli bude održana likovna kolonija koja će za temu imati vetrenjače i čiji će prihodi biti iskorišćeni za obnovu vetrenjača i vodenica. „Doći će desetak slikara, uglavnom akademskih, koji će provesti nedelju dana kod nas. Slike će posle biti izložene i prodate, a sav prihod će biti usmeren ka vetrenjačama“, najavljuje Vukotić.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve