Svoja pravila ponašanja multinacionalke su prenele u Srbiju, prvo kroz poslovni imidž na tržištu, a odskora kroz sport
REZULTAT ZA SADA SKROMAN: Pet stotina golfera u Srbiji
U poslednje četiri nedelje na terenima Golf kluba Beograd na Adi Ciganliji održana su četiri golf turnira u organizaciji Verano Motorsa, Societe Generale banke, Deloittea i Bance Intese. Za razliku od zapadnih zemalja gde je golf decenijama afirmisan i uglavnom vezan za velike kompanije, kod nas je tek ove sezone biznis uočljivije počeo da forsira ovaj sport. Povodi za organizovanje turnira a time i sponzorisanje golfa su razni, ali zajedničko svim tim priredbama jeste da donose, bezmalo po modelu franšize, deo korporativne kulture stranih kompanija koje posluju u Srbiji. Rezultat je za sada skroman – broj golfera u našoj zemlji ne prelazi 500, ali i zadovoljavajući s obzirom na to da traje tek treća sezona ovog sporta posle Drugog svetskog rata.
ŽELJAKLIJENATA: Ljiljana Ajdar iz Deloittea kaže za „Vreme“ da je organizacijom turnira ova revizorska kompanija želela da obeleži 15 godina rada u Srbiji. „Golf je deo korporativne kulture, a cilj je da se ljudi osim u poslu pokažu i u drugim oblastima. Odlučili smo se za turnir zato što je golf nov sport u Srbiji, a i svi naši klijenti se uglavnom njime bave“, kaže Ajdar.
Jedan od naših najboljih golf igrača i osnivač Golf kluba „Beograd“ Aleksandar Anđelković objašnjava da sve velike svetske kompanije, koje drže do sebe, prave svoje golf turnire, jer taj sport smatraju prestižnim. Osim toga, kaže on, jedna partija golfa može mnogo da pokaže o poslovnom partneru s kojim treba da sklopite ugovor. „Pravilo u poslovnom svetu je da se danas golf tereni sve više prave pored velikih aerodroma. Pre sklapanja ugovora, praksa je da sa partnerom odigrate partiju golfa, gde ćete moći da saznate sve o njemu za dva do četiri sata. Da li pomera lopticu u toku igre, što je zabranjeno, kako se ponaša kada vi imate sreće a njemu ne ide, a kako kad treba da prizna da je izgubio“, priča Anđelković. Sudeći po sve brojnijim posetama golf terenu na Adi Ciganliji, možda će deo poslova koji su se u Srbiji tradicionalno sklapali u kafani biti premešten na ovaj novi punkt.
ZDRAVŽIVOT: PR Golf kluba Jelena Golubović kaže da je mnogim sportistima golf drugi sport. Tako je, recimo, na nedeljnom turniru Intese učestvovao i Daniele Masaro, bivši fudbaler AC Milana, sada strastveni golfer. „Golf je nešto novo kod nas, ali se u svetu uklapa u trendove o zdravom životu. Prema nekim istraživanjima, golf produžava život za 10 godina. To su razlozi zbog kojih je popularan u celom svetu“, kaže Golubović.
PREDSEDNIK GOLF KLUBA „BEOGRAD“: Aleksandar Anđelković
Anđelković objašnjava za naš list zašto bi u zemlji gde je fudbal nacionalni sport broj jedan ljudi bili zainteresovani za golf: „U golfu su najvažniji borba protiv sebe i inat. Borite se najpre protiv sebe i nastojite da popravite svoj rezultat. Tek onda se borite protiv terena i protivnika. Zbog tog prkosa smatram da bi Srbi bili dobri golferi. Moj hobi je bio da po svetu tražim Srbe koji igraju golf i nalazio sam ih u Meksiku, Indoneziji, na Novoj Gvineji. U SAD se svake godine održavaju turniri Srpske nacionalne lige, a jedan Srbin je mentalni trener Serđa Garsije, jednog od najboljih golfera na svetu.“
Kada je 1997. godine Anđelković osvojio Jaguar Cup u Škotskoj kao takmičar Češke, Englezi su se zapitali kako to da pored dve hiljade terena koje imaju Englezi, kup osvoji igrač iz zemlje koja ima nekoliko terena. Dodatna zabuna nastala je kada je rekao da je Jugosloven, a kod nas tada nije bilo nijednog golf terena.
Prvi golf teren je u Srbiji napravio knez Pavle 1936. godine, na mestu gde se danas nalazi restoran Golf u Košutnjaku. Vlasti posle Drugog svetskog rata bukvalno su ukinule ovaj sport, kao „ostatak aristokratske tradicije“. Golf je posle 68 godina u zemlju „vratila“ princeza Jelisaveta Karađorđević, otvaranjem terena na Adi Ciganliji, koji je i danas jedini u našoj zemlji izgrađen po evropskim standardima. Golf savez Srbije i Crne Gore 2003. godine primljen je kao 34. član u Evropsku golf federaciju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!