

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
"Sam Vučić je izveo svoju decu iz privatne sfere u javnu. Isticao je dvoje starije dece kao pozitivan primer izrekavši da su volonteri u toku epidemije. Danilo Vučić je punoletan i ne može se označiti kao ‘dete’", kaže za "Vreme" Vesna Rakić Vodinelić
Medijska ekspertkinja Tanja Maksić iz BIRN-a kaže da je interesovanje medija za ponašanje predsednikovog sina Danila Vučića sasvim opravdano i da je u skladu sa etičkim i profesionalnim standardima.
„Da je Danilo Vučić bio u društvu anonimnih lica, to onda svakako ne bi bila vest od interesa za javnost. Ali, s obzirom na to da je viđen, i to više puta, u društvu osoba za koje se sumnja da pripadaju kriminalnom miljeu, onda to jeste vest od javnog interesa“, kaže Tanja Maksić za „Vreme“.
Ona ukazuje na to kako je otkrivanje „svih konekcija“ nosilaca vlasti sa osobama koje mogu uticati na sprovođenje određenih politika (na primer, veze koje upućuju na trgovinu uticajem, korupciju, i sl.) – važno za javno informisanje i javnost „ima pravo da bude upoznata sa ovim okolnostima“, te podseća da Kodeks novinara Srbije eksplicitno navodi da „novinar ima pravo da istražuje sve okolnosti i činjenice o događajima koji su od interesa za javnost“. Ona podseća da u Kodeksu takođe stoji kako je pravo na privatnost „suženo kada je reč o javnim ličnostima, a posebno nosiocima javnih funkcija“, kao i da se podaci iz privatnog života javnih ličnosti objavljuju „ukoliko je to u interesu javnosti, odnosno ukoliko imaju direktne posledice na više ljudi, ukoliko su u suprotnosti s duhom funkcije koju ta ličnost obavlja ili idejama koje javno zastupa“.
Profesorka Pravnog fakulteta Univerziteta Union u penziji Vesna Rakić Vodinelić ističe da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, tzv. javne ličnosti uživaju slabiju pravnu zaštitu u odnosu na medije nego drugi građani. Ona kaže da se o tome da li je Vučićev sin javna ličnost – procenjuje „kontekstualno“.
„Već sam Vučić je izveo svoju decu iz privatne sfere u javnu. Isticao je dvoje starije dece kao pozitivan primer izrekavši da su volonteri u toku epidemije. Danilo Vučić je punoletan i ne može se označiti kao ‘dete’“, kaže Vesna Rakić Vodinelić u razgovoru za „Vreme“.
Ona podseća da je predsednik Vučić takođe obavestio javnost kako je njegov sin Danilo oboleo od virusa korona, te u kojoj se bolnici nalazi, a da je premijerka kao dokaz o volonterskoj delatnosti pokazala javnosti fotografiju dvoje starije dece predsednika sa odgovarajućim obeležjima.
„Danilo Vučić je, zahvaljujući delatnosti svog oca i premijerke, u javnosti prikazan kao mladi čovek čiji primer valja slediti. Oni su ga učinili javnom ličnošću. Zato mediji imaju pravo da prate njegov način života kao što to čine kada su u pitanju druge javne ličnosti. Medijska slika Danila Vučića, međutim, nije slika samo požrtvovanog volontera. On je ne jednom fotografisan u prijateljskim pozama sa ličnostima koje su poznatije po sumnjama na kriminalne delatnosti nego po ičemu drugom. Budući da je ovaj mladi čovek javna ličnost, javnost ima pravo da zna sve aspekte njegovog života, uključujući i one koje nisu primer za ugled“, kaže profesorka Rakić Vodinelić.
Naprednjački političari i režimski mediji upozoravaju da je fotografisanjem Danila Vučića ugrožena njegova bezbednost, kao i bezbednost njegovog oca. Vesna Rakić Vodinelić ne vidi, međutim, nikakvu uzročno-posledičnu vezu između objavljene fotografije i bilo čije ugroženosti.
„Može se sa osnovom pretpostaviti da Danilo Vučić uživa zaštitu koju nemaju njegovi vršnjaci, potomci anonimnih roditelja. Fotografisanje nije ugrožavanje, niti je u ovom slučaju reč o povredi privatnosti. Sam Aleksandar Vučić time što je fotografisan njegov sin, kojeg je on sam učinio javnom ličnošću, ne može biti bezbednosno ugroženiji nego što je bio pre toga. Ako se dignutom hajkom htelo reći da je društvo Danila Vučića takvo da ugrožava njegov ugled ili ugled njegovog oca, to je nešto drugo i ne stoji u vezi sa njihovom ličnom bezbednošću“, kaže Vesna Rakić-Vodinelić dodajući da za „kvarenje“ projektovane slike o Vučiću junioru novinari ne snose nikakvu odgovornost, već da je on sam odgovoran za to.
Za Tanju Maksić način na koji režimski mediji i političari „brane“ Danila Vučića predstavlja „klasičnu zamenu teza“.
„Najpre, ovde nema govora o ‘deci’, jer se radi o punoletnom licu, čije je pravo na privatnost suženo. Drugo, bilo bi mnogo delotvornije da javnost dobije informaciju o tome kakva je priroda veze Danila Vučića sa licima za koje postoje sumnja da pripadaju organizovanim kriminalnim grupama, nego da se javnosti šalju neutemeljene poruke o napadu na predsednika. Dodatno, javnost je ostala uskraćena za informaciju o tome ko su pripadnici policije koji su zaustavili i legitimisali novinarku KRIK-a, kao i zašto je njoj mobilni telefon vraćen tek nakon intervencije privatnog lica (A. Vidojevića, prema svedočenju novinarke), a ne na intervenciju policije“, kaže ona.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve