Kosta Magazinović (Fotografije iz dokumentacije Istorijskog muzeja Srbije)
Pre 125 godina Kneževina Srbija i Sjedinjene Američke Države, posle višegodišnjih pregovora, potpisale su dva ugovora kojima je obeležen početak zvaničnih diplomatskih i trgovinskih odnosa, i koji su ostali na snazi do današnjih dana. U ime svojih vlada učinili su to u Beogradu 14. oktobra 1881. godine Čedomilj Mijatović, ministar inostranih dela Kneževine Srbije i Judžin Skajler, diplomatski predstavnik SAD.
Pregovore su inicirali Amerikanci još u proleće 1867. godine, posle trijumfalnog povratka kneza Mihaila Obrenovića iz Carigrada sa carskim fermanom o predaji preostalih utvrđenih gradova pod srpsku upravu, posle čega je i poslednji turski vojnik napustio Srbiju. Iako je Kneževina Srbija pored toga i dalje formalno ostala vazalna turska provincija, prvi američki konzul u Bukureštu Lajoš Čapkaj, već posle tri nedelje službe sagledava da Rumunija nije jedina značajna zemlja u regionu i predlaže Stejt departmentu da se sfera njegovog delovalja sa Rumunije proširi na Srbiju.
Judžin Skajler
U to vreme (1865–1867) Sjedinjene Američke Države bile su u procesu Obnove (Reconstruction) posle četvorogodišnjeg Građanskog rata (CivilWar) koji je odneo 530.000 ljudskih života i naneo mladoj američkoj državi velike materijalne gubitke. Pobeda industrijskog Severa dovela je do naglog industrijskog razvoja, što je zahtevalo povećanu spoljnopolitičku aktivnost vlade, sa naglaskom na osvajanju novih tržišta. Upućivanje Čapkaja u Bukurešt bilo je deo te aktivnosti, a njegov predlog da se sfera interesovanja sa Rumunije proširi na Srbiju odmah je prihvatio tadašnji državni sekretar Vilijam Sevard (William Seward), inače tipični predstavnik tadašnje mlade američke građanske klase.
SAD – Srbija: Prvih 125 godinaČedomilj Mijatović
Željan afirmacije, Čapkaj se odmah obratio srpskom diplomatskom zastupniku u Bukureštu Kosti Magazinoviću, koji je od svog šefa Ilije Garašanina dobio saglasnost da obavesti Čapkaja da je njegov predlog prihvaćen. Međutim, nošen privatnim razlozima ovaj naturalizovani Amerikanac, poreklom Mađar, na iznenađenje svih zatražio je premeštaj u Budimpeštu, pa je pokušaj uspostavljanja diplomatskih odnosa propao.
Da bi lakše dobio premeštaj, Čapkaj je obavestio Stejt department da je za sebe našao adekvatnu zamenu. Bio je to niko drugi nego Kosta Magazinović, pa je počev od 1. jula 1868. godine „došlo do neuobičajene situacije u međunarodnom diplomatskom pravu i diplomatskoj istoriji da predstavnik jedne zemlje (Srbije) služi kao otpravnik poslova druge države (SAD) sa kojom nema službene diplomatske odnose“ (Milan Bulajić).
Čapkaj je zatim otišao u Mađarsku, da bi ponovo bio u Americi već posle šest meseci, kada je i napustio diplomatsku službu. Umro je tri godine kasnije.
Stejt department, dakle, nije imao sreće sa svojim prvim diplomatskim predstavnikom u Bukureštu, ali zbog nastalih previranja na Balkanu nije mnogo žalio za njegovom neaktivnošću, jer SAD u tom trenutku nisu imale poseban interes da budu prisutne u ovom delu Evrope. Međutim, 1878. godine Berlinski kongres sređuje prilike na Balkanu, pa posle samo tri nedelje od njegovog završetka (13. jul 1878), američki diplomatski predstavnik u Beču Džon Kason predlaže državnom sekretaru Vilijamu Evarstsu da SAD uspostave diplomatske odnose sa Srbijom.
Na osnovu odluka Berlinskog kongresa i odluke Narodne skupštine, knez Milan Obrenović 10. avgusta 1878. godine objavljuje Proklamaciju kojom proglašava nezavisnost Srbije. Tom prilikom ističe da je Srbija „ušavši u red nezavisnih država, primila na sebe mnogo veću odgovornost, kako za svoje spoljašnje odnošaje tako i za svoj unutrašnji red“. Nezavisnost je, dakle, pored ostalog, nalagala i uspostavljanje punopravnih diplomatskih odnosa sa drugim nezavisnim državama, kao i zaključivanje novih trgovinskih ugovora.
Tako je došlo do obostranog interesa da se uspostave diplomatski odnosi. Ovom prilikom nećemo se baviti daljim tokom te aktivnosti, već ćemo samo reći rezultat: ministar inostranih dela Kneževine Srbije Čedomilj Mijatović i diplomatski predstavnik Sjedinjenih Američkih Država Judžin Skajler potpisali su u Beogradu 14. oktobra 1881. godine Konzularnu konvenciju i Trgovinski ugovor. Nakon postupka ratifikacije ugovori su obnarodovani 15. novembra 1882. godine od strane Narodne skupštine Kraljevine Srbije (u međuvremenu proglašena 6. marta 1882. godine), dok je odobrenje da se ugovori obnaroduju u SAD potpisao američki predsednik Čester Artur 27. decembra iste godine.
Kosmonauti Apola-11 u Beogradu 1969.
Svojim ukazom od 1/13. juna 1879. godine knez Milan je postavio Gerharda Jansena „stanovnika njujorškog, za počasnog srpskog generalnog konsula u Njujorku“. Srbija nije tada bila finansijski moćna da u Americi ima stalnog predstavnika, kome bi plaćala boravak i davala platu, pa se odlučila da je za prvo vreme predstavlja počasni konzul – Amerikanac.
Sjedinjene Američke Države su za prvog diplomatskog predstavnika u Srbiji postavile Judžina Skajlera, koji je svoja akreditivna pisma predao kralju Milanu 10. novembra 1882. godine. Skajler je u kraljevu palatu stigao tačno u podne velikim dvorskim kolima u pratnji kraljevog prvog ađutanta i odeljenja kraljeve garde. Na ulazu u Dvor bila je postrojena počasna četa, dok je vojna muzika svirala HejlKolumbija. I SAD su vodile računa o finansijama, pa je njen prvi diplomatski predstavnik u Srbiji imao sedište u Atini, jer je pored Srbije bio istovremeno i diplomatski predstavnik SAD za Grčku i Rumuniju.
Gerhard Jansen će 1883. godine dobiti zvanje generalnog konzula i na tom položaju ostati naredne tri godine, posle čega se on u zvaničnim spisima više ne pominje.
Judžin Skajler će na dužnosti opunomoćenog ministra i generalnog konzula Sjedinjenih Američkih Država u Kraljevini Srbiji ostati do septembra 1884. godine. Poslednju diplomatsku službu imao je u Egiptu, koju je zbog malarijske groznice morao napustiti. Umro je na povratku kući, u Veneciji jula 1890. u svojoj pedesetoj godini. Počiva na venecijanskom protestantskom groblju San Mišel.
Razvoj diplomatskih odnosa Srbije (prvo Kneževina i Kraljevina, a zatim u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ, SFRJ, SRJ i SCG) i Sjedinjenih Američkih Država prolazio je vremenom kroz nekoliko faza. Ekonomski faktor je bio dominantan, ali se nije mogao izbeći ni politički, koji je, priznali to neki ili ne, bio prvenstveno rezultat inicijative američke strane.
Henri Kisindžer je definisao tri perioda koji su u prošlom veku obeležili američku nameru da na osnovu vlastitih vrednosti izgrade novi svetski poredak. Sva tri puta Amerika je to činila u momentu kada je po sopstvenoj proceni stekla dominantan položaj u svetu. Prvi put 1918. godine, kada je predsednik Vilson na Mirovnoj konferenciji u Parizu stavio do znanja saveznicima da umnogome zavise od Amerike, drugi put krajem Drugog svetskog rata, kada su predsednici Ruzvelt i Truman, naizgled, bili u situaciji da čitav svet ustroje po uzoru na Ameriku, i treći put devedesetih godina, kada je predsednik Klinton osetio da su SAD jedina supersila koja može da interveniše u bilo kojoj tački zemaljske kugle.
U ovim globalnim razmerama Srbija se prvenstveno prilagođavala prateći Ameriku koja se i sama menjala (Vilsonova i današnja Amerika su države sa različitim poimanjem demokratije). Vreme je pokazalo da u tome nije uvek imala uspeha, verovatno zaboravljajući misao znamenitog Stojana Novakovića iz XIX veka „da se treba prikloniti onome od koga ćeš imati manju štetu“, da o koristi i ne govorimo kada je reč o odnosima Srbije sa velikim silama (danas supersilama).
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!