
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Rusija je za srpske političare oduvek bila adresa na kojoj se tražila podrška, a ponekad dobijala i pomoć. Tako je prošle, izborne godine zabeležena intenzivna prepiska između srpskih i ruskih političara, a izborni štabovi i marketinški timovi su pisma upotrebljavali za poboljšanje rejtinga svojih stranaka, ubeđujući birače da upravo oni i njihovi kandidati imaju podršku Rusije. Te izborne godine posebnu pažnju su privukla dva pisma ruskog predsednika Vladimira Putina poslata Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici
Putin Tadiću: Veliki zadaci
Ruski ambasador Aleksandar Aleksejev predao je 14. januara 2008. Borisu Tadiću rođendansku čestitku ruskog predsednika Vladimira Putina. Putin je naglasio da je Tadić u Rusiji „dobro poznat kao istaknuti političar i pristalica svestranog razvoja odnosa između Rusije i Srbije“.
„Posebno zadovoljstvo izaziva vidljivo povećan intenzitet našeg političkog dijaloga, koji za osobinu ima visok stepen poverenja i podudaranje pristupa ključnim pitanjima međunarodnog dnevnog reda. To u potpunosti važi za saradnju oko rešavanja kosovskog pitanja, zasnovanog na poštovanju načela međunarodnog prava“, naglasio je Putin.
„Danas su pred nama veliki zadaci kvalitetnog poboljšanja trgovinsko-ekonomske saradnje, za koju je karakterističan stabilan tempo rasta bilateralne robne razmene. Od posebnog značaja za nas jeste realizacija planiranih zajedničkih projekata u oblasti energetike“, zaključio je Putin.
Rođendanska čestitka Putina Borisu Tadiću odmah je uzburkala strasti i otvorila više političkih pitanja. Putinov potez različito je tumačen u izbornim štabovima.
Dragan Todorović iz SRS-a ocenio je da je to „protokolarna rođendanska čestitka sa propratnim rečima, kao što je podrška očuvanju Kosmeta i naše uloge i položaja u ovom izuzetno važnom trenutku za Srbiju“ i dodao da je čestitka „marketinški zloupotrebljen potez DS-a. Korišćenje čestitke kao navodne podrške Tadiću sasvim je jasno jer se zna da Tomislav Nikolić ima apsolutnu podršku Rusije. Na sceni je pokušaj prevare“.
Ivica Dačić iz SPS-a je kazao da je to „više od čestitke“: „Iznenađen sam jer sam očekivao da će radikali imati tu podršku, a pre svega zbog toga što je DSS potpisao sporazum o saradnji sa Rusijom. Ne smatram da je ovo obična rođendanska čestitka. Ovo je na fin način otvorena podrška Tadiću u kampanji.“
Zoran Ostojić iz Liberalno demokratske partije ocenio je da je jasna „Putinova namera da utiče na izbore u Srbiji. To je prirodno ponašanje prema kolonijama u kojima kolonizator uspostavi svoju marionetsku vladu. Nikolić ima maler što mu sada nije rođendan, inače bi i on dobio čestitku. Ipak, u ovom trenutku on čeka na klupi, jer ipak Koštunica i Tadić pakuju poklon Putinu koji nameravaju da mu uruče 18. januara u Sofiji. To je NIS. Ali svi oni bi trebalo da znaju da je, ako do toga dođe, nacionalizacija jedna legitimna mera odbrane nacionalnog i državnog interesa.“
Nada Kolundžija, šef poslaničkog kluba Demokratske stranke, kazala je da „pismo Putina predstavlja potvrdu politike predsednika Srbije čiji je rezultat uspostavljanje čvrstih i stabilnih veza između dve zemlje. Rusija je važan politički partner Srbije i pismo predstavlja podršku kandidatu Tadiću na predstojećim izborima. Putin u Tadiću vidi svog saveznika, a s obzirom na činjenicu da građani Srbije Rusiju doživljavaju kao važnog partnera, i to ne samo po pitanju rešenja statusa Kosova nego i u ekonomskom pogledu, ovo svakako predstavlja poruku i njima.“
Putin Koštunici: Podrška i solidarnost
Samo sedam dana pre parlamentarnih, pokrajinskih i lokalnih izbora u Srbiji, odnosno 4. maja 2008, iz kabineta premijera saopšteno je da je od predsednika Rusije Vladimira Putina dobio „ličnu poruku“, u kojoj je Koštunici poručio da može da računa na njegovu „podršku i solidarnost“ u borbi za Kosovo i Metohiju, a protiv jednostrano proglašene nezavisnosti: „Spremni smo da se zajedničkim naporima suprotstavljamo ovoj opasnoj tendenciji. Možete čvrsto računati na našu solidarnost i podršku. Usmereni smo ka prisnoj saradnji sa Srbijom u širem krugu međunarodnih pitanja u interesu mira i stabilnosti na Balkanu, izgradnje Evrope bez podela.
Rusko rukovodstvo je čvrsto opredeljeno za unapređivanje naših odnosa i u drugim pravcima, uključujući usavršavanje ugovorno-pravne baze, razvoj saradnje u industrijskoj i transportnoj sferi, širenje kulturne, naučno obrazovne i omladinske razmene. Iskreno sam zahvalan na čestitkama povodom mog izbora za predsednika Sveruske političke Jedinstvene Rusije. Računam na produbljivanje saradnje sa DSS-om, na čijem ste Vi čelu i koja već održava partnerske veze sa Jedinstvenom Rusijom.
Siguran sam da će takva međustranačka saradnja doprinositi daljem razvoju rusko-srpske saradnje, koju smo poslednjih godina uspeli da izvedemo na kvalitetan novi nivo. Aktivan i otvoren politički dijalog sada se jača strateškim dogovorima u ključnim pravcima trgovinsko-ekonomskog partnerstva. Pre svega mislim na energetiku, gde se otvaraju ozbiljne perspektive za produbljivanje uzajamno korisnih veza. U ovom kontekstu od posebnog je značaja za nas što brže stupanje na snagu Sporazuma između Vlade Rusije i Vlade Srbije o saradnji u oblasti nafte i gasa.“
Dragan Šutanovac, tada potpredsednik DS-a, osporavao je da je pismo ruskog predsednika podrška „narodnjacima“: „I svako ko želi da to tako predstavi nije u pravu! On je pisao u znak podrške jedinstvenoj politici naše zemlje prema Kosovu i Metohiji, koju zastupaju predsednik Tadić i premijer Koštunica! Ovim pismom se samo nastavlja ona politika koju ističe Sergej Lavrov i Rusija nam pruža punu podršku za evropsku budućnost. Oni nisu ni protiv potpisivanja SSP-a Srbije i EU.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve