Iako je potencijalno korišćenje nuklearne energije u Srbiji trenutno vruća ekološka tema, najave državnih zvaničnika o izgradnji atomskih elektrana ne odnose se na skoriji period. Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je pre nekoliko meseci da je to dugoročan projekat, te da se eventualno može govoriti o 2039. odnosno 2040. godini
U svijetlu sve većih izazova koje donose klimatske promjene, prelazak na obnovljive izvore energije postaje imperativ za održivu budućnost. Tradicionalni izvori energije, poput fosilnih goriva, ne samo da zagađuju životnu sredinu već i doprinose globalnom zagrevanju. Obnovljivi izvori poput solarne, vjetro i hidroenergije, predstavljaju rješenje koje ne samo da smanjuje emisije štetnih gasova, već i obezbeđuje dugoročnu energetsku sigurnost.
Nova Strategija za razvoj energetike Srbije do 2040. godine, odnosno sa projekcijama do polovine vijeka – još uvijek u formi nacrta – treba da stvori uslove da do kraja decenije svaki drugi proizvedeni megavat-sat posjeduje zelenu etiketu. Drugim riječima, da bude proizveden iz obnovljivih izvora energije. Sa akcentom na napuštanje uglja, plan je da posljednji novi termokapacitet koji ulazi u energetsku mrežu bude Blok 3 u Kostolcu.
Napuštanje prljavih, neobnovljivih izvora energije do sada je bilo usmjereno ka prelasku na hidroelektrane, vjetroparkove, kao i solarne elektrane. Međutim, nacrtom nove Strategije prvi put se pominje i nuklearna energija.
NOVA STARA PRIČA
Znatno povećanje potrošnje električne energije u Srbiji očekuje se na isteku 2050. godine. Projekcije su da obnovljivi izvori energije koji se već eksploatišu neće biti dovoljni da se obezbjedi energija za cjelokupno stanovništvo. Stoga se u medijima i izjavama zvaničnika i pokrenula priča o gradnji nuklearnih elektrana.
Pominjala su se dva tipa nuklearnih elektrana – klasične, kakve se grade već decenijama, kao i male modularne.
Ovaj drugi tip nuklearnih elektrana predstavlja kompaktne nuklearne reaktore koji su projektovani za proizvodnju električne energije u manjim kapacitetima, u poređenju sa tradicionalnim nuklearnim elektranama. Obično unapred projektovani mogu se fabrički proizvoditi, što olakšava njihovu instalaciju i smanjuje troškove izgradnje.
Iako manji po proizvodnim kapacitetima, modularni nuklearni reaktori su jeftiniji, brži za izgradnju i zahtjevaju manje površine od klasičnih reaktora. Takođe, za sobom ostavljaju manje nuklearnog otpada, a koriste i relativno sigurnije gorivo za pogon – nisko obogaćeni uranijum umjesto visoko obogaćenog.
Međutim, modularni nuklearni reaktori su i dalje tehnologija u fazi razvoja. Na svijetu postoje tek dvije ovakve elektrane, jedna u Rusiji, a druga u Kini. Procjenjuje se da će ih sredinom sledeće decenije biti tridesetak. Firme koje se bave razvojem ove tehnologije opipavaju puls kod država koje izraze interesovanje, kako bi razvile mrežu potencijalnih korisnika u budućnosti.
Modularne nuklearne elektrane funkcionišu na sljedeći način. Kao izvor energije koriste nuklearnu fisiju koja u procesu podjele atomskih jezgara oslobađa ogromnu količinu toplote. Toplota se dalje koristi za zagrijavanje vode u primarnom krugu reaktora – način zagrijavanja zavisi od dizajna reaktora. Voda koja se zagrijava u primarnom krugu cirkuliše kroz izmjenjivače toplote, gdje se toplota prenosi na sekundarni krug reaktora. U sekundarnom krugu, voda se pretvara u paru koja se zatim koristi za pogon turbina. Para pod visokim pritiskom pokreće turbine povezane sa generatorima. Kako se turbina vrti, ona proizvodi električnu energiju kroz generator, na način kao i u klasičnim termoelektranama.
Nakon što para prođe kroz turbine, ona se hladi i kondenzuje nazad u vodu. Voda se zatim vraća u sistem kako bi ponovo bila zagrijana i isparena, stvarajući kontinuirani ciklus.
Njihova proizvodna snaga se kreće do 300 megavata.
Drugo rješenje su klasični nuklearni reaktori, nekoliko puta veće proizvodne snage. Iako skuplji i komplikovaniji za izgradnju, dominantna logika je da je bolje imati manje klasičnih nego veliki broj modularnih.
Stoga su modularne elektrane uglavnom predviđene za udaljena područja, gdje ne postoji razvijena energetska mreža, već se one dovezu i postave. Postavlja se pitanje da li u Srbiji uopšte ima takvih područja.
Kakve su prednosti ovih proizvođača električne energije u odnosu na druge obnovljive izvore energije?
Za razliku od hidroelektrana, kao i solarnih i vjetroparkova, nuklearne elektrane mogu raditi neprekidno tokom dana, bez obzira na vremenske uslove. I dok solarne i vjetro elektrane zavise od sunca, odnosno jačine vjetra, a hidro od nivoa vode i geografskih karakteristika, nuklearne u svakom trenutku obezbjeđuju kontinuitet. Dalje, ove elektrane mogu proizvesti ogromnu količinu energije na manjem prostoru. S druge strane, za vjetro i solarne parkove potrebna je velika površina zemljišta, dok je za hidroelektrane često neophodna veća akumulacija vode.
Treće, nuklearne elektrane omogućavaju stabilnost mreže i pokrivaju potrebe za stalnom, osnovnom potrošnjom energije. Takođe, s obzirom da kontinuirano rade, ne zahtjevaju komplikovane sisteme i baterije za skladištenje električne energije, kao što je na primjer slučaj sa vjetroparkovima i solarnim elektranama. Potom, u poređenju sa hidroelektranama, reaktori imaju relativno mali fizički uticaj na okolinu jer ne zahtjevaju preusmjeravanje rijeka ili stvaranje velikih brana. Čak i vjetroparkovi mogu poremetiti ekosistem na površinama gdje se nalaze.
Još jedna od prednosti nuklearnih elektrana jeste visoka energetska gustina, što znači da mala količina nuklearnog goriva može proizvesti ogromnu količinu energije.
Kao i ostali obnovljivi izvori energije, nuklearne elektrane ne emituju ugljen-dioksid tokom rada, što bi ih moglo činiti jednom od ključnih tehnologija za dekarbonizaciju.
UKIDANJE ZABRANE
Iako su pogodnosti elektrana brojne, postoje i razlozi za brigu na svaki pomen nuklearnih reaktora. U slučaju bilo kakvog većeg akcidenta unutar reaktora, postoji mogućnost da radijacija izazove ozbiljnu katastrofu. Stoga nuklearne elektrane sa sobom nose veće sigurnosne rizike nego ostali proizvođači električne energije bazirani na obnovljivim izvorima.
Na izgradnju nuklearnih elektrana u Srbiji stavljen je 1989. godine moratorijum, tri godine nakon najveće dosadašnje nuklearne nesreće – eksplozije i širenja radijacije u Černobilju. Iako je u Jugoslaviji 1983. godine u rad puštena nuklearna elektrana Krško (sadašnja Slovenija), ovaj incident označio je izvjesno stopiranje daljeg razvoja nuklearnih elektrana. Krško je tako ostao izolovan slučaj na prostoru bivše Jugoslavije.
U regionu, pored Slovenije, nuklearnu energiju za proizvodnju električne koriste i Mađarska, Bugarska i Rumunija.
Krajem marta ove godine, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je ukidanje moratorijuma na izgradnju nuklearnih elektrana. Iako je tada pomenuto da bi najbolje rješenje za Srbiju bila klasična nuklearna elektrana velikih proizvodnih kapaciteta, naglašeno je da to iziskuje ne samo velika novčana ulaganja, već i ljudske resurse i znanje koje trenutno nije na raspolaganju. Stoga se kao alternativa navodila kupovina modularnih nuklearnih reaktora. Ovaj predlog pojavio se još ranije, tačnije polovinom 2022. godine kada je na čelu JKP Termoelektrana bio Rade Basta, kasnije ministar privrede. Basta je predlagao partnerstvo sa dvijema američkim firmama koje bi instalirale ove reaktore.
Takođe, kao alternativu gradnji nuklearnih elektrana, Vučić je pomenuo i opciju da se otkupljuje 5-7 odsto električne energije iz mađarske nuklearne elektrane Pakš 2.
Ipak, iako je potencijalno korišćenje nuklearne energije u Srbiji trenutno vruća ekološka tema, najave državnih zvaničnika o izgradnji ne odnose se na skoriji period. Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je prije nekoliko mjeseci da je to dugoročan projekat, te da se eventualno može govoriti o 2039. odnosno 2040. godini.
Međutim, novim Zakonom o energetici, čije se usvajanje uskoro očekuje, ukinuće se zabrana izgradnje nuklearnih elektrana u Srbiji. Od modularnih elektrana se u međuvremenu uglavnom odustalo, nakon što je postalo jasno da će one teško moći zadovoljiti energetske potrebe Srbije u budućnosti.
Na stolu su ponovo klasični nuklearni reaktori.
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
