

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Preko Todorovih leđa, "Vreme" br. 1486
Uzjogunio se Todor Jovanović da po stare dane nastavi niz svojih nečasnih postupaka. Grozomornim, denucijantskim, nepristojnim i besmislenim etiketama slavodobitno zaključuje da sam jastreb, zao, nevaspitan, bezobrazan, glup… I neobrijan – što je od naročitog značaja! Nedomaštanim neologizmima poput Dozne, Todor Jovanović nastavlja da dokumentuje svu svoju glupost. Za njega sam ja i odokativan i nepogrešiv. Saznadoh da imam tetke, kume i komšinice od uticaja u državnim i nekim drugim krugovima. Egzotični začini celoj papazjaniji su i farmaceutska mafija, poziv na linč, privatni fakulteti i štošta još. Iako ama baš ništa o meni ne zna, to ga ne sprečava da sve izmisli. Najviše ga je pogodila Koraksova karikatura na kojoj je zagrljen sa smrću.
Ako nešto nismo znali o Koraksu, Jovanović nas je naučio lekcijama poput one da je idiot, jogurt-balvan pravoborac, „veliki od crtaljke“ (bolje je prošao nego ja koji sam „mali od pisaljke“) i podrazumeva se da je nemoralan jer je „crtaljku oštrio“, ne leži vraže (sram ga bilo!) na Slobi i Miri. Biće da je Jovanović zarađivao najviše za vreme njihove vladavine, kada je, uostalom, sve bilo paranormalno – pa je sada sentimentalan.
Važnije od uvreda upućenih Koraksu i meni jesu nepobitne činjenice da je Jovanović stomatolog koji je radio u Domu zdravlja Rakovica i da nije niti može biti primarijus, ni infektolog, ni imunolog. (Zašto ne pokaže svoje diplome?). Ne nalazi se u evidenciji lekara Lekarske komore Srbije, a samim tim i ne može se baviti lečenjem ljudi. Reći da Jovanović nije lekar je činjenica, a ne uvreda. Njegovo „lečenje“ HIV a dijetetskim preparatom (todoxin) stručno se naziva nadrilekarstvo. Zaraženima HIV om u Srbiji je dostupna (besplatna) kvalitetnija terapija nego pacijentima u Engleskoj, stoga je netačna tvrdnja da se u Srbiji koriste lekovi koji su „đubre“. Delotvornost nekog proizvoda ne treba da dokazujem ja, već proizvođač. Bilo bi lepo kada bi Jovanović potkrepio dokazima gde je to utvrđeno da njegovi preparati leče nekoliko neizlečivih bolesti. Todoxin kao dodatak ishrani ne sme i ne može biti reklamiran, preporučivan za lečenje HIV a ili bilo koje druge bolesti! Još veća besmislica je da njegovi preparati nisu kontraindikovani sa bilo kojim lekom, supstancom ili bolešću. Tako nešto nikada nije postojalo, verovatno i neće. Todoxin za koji Jovanović tvrdi da leči HIV u svom sastavu sadrži maslačak, koru limuna i med. Nigde i nikada nije dokazano da je ijedan od ovih sastojka, bilo pojedinačno ili zajedno, na bilo koji način efikasan ili da daje bilo kakve rezultate u lečenju HIV infekcije.
O stručnosti, visokoobrazovanim kadrovima, savremenoj tehnologiji, atestima i proizvodnji todoxina ne treba da nam svedoči Jovanović već priznati stručnjaci, nadležne institucije i izlečeni (nema ih!).
Mogao je Jovanović da objasni zbog čega mora da se plati članarina da bi ga neko video, mogao je da objasni i svoje izjave da se transmisija HIV a dogodila sa ovce na čoveka ili pak izjavu da je „rak bolest tuge“… Naravno da nije, jer se takve izjave i ne mogu objasniti.
Saznali smo od Jovanovića da je on svetu podario istinu da se HIV ne prenosi samo seksualnim i krvnim putem, da to nije „ekskluzivnost“ homoseksualaca, već i narkomana, iako su te činjenice na samom početku HIV epidemije bile poznate (npr. pogledati tekstove u NIN u iz jula 1989. godine).
Ipak, najbizarnija od svih Jovanovićevih tvrdnji, koja pokazuje sve njegovo neznanje i nekopetentnost, jeste ona (valjda bi to bio dokaz u prilog tvrdnje njegove nepresušne empatije) da je u „vreme kada su najveći svetski HIV/AIDS eksperti prilazili obolelima sa maskom na licu i rukavicama, iste je primao u svoj stan bez ikakve zaštite i straha“! Jedno od osnovnih načela u medicini je da lekar ne dovede ni sebe ni pacijenta u opasnost. Budući da je osobama koje žive sa HIV om u značajnoj meri narušen imunološki odgovor i da su podložni različitim oportunističkim infekcijama, sasvim je prirodno da lekari nose maske kako bi zaštitili svoje pacijente (da li se u operacionim salama nose maske jer se hirurzi plaše svojih pacijenata ili da bi pacijente zaštitili od infekcija?).
Krivični zakonik Srbije nadrilekarstvo i lažno predstavljanje tretira kao krivično delo. Nacionalni centar za seksualno i reproduktivno zdravlje – POTENT će podneti krivičnu prijavu protiv Todora Jovanovića i njegovih saradnika.
P.S. Nedragi Todore Jovanoviću, umesto odgovora da ne bi smeo Koka-kolu da stavi u karikaturalni kontekst, „veliki od crtaljke“ šalje karikaturu, a „mali od pisaljke“ tekst. Sa nestrpljenjem i radošću čekamo nove „izazove“!


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve