

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Povodom teksta “Idi i gledaj Fest” u “Vremenu” broj 1729
Ovo je već drugi put da se u listu “Vreme” pogrešno interpretira moja izjava o FEST-u. Prvu put je to bilo početkom godine sa naslovom “Najavljen je novi termin Festa”, objavljeno je na portalu, a sada kroz spontano pitanje Jugoslavu Panteliću sa konstatacijom da se o Festu “brinu” ljudi kojima to nije u opisu radnog mesta, a opet u vezi sa promenom termina festivala.
Gospodin Pantelić je u spontanom odgovoru, naravno, rekao da svako ima pravo da izrazi svoje mišljenje nadovezujući na to da sam bio selektor FEST-a, pa kako reče, imam dodatno interesovanje. Lepo je što pamti moj selektorski angažman koji se završio pre deset godina, čudi me da je tako brzo zaboravio moj mandat predsednika Odbora FEST-a, koji se završio pre nepune dve godine. Inače, kad god se sretnemo, za taj četvorogodišnji period od 2018. do 2022. ima reči hvale i sete.
Ovo sve napominjem jer je ideja o promeni termina FEST-a bila predočena tada, po završetku jubilarnog 50. FEST-a, 2022. godine kada sam javno na pres konferencijama festivala to najavio kao mogućnost. Nisam to radio na svoju ruku, već smo o tome raspravljali nezvanično više puta, kao i zvanično na dve sednice odbora FEST-a, u maju i avgustu 2022. godine. Dva puta sam obrazložen predlog stavljao na glasanje i oba puta je potvrđen od strane članova odbora FEST-a. Na tim sastancima i sednicama je prisustvovao gospodin Pantelić, i mada umetnički direktor nije član odbora, ne sećam se da se protivio. Odluka odbora FEST-a je otišla na Skupštinu grada na usvajanje redovnim putem, međutim, posle promene gradske uprave i mog odlaska sa mesta Gradskog sekretara za kulturu i predsednika odbora FEST-a, nije stigla na sednicu gradske skupštine.
I tu se vraćam na početak ovog reagovanja, jer je povod za vaše pogrešno tumačenje moje izjave intervju koji sam krajem prošle godine dao Televiziji Tanjug, gde sam rekao da poštujem odluku kolega koji sada vode resorni sekretarijat i Fest da ne menjaju termin festivala, ali da mislim da će to pre ili kasnije biti neminovnost ako mislimo da FEST zadrži vitalnosti i izdrži u konkurenciji tržišta koje se posle kovida promenilo kada je reč o plasmanu, distribuciji i dostupnosti svih pa i festivalskih filmova.
Dakle, poštujem i mislim, a ne najavljujem i menjam jer, naravno, za to sa pozicije direktora Filmskog centra Srbije nemam nadležnosti.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve