Od uhođenja načelnika Slobodana Milenkovića koji je razotkrio Jovanjicu preko kontrole medija do komunikacije vlasnika imanja Jovanjica Predraga Koluvije sa bivšim direktorom BIA i aktuelnim ministrom policije Bratislavom Gašićem – toliko dokaza isplivava o povezanosti tajne službe sa jednim od najvećih slučajeva organizovanog kriminala da to više niko ni od okrivljenih, ni od državnih funkcionera i ne pokušava da sakrije
Javna je tajna da BIA čini sve da zagorča, ali i ugrozi i živote i karijere inspektora Odeljenja za borbu protiv droga beogradske policije Slobodana Milenkovića, Dušana Mitića i drugih inspektora iz tog odeljenja. Njihov “greh” je to što su, prema optužnici, razotkrili najveću fabriku skanka u Evropi, Jovanjicu, gde je pronađeno više od 1,6 tona marihuane i skanka. I dok triler u svakom trenutku preti da preraste u zločin, nadležni iz bezbednosnog i pravosudnog sistema glasno ćute.
Pre desetak dana načelnik Milenković je po drugi put obavestio nadležne da ga prate i snimaju pripadnici Bezbednosno-informativne agencije. Javnost je o svemu saznala iz saopštenja za javnost Zdenka Tomanovića, Milenkovićevog pravnog zastupnika.
“Milenković uočio nepoznate osobe koje su preduzimale radnje daljinskog audio i video snimanja i neposredne fizičke pratnje, kako u objektu u kojem se nalazio, tako i prilikom kretanja Milenkovića.”
Nakon što je Milenković te osobe u prisustvu građana zaustavio i ograničio im kretanje, ustanovio je da se radi o pripadnicima BIA koji su na zadatku, tvrdi Tomanović.
“Nakon dolaska patrole, Milenković je podsetio nadležne da je upravo BIA jedna od službi koja je, prema informaciji dobijenoj od poverljivih izvora, uključena u pripreme likvidacije (načelnika operative Četvrtog odeljenja beogradske policije Dušana) Mitića i Milenkovića”, navodi Tomanović u saopštenju.
Kada bi, dodaje, zakoni Srbije važili za sve i “kada ne bi postojali pojedinci i grupe koji su izvan zakona”, BIA bi, naglasio je Tomanović, morala da objasni građanima Srbije zašto opservira Milenkovića – da li po naredbi suda ili pak za druge svrhe.
Milenković je i u novembru prošle godine primetio sumnjiva lica i automobile u svojoj blizini, a pretresom je ustanovio da čovek koji ga je pratio ima dokumenta BIA. Osim toga, inspektori Slobodan Milenković i Dušan Mitić su pre skoro dve godine obavestili nadležne organe da imaju informacije da im se sprema likvidacija i zbog toga su tražili zaštitu. Tu likvidaciju naručili su od kriminalaca upravo delovi bezbednosnih, tajnih službi Srbije.
KAKO JE BIA PROCVETALA U PODZEMLJU JOVANJICE
Među sremačkim njivama, kod Stare Pazove, jedna je godinama upadala u oči. Bila je ograđena visokom žicom, na njoj su izgrađene poslovne zgrade i nekoliko hangara – ogromni staklenici. Bilo je to jedino imanje, među desetinama njiva, do kog je vodio asfaltirani put.
Zaposleni su pre prijema u radni odnos prolazili detaljnu proveru od strane MUP-a i BIA. Prema optužnici, o proveri tih podataka vodio je računa Koluvijin prsten zaštite sastavljen od agenata civilne i vojne tajne i policijske javne službe. Ipak, na imanju Jovanjica nesmetano su radili oni koji su ranije procesuirani kao narko-dileri. Dakle, rad sa drogom nije bio prepreka za zaposlenje u kompaniji koja se predstavljala kao proizvođač organske hrane.
Radnike je do imanja organizovano prevozio minibus. Na ulazu u Jovanjicu, iza metalne ograde, dočekivalo bi ih obezbeđenje naoružano puškama i pištoljima. Reč je o bivšim pripadnicima SAJ-a (Specijalna antiteroristička jedinica). Predaja mobilnih telefona na ulazu u imanje bila je obavezna procedura – na sve se mislilo kako na Jovanjicu ne bi zalutale radoznale oči. Fotografije svih zaposlenih nalazile su se u centralnoj trpezariji.
Ispod imanja, prema optužnici, bio je smešten podzemni grad sa deset vrhunski opremljenih laboratorija za proizvodnju skanka, dve sušare i mašinama za pakovanje droge. Tu su mogli da pristupe samo radnici sa ekskluzivnom dozvolom, obučeni u medicinska zaštitna odela, sa rukavicama i maskama za lice kako ne bi ostavili svoj DNK na pakovanjima droge. Među brojnim vrstama skanka, kako su pokazali dokazi iz Koluvijinog rokovnika, u podzemlju Jovanjice uzgajala se i droga nazvana CIA – BIA. I takav skank je, prema podacima iz istrage, rastao baš pod nadzorom agenata Bezbednosno-informativne agencije.
Koluvija i Vulin na JovanjiciVLASNIK I BAŠTOVAN: P. Koluvija i A. Vulin
I dok se u podrumu proizvodila droga, imanje je, na oko 50 kilometara od Beograda, obilazio Aleksandar Vulin, sadašnji direktor BIA. Vulin je pre nekoliko godina, tada kao ministar rada, na Jovanjici pred televizijskim kamerama, u radničkom odelu, brao rotkvice i paradajz. Pre imenovanja za direktora BIA, Vulin je bio i ministar vojni, a zatim ministar policije. Svih ovih godina, Vulin zajedno sa Bratislavom Gašićem inspektore koji su otkrili Jovanjicu javno naziva kriminalcima i učestvuje u njihovom progonu.
Podsetimo, Aleksandra Vulina američke institucije nedavno su stavile na crnu listu i javno mu izrekle sankcije zbog, kako su naveli, njegove povezanosti sa organizovanim kriminalom i trgovinom droge.
KO SME DA SUDI ŠEFOVIMA I AGENTIMA BIA?
Kao članovi organizovane kriminalne grupe, osam meseci posle Koluvije, zbog Jovanjice su jula 2020. godine uhapšena i dvojica agenata BIA: šef ove agencije na Zvezdari Aleksandar Tošić i Branislav Radosavljević, kojeg je BIA uputila da radi u MUP-u gde je, između ostalog, bio asistent bivše državne sekretarke ovog ministarstva Dijane Hrkalović.
Od policajaca su uhapšeni Radovan Bojović iz Odeljenja za suzbijanje privrednog kriminala, Zoran Baštovanović, pripadnik Odeljenja za borbu protiv korupcije, i Koluvijin rođak Milan Kendija, nekadašnji načelnik Jedinice za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata, blizak nekadašnjem direktoru policije Miloradu Veljoviću. Saša Vujisić, pripadnik Vojnoobaveštajne agencije (VOA), izbegao je hapšenje i za njim je raspisana poternica. U ovom slučaju su optuženi i Koluvijin vozač Miloš Tofilović, kao i Slaviša Milinković, za koga se tvrdi da je imao zadatak da kontaktira osobe koje su “pale” sa drogom proizvedenom na Jovanjici i ubeđuje ih da na bilo koji način ne ugroze grupu.
Ovaj Koluvijin prsten zaštite obuhvaćen je optužnicom “Jovanjica 2”. Međutim, suđenje ne počinje već dve i po godine. Opstrukcija se odvija besramno pred očima celog pravosuđa i javnosti. Ročišta, i to pripremna, za “Jovanjicu 2” iz raznih razloga za sada su otkazana dvadeset puta.
I pored brojnih dokaza da je Koluvija bio u kontaktu sa tadašnjim direktorom BIA Bratislavom Gašićem, a da je redovno komunicirao i viđao se na ručkovima u restoranu Zvezdara Teatar sa Mirkom Škerom – tada jednim od šefova Agencije – tužilac Saša Drecun nikada nije pozvao ni na razgovor ni Gašića ni Škera. Nije tužilac saslušao ni bivšu državnu sekretarku MUP-a Dijanu Hrkalović, koja je takođe pre policije radila u BIA.
Podsetimo, Koluvija je koristio i specijalne tablice koje policija koristi tokom praćenja i koje je trebalo da mu omoguće da nezapaženo putuje. Tablice mu je, prema optužnici, obezbedio Radosavljević koji mu je, kada je krenuo na put, napisao: “Bato kada idete dole? (…) Je l’ ste stavili one tablice bar?”, a ovaj mu odgovorio: “Da, stavili smo tablice.”
Tužilaštvo je utvrdilo da je tablice 2017. godine zadužio policajac Mirko Vranić, koji je u to vreme radio za Dijanu Hrkalović u Upravi kriminalističke policije, kao njeno obezbeđenje i vozač. On je saslušan kao svedok. “Upitan da li mu je ona rekla da potpiše revers, svedok Vranić je izjavio da nije, već da je samovoljno potpisao”, piše u optužnici. Tablice su stajale u ormanu, a Vranić je rekao da je Radosavljević bio asistent Hrkalovićeve, ali da ga nikada nije video u prostoriji u kojoj je bio orman, kao i da je u tu kancelariju mogao da uđe bilo ko jer su ključevi stajali na prijavnici.
KAKO JE BIA SAVETOVALA KOLUVIJU
U okviru aplikacije “Razgovor”, napravljene samo za Koluvijine saradnike, postojala je i grupa za komunikaciju “Savet za bezbednost”. Služila je da se u njoj pripadnici policije i tajne službe dogovaraju kako da štite optuženog narko-bosa Predraga Koluviju i njegovo imanje marihuane, kako tvrdi tužilaštvo.
Dok se Koluvija nalazio u rukama policije, prema pisanju KRIK-a, njegovi saradnici iz policije i BIA poslednji put su se našli na grupi “Savet za bezbednost”. Iz razgovora se vidi da su ih brinuli i novinari.
“Mediji su sada najvažniji, da ne ode (vest o hapšenju). Vojne službe i BIA mogu da stopiraju medije”, rekao je policajac Bojović.
Obavestio je članove grupe da je policija “ušla dole”, misleći na podzemne prostorije Jovanjice gde se gajila marihuana. Inspektora Milenkovića, koji je vodio akciju, nazvao je “Ludi Sentić”. Milenković je sin Sente Milenkovića, policijskog generala i telohranitelja bivšeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića.
Kendija i Tošić su otišli na imanje Jovanjica dok ga je policija pretresala. Kendija je policajcima rekao da je u srodstvu sa Koluvijom i da je došao da proveri da li mu je brat uhapšen. Tošić je policiji ispričao da ima odnos službenog tipa sa Koluvijom, ali nije izneo detalje i zamolio ih je da ta informacija ne izađe u medije.
I zaista, policija i tužilaštvo danima su od javnosti krili tu informaciju, sve dok je nije obelodanio jedan opozicioni poslanik.
KOLUVIJI I BIA NAJVEĆA SMETNJA INSPEKTORI MILENKOVIĆ I MITIĆ
Pored Bezbednosno-informativne agencije, i Sektor unutrašnje kontrole MUP-a Srbije već skoro četiri godine proverava sve što rade načelnik Slobodan Milenković i šef operative Dušan Mitić. Snima se i analizira svaki njihov korak.
Osim informacije da je naručena likvidacija inspektora, državni funkcioneri i ne kriju da pokušavaju da ih smene, uhapse i po svaku cenu oteraju iz policije.
U svemu učestvuju i advokati u javnosti poznati kao oni koji se više zalažu za zataškavanje brljotina tajnih službi nego za interes svojih klijenata.
Od kraja 2019. godine, pred očima svih građana besramno se odvija i mehanizam za uništenje inspektora.
Išli su u dva navrata na poligraf, a režimski tabloidi im crtaju metu na čelo označavajući ih kao državne neprijatelje i mafijaše. Bivša operativka BIA i funkcionerka MUP-a Dijana Hrkalović, inače okrivljena pred sudom za organizovani kriminal, nazvala je u tabloidima načelnika Milenkovića narko-dilerom, trudeći se da uz sijaset uvreda kompromituje i njegov privatni život. Zatim su baš zbog reči Hrkalovićeve tužioci, u čijem je imenovanju na pozicije učestvovao lično Vulin, rešili da im je to dovoljan povod da ga pozovu na saslušanje.
Ostaće upamćeno, kao sraman potez srpskog tužilaštva, situacija kada je tužiteljka Milenkovića rešila da ispituje i zastrašuje dok je u ruci držala upravo šolju BIA.
Pamtiće se i kako je Predrag Koluvija kao donator BIA putovao sa državnim vrhom po svetu kao deo privrednih delegacija.
Deo državnog vrha, tajnih službi i pravosuđa svoje poteze više i ne pokušava da opravda, već javno “rade o glavi” inspektorima.
Tako je i jedan od pripadnik BIA, okrivljen za “Jovanjicu 2”, nedavno, posle svedočenja inspektora Mitića, u kafani nadomak zgrade Suda čekao Koluviju i njegove saradnike okrivljene za “Jovanjicu 1”. Bio im je tu kao podrška i glasno ih je bodrio pred novinarima:
“Ma samo da ove inspektore Mitića i Milenkovića oteramo iz Službe…”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Besmisleno je reći da nas je iznenadila smrt čoveka koji je zagazio u 96. godinu, ali smo nekako počeli da verujemo da je besmrtan i da će, u najmanju ruku, dogurati do stote. Ali, Ivan Ivanji je uvek bio svojeglav. Obavio je što je imao na ovom svetu i otišao pod svojim uslovima
Ivana Ivanjija sam oduvek doživljavao vanvremenski, u neodređenoj starosnoj dobi. Ni mlad, ni star. Nikada ga nisam video u žurbi, nervoznog, već uvek smirenog. Plenio je razboritošću. Delovao je terapeutski na sagovormike
Naravno da je Ivan Ivanji mrzeo Hitlera i hitlerovce, ali nije mrzeo Nemce. Ćirilicu i latinicu nije video kao idejne protivnike, već kao bečkerečke komšije
Nakon što je nekoliko njihovih lista oboreno, “Biramo Beograd” i “Kreni-Promeni” nagovestili su da izlaze iz izborne trke. U ponedeljak 13. maja – na nekadašnji Dan bezbednosti – opozicione izborne liste počele su da padaju. Već sledećega dana najavljen je potencijalni izlazak iz izbornog procesa. Međutim, veče je donelo uverenje da će opozicione liste ipak biti proglašene i naći se pred građanima 2. juna. Možda
“Očigledno nije moguće izbeći kritičke tonove koje međusobno upućuju stranke koje su se opredelile za bojkot i stranke koje izlaze na izbore. To rezultira apsurdnom situacijom u kojoj opozicione stranke veliki deo energije usmeravaju na delegitimizaciju dojučerašnjih saveznika umesto da se posvete kritici aktuelne vlasti. Ne bi trebalo posebno ni naglašavati u kojoj meri sve ovo demotivišuće deluje na biračko telo, posebno na onaj ‘mekši’ deo koji ne glasa za vladajuću stranku, ali ne spada u sigurne glasače opozicije
Ako u Srebrenici nije bilo genocida, znači li to i da su nevini pojedinci osuđeni za ovo delo, poput Ratka Mladića i Radovan Karadžića? Republika Srbija – čisto da se na zaboravi – priznaje Haški sud
Opozicija koja ide na izbore možda nije računala sa ovolikim saplitanjem od „svoje“ čaršije, ali je morala da računa na Vučićeve igre. Imaju vrlo malo vremena da pokažu da li su iole spremni za to ili su gologuzi krenuli u koprive
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!