
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Sa Ratkom Butorovićem smo razgovarali u bašti njegovog hotela „Park“ u Novom Sadu, a sa Draganom Đurićem u poslovnim prostorijama njegove kompanije „Zekstra“ u Zemunu. Obojica su se potrudili da ostave lični pečat na prostor kojim upravljaju: kod Butorovića je to mešavina baroknih elemenata sa pop kulturom, a kod Đurića je prisutna jednostavnost, svedenost, minimalizam u ogromnom prostoru njegove kancelarije.
I jedan i drugi mnogo polažu na modu: Butoroviću je modni uzor izvođač rep muzike Fifti Sent, a Đurić, kao deo modne industrije, takođe više voli ležerno oblačenje, ali u italijanskom maniru. Takođe, frizure su im na neki način zaštitni znak. I jedan i drugi su preduzetnici koji su se našli na čelu klubova koje žele da unaprede. Obojica se slažu da je Fudbalski savez Srbije veoma odgovoran za ono što se dešavalo u finalu Kupa Srbije pre nedelju dana i obojica se slažu da je potrebno da se sedne i razgovara.
Butorović misli da je u pitanju ujdurma; Đurić kaže da je sve izrežirano. I jedan i drugi su za striktnu primenu propisa. Obojica govore glasno. Butorović retko gestikulira, a Đurić to čini sve vreme.
Ipak, normalnog razgovora nema, i obojica, ušančeni u svojim poslovnim i fudbalskim tvrđavama, gledaju kako da se „odbrane“ od neprestanih napada onog drugog.
U nastavku čitajte kako oni vide događanje u finalu kupa, neregularnosti u srpskom fudbalu i način na koji je moguće u budućnosti urediti stanje u klubovima i Savezu.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve