

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Sa Ratkom Butorovićem smo razgovarali u bašti njegovog hotela „Park“ u Novom Sadu, a sa Draganom Đurićem u poslovnim prostorijama njegove kompanije „Zekstra“ u Zemunu. Obojica su se potrudili da ostave lični pečat na prostor kojim upravljaju: kod Butorovića je to mešavina baroknih elemenata sa pop kulturom, a kod Đurića je prisutna jednostavnost, svedenost, minimalizam u ogromnom prostoru njegove kancelarije.
I jedan i drugi mnogo polažu na modu: Butoroviću je modni uzor izvođač rep muzike Fifti Sent, a Đurić, kao deo modne industrije, takođe više voli ležerno oblačenje, ali u italijanskom maniru. Takođe, frizure su im na neki način zaštitni znak. I jedan i drugi su preduzetnici koji su se našli na čelu klubova koje žele da unaprede. Obojica se slažu da je Fudbalski savez Srbije veoma odgovoran za ono što se dešavalo u finalu Kupa Srbije pre nedelju dana i obojica se slažu da je potrebno da se sedne i razgovara.
Butorović misli da je u pitanju ujdurma; Đurić kaže da je sve izrežirano. I jedan i drugi su za striktnu primenu propisa. Obojica govore glasno. Butorović retko gestikulira, a Đurić to čini sve vreme.
Ipak, normalnog razgovora nema, i obojica, ušančeni u svojim poslovnim i fudbalskim tvrđavama, gledaju kako da se „odbrane“ od neprestanih napada onog drugog.
U nastavku čitajte kako oni vide događanje u finalu kupa, neregularnosti u srpskom fudbalu i način na koji je moguće u budućnosti urediti stanje u klubovima i Savezu.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve