

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
"Koalicija sa kormilarom", "Vreme" br. 1535
Čujem da je Ujedinjena demokratska Srbija (UDS), na čijoj sam listi, dobila zavidan prostor u prošlom broju „Vremena“. Autor Sejdimović mi je posvetio kraj teksta u kome se pita otkud ja na listi sa dojučerašnjim „najbližim saradnicima Borisa Tadića“. Povod za to pitanje je jedan stari tekst, koji je objavljen na mojoj Fejsbuk strani, a koji je Antidot tražio da prenese.
Povod za ovo pitanje autora je citat poznatih činjenica iz tog mog teksta. Da je Zoran Đinđić, zbog pritiska Vojske da ministar odbrane ne bude Zoran Živković već Boris Tadić, ovog drugog hteo da pošalje za ambasadora u Kinu. I da je, posle atentata 12. marta, Tadić ipak postao ministar odbrane. Ostalo je istorija.
Nije mi najjasnije zašto je autor baš ove činjenice uzeo kao povod za svoje pitanje meni. Ali bih bio zahvalan za mogućnost da odgovorim na njega.
Dakle, svakako nisam nikada bio fan Borisa Tadića. Od političkom angažmana u GSS-u, 2004, pa kroz opoziciono delovanje kao poslanik LDP-a protiv njegove vlade koju je vodio Mirko Cvetković. Nisam se slagao sa sramnom prodajom NIS-a stranoj državi. Kao i s trošenjem naših milion dolara, da bi neki nasilnik Kovačević izbegao pravdu u Americi. Bio sam 2008. protiv povećanje penzija za 10 odsto da bi se PUPS uvukao u tu vladu. Jer su i slepcu bile jasne posledice toga koje su usledile 2014. Bio sam i protiv ovakvog Ustava, a posebno načina na koji je donet. I bilo mi je jasno zašto su se, dok je Tadić bio na vlasti, ubice Slavka Ćuruvije, bez suđenja, šepurile na slobodi. Takođe, i zašto je bio protiv, tada važećeg, Zakona o lustraciji. Protivio sam se i da se „Politika“ proda familiji Rodić. I znam kako su Šarići dobili državljanstvo Srbije da bi prali narko-pare kroz privatizacije. I svakako sam bio protiv zamrznutog konflikta na Kosovu kroz floskulu „I Kosovo i Evropa“.
Za sve ovo i mnogo toga drugog odgovorni su oni koji su bili u izvršnoj vlasti sa Tadićem na čelu. Ministar spoljnih poslova „na steroidima“ Jeremić, njegov pomoćnik Borko Stefanović, gradonačelnik Đilas, predsednik vojvođanske vlade Pajtić i drugi. Da ne pominjem Tadićevog ministra policije Dačića. Sa njima nisam na listi.
Na listi sam sa Markom Đurišićem, Gordanom Čomić i Nenadom Konstantinovićem, koji su bili u Tadićevoj Demokratskoj stranci. Ali za razliku od pobrojanih, oni su sve vreme bili samo poslanici. Nikada u vladi, te svakako nisu bili Tadićevi „najbliži saradnici“.
I srećan sam što smo zajedno na početku velikog posla – stvaranja organizacije koja će biti alternativa Vučiću, Dačiću i njihovim partijama. Ta buduća snažna organizacija svakako ima i drugačiju politiku u čijem centru su potrebe običnih građana koje se mogu zadovoljiti samo kroz brže evroatlantske integracije.
U čemu se razlikuju Tadić i njegovi bivši, stvarno najbliži saradnici od Vučića? U stepenu korupcije? U slobodi medija? U nezavisnosti pravosuđa? U davanju podsticaja za strane investicije? U stavu prema vojnoj neutralnosti? U broju stubova u spoljnoj politici? U politici „otpriznavanja Kosova“?
Iako smo u jeku predizborne kampanje, ova pitanja ne interesuju medije, što nas vraća na početak – profesionalizam.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve